Ljerka Hedl

Gotovo cijeli svoj život sustavno, predano i s jednakim žarom promiče umjetnost u svim njezinim segmentima, uz izložbene i multimedijalne programe posjetiteljima i građanima Osijeka predstavlja filmske, kazališne i glazbene sadržaje promovirajući na taj način kulturu i sve one vrijednosti koje s njom dolaze.

Njezin se rad u prvom redu veže za Gradske galerije Osijek, Osječko ljeto kulture, Odsjek za kulturu Grada Osijeka ali sve one pojedince, trupe i grupe kojima je svojim savjetom pomogla i otvorila put prema svjetlima pozornice. Riječ je naravno o gospođi Ljerki Hedl.

Osječko ljeto kulture sad već iza sebe ima bogatu programsku povijest i određenu reputaciju koju je nužno sačuvati ali i nadograđivati. Kakvi su bili početci stvaranja ove manifestacije, kako sada gledate na te dane?

Tri jednotjedna Ljeta u Tvrđi, bila su predgrupa, ozbiljnom Osječkom ljetu kulture 2000. Treće Ljeto u Tvrđi i genijalni Zlatko Sviben, koji je kasnije, obilježio svojim režijama Osječka ljeta kulture, stvorio je Bistrog viteza Don Quijota od Manche, te 1999. Krešo Mikić, Don Quijot, zajahao je lijepog Mogu konja, a Areta Ćurković, Sancho Panza, nije uspjela uz sva nastojanja, disciplinirati, nemogućeg magarca posuđenog iz ZOO. Sviben je doveo ambijentalni teatar na Ljeto. Oduševio i očarao mnogobrojnu publiku. I to je činio sustavno. Cirano de Bergerac, Rosenkrantz i Guildersten su mrtvi, Toma Stopparda, Držićev Grižula, u šumi na lijevoj obali Drave, Becett, Završnica, u Kožari, Unterstadt, Donjodravska obala. To su ljeta i proljeća silnog entuzijazma i ozbiljnog rada. Tvrđa prepuna publike, koja planira odgodu godišnjih odmora, poslije trotjednog OLJK-a. Sjajni gostujući ansambli. A malo novaca. I OLJK postaje festival. Ima sve karakteristike festivala. Dodjeljuju se novčane nagrade za najbolju kazališnu predstavu, glazbeni događaj i za visoka postignuća pojedincima, umjetnicima. Ocjenjivački sud su cjenjeni stručnjaci, kulturnjaci. Ocjenjuju argumentiranim obrazloženjima cjelokupni Program Ljeta. Izbornici programa imaju uvid u nacionalnu kulturnu scenu. I izabiru najbolje. Postaje stvar prestiža nastupiti na OLJK-u. Specifičan i samo osječki Festival! Zastupljeni su svi segmenti umjetnosti: kazalište, glazba, ples i balet, književnost, film, likovna i novomedijska umjetnost. Lada Vlainić, slikarica i dizajnerica izgradila je prepoznatljiv, vizualni identitet OLJK-a.

Osijek je oduvijek bogat kulturnim sadržajima, no čini li Vam se da je već neko vrijeme Osječko ljeto kulture “kruna” godišnjih kulturnih događanja?

U povijesti Osijeka, toga lijepog Srednjoeuropskog grada, književnici, pjesnici, slikari, glazbenici, plesači, glumci i operni pjevači i graditelji ostavili su duboke i trajne zapise. Suvremeni Grad je prebogat kulturnim događanjima. OLJK je svoju davnu misiju oživljavanja stare, ljetima uspavane Tvrđe, kulturnim sadržajima, davno prerastao. Postao je respektabilan nacionalni Festival! Je li “kruna” ne bih prejudicirala. Ali su pojedini događaji na Osječkim ljetima svakako događaji Godine.

U bogatoj karijeri vezanoj za Osječko ljeto kulture upoznali ste brojne umjetnike, ima li netko tko vas je posebno oduševio? Postoji li itko koga niste uspjeli dovesti, a mjesto mu je na našem OLJK-u?

U HNK sam već upoznala velike nacionalne i svjetske umjetnike. Prošla sam svečanosti otvaranja obnovljene zgrade Teatra 1985. i radosti uzdizanja Kazališnog Feniksa, zasjalog u zlatu i crvenom plišu 1994. A na OLJK-ovima oduševljavala sam se u kasnim ljetnim večerima Ivicom Vidovićem, Mani Gotovac, akademikom Tonkom Maroevićem i zanosila se pametnim i duhovitim Zlatkom Bourekom. Osječko ljeto kulture zaslužuje veliku izložbu Davora Vrankića, 4 metarski koncertni klavir Steinway i maestra Ivu Pogorelića uz Berlinsku Filharmoniju, promociju monografije 20 godina OLJK…i Shakespeareov San ljetne noći iz Londonskog Regent Parka.Tentate me da već napravim Program OLJK 2021. Imala sam privilegiju vidjeti puno europskih i svjetskih muzeja, galerija i događaja. OLJK je dostigao i doletio do visokih europskih limita svojim programima i organizacijom. Čestitamo mu!

Valerija Fischbach

Danas se družimo s Valerijom Fischbach, profesoricom glazbene kulture kojoj je 2009. godine dodijeljen strukovni naziv Maestre mentorice Hrvatske udruge zborovođa, a 2016. godine napreduje u zvanje učiteljice savjetnice.

Nama najzanimljivije povodom razgovora je činjenica da od 1996. godine umjetnički ravna i dirigira Hrvatsko pjevačko društvo Lipa. Počnimo!

OLJK gotovo da i ne možemo zamisliti bez fantastičnih nastupa HPD Lipe pred svojom publikom. Koje su Vaše prve asocijacije na spomen OLJKa i kakav je osjećaj nastupati u svome gradu?

Hrvatsko pjevačko društvo “Lipa” u svojoj bogatoj povijesti bilježi brojne na-stupe i gostovanja diljem Hrvatske i Europe (Njemačka, Austrija, Mađarska, Srbija, Grčka, Italija, Češka, Slovačka, Malta, Nizozemska, Latvija i Španjolska). No, za nas lipaše posebno je zadovoljstvo nastupiti pred osječkom publikom – na tradicionalnim božićnim koncertima (u crkvi sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi), kao i na godišnjim koncer-tima koje „Lipa“ od 2006. godine najčešće izvodi kao dio bogate ponude Osječkog ljeta kulture. Ta je manifestacija nesumnjivo najveći kulturni događaj na području ovoga dijela Hrvatske pa nam je uvijek velika čast biti njezinim dijelom. Trudimo se iz godine u godinu ponuditi nove i atraktivne sadržaje te na taj način pokazati raznolikost svoga repertoara i približiti zborsku umjetnost široj publici. Oduševljava nas zanimanje publike za kulturne sadržaje koje nudi OLJK, kao i činjenica da je taj interes svake godine sve veći jer, nerijetko, koncertne dvorane i otvoreni prostori nisu dovoljno veliki kako bi za-dovoljili zanimanje građana za programe OLJK-a, među kojima su i “Lipini” koncerti.

Kako počinju pripreme za nastup u sklopu OLJKa, budu li to već posložene pjesme s ob-zirom na širok repertoar Lipe ili je to ipak posebna priprema? Kako birate pjesme, koji su kriteriji prilikom odabira, vlada li demokracija ili je Vaša ipak zadnja?

“Lipa” izvodi širok opus a cappella skladbi hrvatskih i svjetskih skladatelja, od renesanse do suvremene zborske glazbe, svjetovne ili duhovne tematike, obrade folklornih ili pak popularnih skladbi. Kada se odlučimo za nastup na domaćem ili svjetskom natjecanju, program treba biti u okvirima određenih glazbenih odrednica, razdoblja ili stila. Tada biram skladbe koje su umjetnički vrijedne, dovoljno izazovne, ali i privlačne pjevačima i slušateljima. Nastup na godišnjem koncertu kruna je godišnjega rada i održava se na kraju pjevačke sezone pa je slijedom toga sasvim logično da je riječ o presjeku onoga najboljeg što smo ostvarili u toj sezoni. Ako smo te godine bili na natjecanju, publici predstavimo taj program, a uvijek ga obogatimo nekim „lakšim“ skladbama koje su prepoznatljive široj publici. U odabiru programa u prvom redu savjetujem se s kolegicama kodirigenticama, ali zbor donosi posljednji sud. Dogodi se ponekad da neka skladba koju sam odabrala jednostavno “ne klikne” među pjevačima, iako u većini slučajeva prihvaćaju moj odabir.

Možete li izdvojiti nastup s OLJKa koji vam je ostao posebno u sjećanju? I kratko za kraj, pripremate li nam već nešto za ovo Ljeto?

Osim spomenutih tradicionalnih a cappella programa, u suradnji sa simfonijskim orkestrima iz Dubrovnika i Pečuha te prijateljskim zborovima i solistima 2006. godine “Lipa” je izvela Requiem W. A. Mozarta, a 2013. koncert United Europe singing koji je sačinjavao niz popularnih opernih zborova i IV. stavak IX. simfonije L. van Beethovena (Oda radosti). Također, ono što je zasigurno ostalo u sjećanju, serija je koncerata s obradama svjetskih i domaćih pop-rock uspješnica pod nazivom Bum! Tres! LIPA Ples! koje je “Lipa” uz pratnju benda, soliste i goste izvela premijerno na OLJK-u 2009. i 2015. godine. Ta četiri projekta koja smo priredili za OLJK iziskivala su puno više priprema, rada, energije i truda – ne samo u pjevačkom, već i u logističkom i financijskom smislu. Stoga smo na njih iznimno ponosni. Teško je govoriti o planovima kada nam je zbog aktualne pandemije onemogućeno redovito održavanje proba sada već punih deset mjeseci. U ovoj godini Hrvatsko pjevačko društvo “Lipa” obilježava 145 godina postojanja i bilo bi lijepo kada bismo do OLJK-a uspjeli prirediti program dostojan ovoga jubileja. Toplo se nadamo da će od veljače stvari krenuti nabolje, a mi jedva čekamo da ponovo stanemo pred svoju osječku publiku i podijelimo s njom radost muziciranja.

Dražen Jerabek

Danas nam je u gostima veliki kreativac, ilustrator, profesor i vlasnik studija za kreativno izražavanje, imaginaciju, vizualizaciju i ilustraciju – Jerabek Studio – Dražen Jerabek.

Sve zanimljivo pronađite u nastavku!

Ispričajte nam kako je došlo do prvog sudjelovanja na OLJKu i po čemu ga najviše pamtite?

Prvi sam puta na Osječkom ljetu kulture sudjelovao 2015. godine, i to u sklopu Festivala slikovnice “Čuvari priča” koji su te godine organizirali Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Udruga za rad s mladima Breza i Studio za promicanje kulture i kreativnoga izražavanja GEKKO. Te sam godine na ovom sjajnom projektu s Dubravkom Pađen Farkaš predstavio našu slikovnicu Tajna. Ovaj prvi Festival, pa tako i OLJK pamtim po tome što je to ujedno bio i početak jedne zanimljive, tople i kreativne suradnje s renomiranim autorima, ilustratorima i tekstopiscima. Pamtim ga po kvalitetnim i brojnim radionicama za djecu, na kojima su s veseljem sudjelovali i njihovi roditelji. Ovaj prvi Festival slikovnice za mene je bio i kreativni izazov budući da sam imao čast osmisliti i kreirati, sada već prepoznatljivi logo znak i plakat.

Najviše vas se veže uz međunarodni festival slikovnice „Čuvari priča“ i Gradsku i sveučilišnu knjižnicu u Osijeku u sklopu OLJKa. Kako je došlo do suradnje, ispričajte nam malo u o „priči“ iza svega toga.

Za svaki projekt potrebna je inicijalna ideja nekoga tko promišlja o zanimljivim sadržajima koji bi se objektivno mogli realizirati, a da budu zanimljivi što većem broju jednako zainteresiranih ljudi. Točno šest godina prije “Čuvara priča”, točnije 2009. godine Dubravka Pađen Farkaš tada voditeljica Dječjeg odjela GISKO došla je na ideju da se organizira Festival ilustracije koji bi okupio kvalitetne i vrsne domaće autore ilustracije. Tako bi popularizirali i senzibilizirali građane, a posebno djecu da steknu iz prve ruke uvid u izradu i nastanak slikovnica i da imaju priliku osobno sresti i upoznati se s različitim autorima slikovnica i knjiga. Festival slikovnice kreće 2015. godine s gotovo istom idejom – popularizacija kvalitetne slikovnice i poticanje čitanja od najranijeg uzrasta. Pokretanje tog sjajnog, urbanog Festivala namijenjenog kako djeci od najranijeg uzrasta tako i odraslima od samoga je početka nagovještavao da će biti uspješan i rado posjećivan, pa bih rekao da je upravo to razlog što se našao u okrilju OLJKa.

Prva osječka strip slikovnica nastala je u suradnji s Draženom Alerićem povodom 20 godina OLJKa, Imate li u planu neke buduće suradnje i izdanja koja su vezana uz OLJK ili želje što biste htjeli realizirati kroz neka buduća Ljeta kulture?

Suradnja s Draženom Alerićem bila je neočekivana, ali rekao bih nakon svega i neočekivano uspješna. Dražen je za obilježavanje okrugle obljetnice OLJK imao odličnu ideju- strip slikovnica. Dražen mi je ponudio tekst koji je napisao, a koji je meni nakon čitanja bio ne samo zanimljiv već i poticajan za ilustriranje i tako je došlo do suradnje. Možda baš taj izazov novoga, budući da ja radim isključivo ilustracije za slikovnice i knjige, doveo do nastanka iste. Ilustracije za strip- slikovnicu “BonTon iza duge” bile su gotove na vrijeme, pa se tako predstavljanje iste uspješno održalo u zelenom dvorištu GISKO, koje je na naše zadovoljstvo, a nadam se i čitalačke publike bilo vrlo uspješno! Čini mi se nekako, da slijedi nastavak…

Domagoj Mrkonjić

Danas u Razgovorima ugodnim nastavljamo s mladim snagama.

U gostima nam je Domagoj Mrkonjić – strastveni navijač NK Osijeka, akademski glumac i asistent na diplomskom studiju glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Počnimo!

Za početak nam recite kako je počelo vaše druženje s OLJK-om? Kako se prvi uvijek pamte, podijelite s nama dojmove vašeg prvog nastupa u sklopu OLJK-a.

Početak druženja ne mogu precizno odrediti, jer se sjećam kako je ljeti uvijek bilo kulturnih događaja i kasnije sam sve to pripisao OLJK-u. Neupečatljivi OLJK mi je sigurno bio ljeto prije nego što sam upisao Akademiju – “Rosenkrantz i Guildernstern su mrtvi”. Kada sam vidio tu predstavu, par mjeseci prije prijemnog, znao sam da želim studirati glumu. Nakon par godina, već sam imao priliku sudjelovati s ispitnim produkcijama, suradnjama s HNK u Osijeku te vlastitom produkcijom zahvaljujući Teatru To Go – “Razredni klasni neprijatelj”. Osjećaji i dojmovi su raznovrsni. Od vrućine unutar kojih nastaju projekti, izazova preživljavanja najezdi komaraca do onog aplauza u večernjoj atmosferi osječke noći… Sažeto rečeno: neopisivo.

Igrajući u sklopu OLJK-a u pravilu ste pred domaćom publikom i na “domaćem” terenu. Recite nam malo iz prve ruke kakav je to osjećaj? Bude li više treme i napetosti zbog toga ili ste opušteniji kada u publici ugledate prijatelje, kolege, poznanike?

Mislim da se javlja neka lokalpatriotska kulturna odgovornost. I vrlo mi je slično kada NK Osijek igra na domaćem terenu. Nekako smo svoji sa svojima pa se dokazujemo i igrom i “navijanjem” našoj publici. A kada vidiš tu potporu poznanika u gledalištu kako ti plješću nakon “tekme”, stvari sjednu na svoje mjesto.

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku je sada već tradicionalni partner OLJK-a, kao djelatnik iste, imate li neka saznanja o budućim projektima vezanima uz OLJK ili barem neke svoje želje i ideje za budućnost?

Akademija surađuje sa svim kulturnim institucijama grada, kao i sa samim Gradom Osijekom, od osnutka. Projekti najčešće nastanu već godinu unaprijed, tj. barem njihove skice. Moja je želja da OLJK bude najčvršća platforma za suradnju Akademije sa svima, a našim studentima da (p)ostane najveći poligon stjecanja prvih kazališnih iskustava veće publike. Moja je želja da samo ispunjavamo naše kulturne potencijale i širimo kapacitete istih. I još veću publiku, za koju sve to radimo. Neka predstave koje se rode na ljeto, žive još mnogo!

Dražena Vrselja

U Razgovorima ugodnim danas smo ugostili diplomiranu ekonomisticu, bivšu predsjednicu Organizacijskog odbora OLJKa i trenutnu intendanticu Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku – Drazena Vrselja.

Recite nam za početak kako je i kada počela vaša romansa s OLJKom, a koja s obzirom na funkciju koju obaljate traje i dalje?

Kako ste lijepo rekli „moja romansa“ koja je uvijek završila s potpunom ljubavlju i s happy endom, započela je davno, davno još preko sudjelovanja s nizom predstava HNK u Osijeku, a kroz niz godina postojanja OLJK-a. Još 2015. godine bila sam predsjednica Organizacijskog odbora Oljk-a, a nakon toga i 2016. Ta 2015. bila je zanimljiva jer smo otvorili Ljeto u dvorani Gradski vrt s mjuziklom „Mamma Mia“. Bilo je to veče za pamćenje. Od kako sam intendantica doista je kazalište pokazalo veliku odgovornost i svojim dvjema premijernim produkcijama obogatilo sadržaje na Ljetima kulture. Prošle je godine to bila ambijentalna predstava Doljnjogradska obala, autora Drage Hedla, a u režiji Zlatka Svibena, a ove godine, u bremenita vremena zakočena Covidom-19, koprodukcija s GK „Gavella – „Višnjik“. Predstava je dobila 6 nominacija Hrvatskog glumišta, a nagradu u kategoriji mladog glumca dobila Antonija Mrkonjić.

Jako ste dugo dijelom OLJKa, kao bivša predsjednica Organizacijskog odbora ispričajte nam malo o samom procesu pripreme za OLJK. Nama običnim ljudima je teško to i pojmiti kada takav jedan projekt kreće od praznog papira i onda u konačnici dobijemo vrhuski završni proizvod.

Pripreme za sljedeći Oljk počinju čim završi ovaj sadašnji. To je vrlo naporan, svakodnevni rad koji uključuje niz aktivnosti, a traje do samog početka Otvaranja Ljeta kulture. Rad na OLJKu je timski rad i bez te sinergije možete se vi kao osoba pokidati, ali rezultata neće biti. Važno je puno istraživati, gledati predstave, biti u kontaktu s ljudima, pratiti događanja, tj. biti što bi se reklo u tijeku i žiži stvari. Naravno da je ipak lako to sve iskoordinirati kad ste kako bi vi rekli „profesionalac“. Ali sve što radimo na OLJK-u, činimo za kako vi kažete „obične ljude“. To i jest smisao vrijednost i ljepota, kulturu i umjetnost približiti običnim ljudima. Primjerice, rad na „Doljnjodravskoj obali“ bitno je drugačiji nego rad na „Višnjiku“ tako da se ne može dati jedinstven recept. Naravno da postoji uobičajena dinamika, gotovo matematički zadanih elemenata stvaranja projekta od željenog teksta, pronalaženja redatelja i autorske ekipe, čitaćih proba sve do prvih režijskih, a na kraju generalnih proba i premijere.

Osječki HNK i premijere se sada već tradicionalno vežu uz OLJK. Možete li nam nešto malo otkriti vezano za sljedeći OLJK? Ako baš ne smijete, podijelite s nama barem neke želje I očekivanja koja imate od sljedećeg OLJKa.

Drago mi je da ste primijetili da je HNK u Osijeku postao vidljiv kroz svoje premijerne produkcije na OLJK-u. Želja mi je da se i u 2021. godini ponovi predstava „Višnjik“, jer je šteta da ju je vidjelo malo posjetitelja (zbog propisanih mjera vodila se briga o ograničenom broju gledatelja). Ne mogu prežaliti da nismo uspjeli odigrati još „Doljnjodravskih obala“, ali jednostavno zbog Corone sve je palo u vodu (imali smo dogovorenih deset izvedbi na istoj lokaciji tijekom cijelog lipnja 2020. godine). O novim naslovima i produkcijama trenutno je teško govoriti, planovi postoje i prijavljeni su na Ministarstvo kulture kroz aplikacije za OLJK 2021 godinu. Neću otkriti naslove, eto tek da je jedna baletna predstava, a druga će sigurno biti hit jer se radi o jednom stripu. Što se očekivanja tiče, uvijek sam optimist, ali sljedeća će godina zasigurno biti opterećena recesijom i bit će prepuna izazova. No kad ima volje, vrijednih ljudi bit će i rješenje. Neka je nama zdravlja… Bit će i OLJK-a 2021.!

Aljoša Čepl

Danas se u Razgovorima ugodnim družimo s našim mladim glumcem i stalnim članom postave našeg Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku – Aljoša Čepl.

Relativno mlad, a iskustvo s našim OLJKom mu je već sada vrlo respektabilno. Što vam zanimljivo ima za otkriti iz prve ruke saznajte u još jednom zanimljivom intervju.

Za početak, recite nam malo koliko ste dugo dijelom naše OLJK priče, uz koje ste sve angažmane imali na OLJKu?

Moja prva predstava na OLJK-u bila je Unterstadt Ivane Šojat u režiji Zlatka Svibena 2012.godine koja je bila veliki hit i koja je pokupila više manje sve relevantne nagrade u Hrvatskoj. Nakon toga sudjelovao sam u još tri predstave, Osječkom long long playu Saše Anočića, Hedlovoj Doljnogradskoj 11 koja je također režijsko djelo Zlatka Svibena, te Čehovljevom Višnjiku pod režijskom palicom Dražena Ferenčine.

Premijere u produkciji HNKa za vrlo OLJK su zanimljive i često to budu ambijentalne izvedbe na neočekivanim lokacijama. Koliko je to izazovno za glumca? Možete li nam izdvojiti neku predstavu koja Vam je posebno draga i reći nam zbog čega?

Ambijentalna predstava izazov je za svakog glumca. Prvenstveno zbog prostora koji je drugačiji, nekad je akustičan nekad nije, pa se i gluma mora prilagođavati. U nogometnom žargonu nazvali bi ga “utakmica na gostujućem terenu”. U našem kazalištu ili kazalištima u kojima gostujemo već smo puno puta igrali pa nam je više manje sve poznato. Igrati “vani” uvijek je nepoznanica. Ako bih jednu predstavu od ovih morao izdvojiti to bi bio Osječki long long play, jer je to predstava o životu grada iz doba novog vala 80.-tih godina. U predstavi sam dio benda po imenu Roderick, sviramo uživo na predstavi, pa smo uz glumačke probe imali i one glazbene, što je meni bio gušt i veselio sam se svakoj probi i kasnije izvedbi. S druge strane atmosfera na radu na predstavi je bila fantastična, super ekipa i vrlo kreativan proces i rad. Iako to se odnosi na gotovo svaku našu predstavu, jednostavno je atmosfera u kazalištu za poželjeti.

Za kraj, ispričate nam malo iz prve ruke kako to izgleda kada krenu pripreme za novu predstavu u sklopu OLJKa. Neke dogodovštine, ide li sve po planu ili bude puno, svima nama poznatog, rada u hodu?

Budući da HNK-u Osijeku radi u koprodukciji s OLJK-om, prve probe većinom kreću u kazalištu, prvenstveno zbog tehničkih stvari. Nepotrebno je u početku dovlačiti tehniku i scenografiju na lokaciju dok glumci još ne znaju tekst i mizanscen. Tako da glumci “prohodaju” u kazalištu, a onda kad dođu na lokaciju gdje će predstava biti održana na OLJK-u, ponovno uče “hodati”. Dolaskom na lokaciju i prihvaćanjem zakonitosti prostora u kojem se igra, počinje proces stvaranja predstave u datim okolnostima. Dogodovštine…hm..ima tu svega, većina nisu za javnost, ali izdvojio bih jednu. Opet ću spomenuti Osječki long long play, jer se predstava igrala u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. I baš se dogodila na dan eliminacijske utakmice s Danskom. Sam kraj predstave obilježili su penali, tako da si sa scene ili pokraj scene mogao čuti iz okolnih kafića kad je pao gol. Pored scene se i na mobitelima pratilo, ali nitko nije kasnio na scenu i nije se remetio tijek predstave. Netko će reći da je to neprofesionalno, s čime se mogu složiti. No danas kad se osvrnemo pa vidimo da smo bili drugi…možemo li si i mogu li nam zamjeriti?

Dubravka Pađen Farkaš

Danas se družimo s pedagoginjom, ravnateljicom Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, spisateljicom čarobnih slikovnica, začetnicom festivala slikovnice “Čuvari priča”, dugogodišnjom članicom Organizacijskog odbora OLJKa – Dubravka Pađen Farkaš.

Pa krenimo.

Dugogodišnja ste članica Organizacijskog odbora OLJK-a, recite nam malo više o samim počecima vašeg sudjelovanja.

Organizacijskom odboru OLJKa pridružila sam se prije nekoliko godina, u vrijeme kada je ova sjajna manifestacija preboljela većinu dječjih bolesti, disala punim plućima i sigurnim se korakom kretala prema punoljetnosti. Sama ideja da sam zajedno s drugim članovima organizacijskog odbora bila u mogućnosti sudjelovati u kreiranju i osmišljavanju programa omogućila mi je ( svima nama) da bolje sagledam potrebe i interese postojeće publike te da se kroz to trudim svake godine osmisliti neke nove sadržaje za neku novu publiku. Priznajem, to nije bilo uvijek jednostavno i lako. Često je znalo biti izazovno, velikim djelom zbog, uvijek ograničenih financijskih mogućnosti, ali i zbog silne odgovornosti prema publici, koja je svake godine pokazivala sve veće zanimanje za programe OLJKa, i uvijek se tražilo mjesto više, zbog velikog interesa. Valjalo je osmisliti raznovrstan i kvalitetan program koji će zadovoljiti i odgajati publiku različitih dobnih skupina pa je potpuno jasno da je taj, volonterski posao, za mnoge članove Organizacijskog odbora znao biti izuzetno zahtjevan. No, sreća prati hrabre, pa je tako Osječko ljeto kulture iz godine u godinu podizalo ljestvicu, bivalo sve više programski i ambijentalno uvezano u samo tkivo Grada.

Međunarodni Festival slikovnice “Čuvari priča”, u organizaciji Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, već je nekoliko godina sastavni dio programa OLJK-a. Knjižnica kao kulturna ustanova već je bila uključena u program, ali kako je sve počelo s Čuvarima priča?

Kao što ste i rekli, Knjižnica je kroz organizaciju književnih susreta već sudjelovala u OLJKu, ali kako su programi tijekom ljeta kulture namijenjeni i djeci, ponudili smo Organizacijskom odboru da u svoj program uvrste i Festival “Čuvari priča”, kao jedini urbani festival namijenjen djeci, ali i odraslima na području Osijeka i šire regije. Cilj ovoga Festivala jest, objedinjujući edukativnu, umjetničku i socijalnu komponentu, doprijeti do nove, mlade publike i proširiti njihov estetski doživljaj vezano uz kvalitetnu ilustraciju i tekst, istaknuti važnost čitanja i senzibilizirati ih za pisanu riječ s ciljem poticanja čitanja, očuvanja tradicije i jačanja uloge knjižnice kao kulturnog i informativnog središta. Istovremeno, aktivnosti Festivala namijenjene su i odraslima kako bi se upoznali s kvalitetnim slikovnicama, autorima i ilustratorima te važnošću čitanja djeci od najranije dobi. “Čuvari priča” jedinstvena su manifestacija koja se odvija svakog prvoga tjedna u srpnju na osječkim ulicama, trgovima i parkovima, ustanovama kulture i okuplja veliki broj posjetitelja te se kao takva savršeno uklapa u program OLJKa, gdje smo u konačnici zasluženo i pronašli svoje mjesto.

I za kraj, zamislimo jedan savršeni scenarij. U nekim savršenim uvjetima, gdje financije ne bi bile upitne, koje su Vam najveće želje za Čuvare priča? Koje goste biste voljeli dovesti, ima li programa koje biste tada proveli, a do sada nisu bili mogući?

Kao što je davno rekao Voltaire “Savršenstvo je neprijatelj dobrome”, tako moram reći da sam i ja osobno zadovoljna sa smjerom u kojemu je naš festival “Čuvari priča” zaplovio. U samom smo se početku povezali s drugim ustanovama kulture, udrugama, a i činjenica da je program u određenom obimu financiralo i Ministarstvo kulture i medija, pomoglo je u realizaciji programa. Poznati, renomirani hrvatski ilustratori i knjževnici, rado su se odazvali na ovu manifestaciju, a ono što je festivalu pomoglo da postane tradicionalnim i međunarodnim, nakon nekoliko godina, bila je publika. Interes za sudjelovanje na programima “Čuvara priča” bio je izuzetan, te je ubrzo uslijedila i podrška Grada Osijeka. E sada ono savršeno, bilo bi sjajno kada bi na festivalu sudjelovali ilustratori i književnici poput australijskog umjetnika Shaun Tana, engleskog književnika Nila Gaimana, američkog ilustratora Dav Pilkeya i mnogi drugi, koji bi festival učinili apsolutno savršenim.

Ivica Lučić

Završio je Pravni fakultet, a u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku radi od 1993. godine.

U ožujku 2014. postaje ravnateljem Kazališta ali se ne odriče ni svojih uloga u predstavama nego i danas aktivno glumi.

U svojoj je karijeri ostvario preko 130 uloga u stotinjak predstava, osim u matičnom kazalištu nastupao je i u HNK u Osijeku, što u dramama što u mjuziklima i operetama.

Mnogi ga se sjećaju i kao popularnog i uvijek rado slušanog Jutromlata. Danas razgovaramo o važnosti Osječkog ljeta kulture i ulozi samog Dječjeg kazališta u njemu.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku bitan je višegodišnji dionik Osječkog ljeta kulture bilo da je riječ o programskim bilo o organizacijskim elementima. Kako kultura utječe na razvoj osoba od njihove najranije dobi?

OLJK je jednostavno nezamisliv bez aktivne uloge našeg kazališta. Dakle, svake se godine na OLJK-u dogodi premijera naše predstave koja onda nastavi svoj život na daskama kazališta. Najkompletniji doticaj djece s umjetnosti jest kroz kazalište. Tu se na jednom mjestu susreću s literarnom, dramskom, glazbenom, lutkarskom, likovnom… umjetnosti. Kazalište kao jedan dinamičan i kreativan oblik stvaranja utiče na kreativnost i maštu malih gledatelja, stvara temelje spoznaje dobra i zla, potiče znatiželju za savladavanjem određenih znanja i vještina. Dolazak u kazalište, hram umjetnosti, djeluje odgojno jer uvjetuje disciplinirano ponašanje. Volim misliti kako, osim navedenog, kazalište djeluje i na razvoj dobrog ukusa u umjetnosti uopće.

Vaše je Kazalište tijekom godina premijerno izvelo nemalo broj predstava i time značajno programski obogatilo svaki OLJK. O kojem broju predstava se radi, možete li izdvojiti najuspješnije?

Već sam rekao da smo sudjelovali na svakom od dvadeset OLJK-ova. Ne bih posebno izdvajao bilo koju od tih predstava jer svaka je na svoj način živjela bilo da je odigrana samo tada ili se nastavila prikazivati u kazalištu. Ipak, ne mogu ne podcrtati predstavu koja je prethodila prvom OLJK-u. Čitavih godinu dana prije (28. kolovoza 1999.) odigrana je, po mom mišljenju ali i nekih drugih, najbolja ambijentalna predstava u Osijeku ikad (sigurno smo malo subjektivni) BISTRI VITEZ DON QUIOTE OD MANCHE u režiji Zlatka Svibena. Predstava je igrana gotovo o cijeloj Tvrđi i to na način da je publika “putovala” zajedno s izvođačima od punkta do punkta gdje su se igrali pojedini prizori. Uz dužno poštovanje, mislim da to do sada nije nadmašeno.

Kada inače u Dječjem kazalištu počinju planovi i pripreme za nadolazeći OLJK? Kako teku pripreme i jesu li već počele za OLJK 2021.?!

Vjerovali ili ne, plan za predstave koja će biti premijerno prikazane na OLJK-u postoji odavno. Naime, već u planu koji je obavezan prilog molbi koju sam poslao za imenovanje predvidio sam naslove koji će se raditi. Situacija s pandemijom dovela je do promjena pa se sve malo pomaknulo, recimo za godinu unaprijed. Tako da… planovi su jedno, a realizacija ovisi o više faktora. Same pripreme za predstavu za nadolazeći OLJK počinju početkom sezone nakon što je završio prethodni. Budući da se naslov već zna pomalo se dogovara sve drugo što je potrebno, od lokacije pa na dalje. Za predstavu koja će biti na OLJK-u slijedeće godine, pripreme su već počele prošle godine, jer je taj naslov trebao biti ove godine (kako zgodna igra riječi!). Redatelj i autor teksta već su se nekoliko puta našli i dogovarali prilagodbe za scenu, a i nastavljaju dalje. Bit će nekih promjena u suradničkom timu jer neki suradnici imaju taj termin već zauzet od ranije. Ali nije nikakav problem, imamo vremena pa možemo opušteno. Htio bih napomenuti da mi je posebno drago što se na OLJK-u od ove godine “podebljao” program za djecu. Bilo je i do sada gostujućih dječjih predstava ali sada je OLJKIĆ garancija da će ih biti i više. Naravno, kako to već dobro funkcionira u odabiru programu za odraslu publiku, treba voditi računa da i program predstava za djecu bude na visini jedne takve manifestacije.

Damir Mađarić

Naš današnji sugovornik diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, režirao je u nizu hrvatskih kazališta, potpisao preko 50 režija, autor je knjiga za djecu i nekoliko dramskih tekstova.

Osječkoj je publici poznat kroz brojne projekte i predstave među kojima su i one izvedene u sklopu Osječkih ljeta kulture.

Damir Mađarić u Osijeku odavno nije gost, rado je viđen i dobrodošao prijatelj našega grada.

Osječko ljeto kulture vrlo posjećena je kulturna manifestacija, uvijek se traži mjesto više, a svi su programi već godinama uvjetovani visoko postavljenim standardima. Koliko su, po vašem iskustvu, ovakve manifestacija važne za kulturni razvoj mjesta i očuvanje baštine?

Osječko ljeto i slične manifestacije su izuzetno važne iz dva aspekta. Kulturnog i turističkog. Ovakve manifestacije bi trebale i morale povećati kulturnu ponudu grada. Posebno je važno da se sve manifestacije odvijaju na otvorenim prostorima, a Osijek ima niz prostora u tvrđi i oko nje koji su dušu dali za koncerte i kazališne predstave.

U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku režirali ste brojne predstave. Prošle godine u vašoj režiji na OLJK-u izvedena je predstava Mali vitez Don Kiho i Štitonoša Sancho. Recite nam više?!

Režirao sam dosta dječjih predstava u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića – od predstava Olujno pasji vjetropljus, Pinokio, Legende o Kristu, Zašuti, Anton Žic do Lava koji nije znao pisati. Prva predstava koju sam radio za OLJK, bila je Ulricha Huba Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom. Prošlogodišnja, Mali vitez don Kiho i štitonoša Sancho na OLJKU-a se našla igrom slučaja. Naime korona se umiješala i omogućila praizvedbu te predstave upravo na Osječkom ljetu kulture. Don Kiha smo počeli raditi u trećem mjesecu, zaustavila nas je korona, nastavili smo raditi u petoj za OLJK i onda smo jedva izmaknuli pošasti zaraze i imali praizvedbu okruženi maskama, epidemiološkim mjerama, toplomjerima, ali predstava je odigrana i igra se i dalje. Karakteristika razmišljanja (racionalnog) je bila da se obje predstave nastave igrati u kazalištu, a ne samo kroz par izvedbi na OLJK-u. I Pingvini i Don Kiho i dalje žive na daskama kazališta i to je dobro.

Podsjetite naše čitatelje na vaš uistinu bogat rad u Osijeku tijekom godina. Kakvi su naši glumci?

Što se OLJK-a tiče, kao što sam već napomenuo, to su dvije režije: Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom i Mali vitez don Kiho i Štitonoša Sancho. Ostale moje režije u Osijeku vezane su za oba kazališta. U HNK u Osijeku sam režirao Riba ribi grize rep, Richard III grbavi, Žene u crvenom, sada se priprema postavljanje mog romana Dječak koji je govorio Bogu. U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku sam režirao malko više, jer volim dječje tekstove i režiju za djecu i mlade. Tako da sam u dječjem izrežirao osam predstava, a od toga šest zadnjih godina. Volim raditi u Dječjem kazalištu, kao i u HNK-u, posebno volim grad Osijek i njegovu ljepotu. Jedno i drugo kazalište imaju odlične glumce i s njima se može raditi.

Marijana Fumić

Nastavljamo s Razgovorima ugodnim i donosimo sjećanja brojnih sudionika na proteklih 20 godina Osječkog ljeta kulture.

Današnja sugovornica svojim aktivnostima obogaćuje kulturnu scenu, kontinuirano stvara, kreira i omogućava raznovrsne programe iz područja kulture čime doprinosi širenju inovativnih umjetničkih praksi i prepoznatljivosti kulturnog identiteta grada Osijeka.

Riječ je o našoj poznatoj i nagrađivanoj dramaturginji, Marijani Fumić.

Dramaturginja ste na suvremenoj komornoj drami Konstelacije koja je višestruko ovjenčana značajnim nagradama. O kakvoj se predstavi radi?

Predstava Konstelacije premijerno je izvedena 2018., u Barutani. U produkciji OLJK-a 2018. i Gradskih galerija Osijek te uz podršku Ministarstva kulture RH. Predstavu je režirala Aida Bukvić, a u naslovnim ulogama su Olga Pakalović i Vladimir Posavec Tušek. Riječ je o duo drami britanskog dramatičara Nick Paynea, odnosno o paru čija se ljubavna priča odvija kroz multipliciranu stvarnost. On je običan dečko koji za život zarađuje kao pčelar. Na jednoj roštiljadi upoznaje Nju – toplu, inteligentnu i duhovitu ženu koja radi na fakultetu, na polju kvantne kozmologije. Kroz razgovora, ona mu pojašnjava kako je teorija relativnosti, koja “pokriva” sunce, mjesec i zvijezde, u suprotnosti s kvantnom mehanikom koja se bavi molekulama, subatomskim česticama i atomima. Nusprodukt tih, naočigled suprotstavljenih teorija, jest to da, kao dio multisvemira, možemo bilo gdje, u bilo kojem trenutku, “postojati” istovremeno. Nick Payne tu teoriju prikazuje u akciji – kroz zanimljiv, posredan dijalog – stavljajući pred glumce nezavidno zahtjevan zadatak da kroz nizove i nizove kratkih scena igraju tu istovremenost. Ovaj komad je zbilja jedno začuđujuće emocionalno putovanje koje istražuje granice slobodne volje, ali i velike uloge koju slučajnost igra u našim životima.

Predstava je nastavak sjajnog niza izvedaba Gradskih galerija Osijek i još jedna uspješnica u kojoj je sve sjelo na svoje mjesto. Podsjetite nas na ostale?!

Od 2009. godine, od kada pokušavamo (nažalost još uvijek bezuspješno) oformiti Barutanu kao mjesto kontinuirane profesionalne kazališne produkcije, Gradske galerije Osijek, uz pomoć Grada Osijeka i Ministarstva kulture, producirale su šest predstava: Molly Bloom (autor James Joyce); Kisik (autor Ivan Viripaev); Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth, najkrvaviji do sada (autorica Marijana Fumić); Konstelacije (autor Nick Payne); Buđenje (autor Brad Birch) i Popis (autorica Jennifer Tremblay).

Što po vama čini kulturni identitet Osijeka i gdje vidite Osječko ljeto kulture u narednim godinama? U kojem smjeru bi se Osijek ali i OLJK u kulturnom smislu trebali razvijati?

Nisam sigurna kako Osijek ima neki prepoznatljiv kulturni identitet, mislim kako nemaju, uostalom, niti drugi naši gradovi, jer općenito, u nas, percepcija kulture, kao nasušne ljudske potrebe ne postoji. Imamo povijest (-ne znamenitosti) po kojima smo prepoznatljivi, a na nama je da i recentnu umjetnost upišemo na neke svjetske top-liste. Svi znaju za osječku Tvrđu, ali ako je ne ispunimo suvremenim sadržajima 365 dana u godini, ostati će samo mrtvi kapital. Lijepo je što Osječko ljeto ima vlastite produkcije i držim kako bi ih u narednim godinama trebalo biti i više i mislim kako bi to trebale biti manje forme, koje bi se onda i tijekom godine mogle više puta izvesti. Trebali bi ulaziti u što više koprodukcija s novim naslovima, praizvedbama. Ne moraju to nužno biti samo osječke predstave, koncerti, izložbe, ali moglo bi ih se prvi puta predstaviti u Osijeku, u Tvrđi, koja ima na desetke još neotkrivenih prostora za kulturne programe svih vrsta. Nisam pobornik megalomanskih projekata ili gostovanja, koji, u pravilu previše koštaju da bi se dogodili jedanput. Razvoj u bilo kojem području zahtijeva originalnost i dosljednost. Kad bi se u budućnosti, uložila desetina truda koji se ulaže u promociju kulena, čobanca ili čvaraka i osječka bi kulturna scena mogla biti intenzivna, jedinstvena i – nezaobilazna.

Edi Ćelić

Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gluma i lutkarstvo magistrirao je kao Magistar kazališne umjetnosti – akademski glumac i lutkar.

Edi Ćelić već sada je dobitnik brojnih nagrada za najbolja ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu ili mlade.

Neke od tih uloga ostvarene su i kroz izvedbe na Osječkim ljutima kulture.

Imali ste nekoliko glumačkih ostvarenja vezana za OLJK, možete li izdvojiti ono koje vam je najviše priraslo srcu? Podsjetite nas na ostala.

Pomalo nevjerojatno, ali imao sam ih čak šest. Uopće si nisam prije ovoga osvijestio da sam toliko bio prisutan na OLJK-u. Volim Jamesove mačke i Jonathanov let koje smo stvorili s Nikolom Zavišićem i Dunjom Jocić. Njih dvoje pronalaze drugačije načine kako pristupiti predstavama za djecu, ne zaziru od rizika i složenih emocija i zato je osvježavajuće biti u takvim podjelama. Ja magarac Dražena Ferenčine i Alena Čelića je za mene također jedan od favorita. U Magarcu najviše pamtim ludost koja bi nas kao kolektiv obuzimala svaki put kada bi se puštali u izvedbu. Igrati sa svojim zanesenim kolegama i prijateljima je za mene nešto nezaboravno. Ostale predstave u kojima sam sudjelovao na OLJK-u su Žar ptica, Romeo i Giulietta, te James i divovska breskva.

Osječko ljeto kulture nastoji usaditi najmlađim posjetiteljima ljubav prema kazalištu i kulturi od najranijih dana. Kakav utjecaj kultura i dječje predstave imaju na razvoj djeteta?

Za mene je kazalište mjesto suosjećanja. Ako gradimo kazalište kroz empatiju, onda gradimo takvu kulturu i takvo društvo. Zato bi kultura i kazalište trebali biti važni ne samo djeci, nego svima. Kroz razmjenu iskustava bolje slušamo, bolje razumijemo i bolje komuniciramo.

Kakva vas sjećanja i uspomene vežu za Osječka ljeta kulture? Recite nam više o probama, kostimima i atmosferi među glumcima tijekom priprema.

Proces pripreme za OLJK se u mom iskustvu nikada nije previše razlikovao od rada na nekoj drugoj produkciji u Mihaljeviću. Probe uvijek prebrzo prolete, a atmosfera je redovito ugodna i opuštena. Iako scena unutar kazališne kuće može pružiti idealne uvjete za izvedbu, uvijek bi me radovalo premještanje projekta u vanjski prostor, unatoč komarcima, buci ili promjenjivim vremenskim uvjetima. Za mene kao izvođača, ali i kao gledatelja, postoji neka posebna kvaliteta kada se fiktivna narav predstave i konkretnost realnog prostora isprepletu. Po tome najviše pamtim OLJK. Po magičnom suživotu realnosti i fikcije.

Ivana Šojat

Našu današnju sugovornicu ne treba posebno predstavljati, osim što je svestrana umjetnica, velika je borkinja za kulturu. Ivana Šojat hrvatska je književnica, autorica eseja, poezije, kratkih priča, književnih prijevoda, novela i romana. Članica je organizacijskog odbora u dva mandata i izbornica književnog dijela programa. Osim navedenog kroz svoja djela i sastavni je dio izvedbenog dijela programa.

Višestruko nagrađivani roman Unterstadt, svoj je scenski epilog dobio ambijentalnom praizvedbom na otvaranju dvanaestog osječkog ljeta kulture 29. lipnja 2012. godine. Kakav je osjećaj kada uspješan roman, postane i uspješna predstava?

Kod svakog stvaranja, dovršetka stvaranja, obuzme me nešto što bih nazvala “porođajnom zebnjom”. Umjetničko djelo je entitet, biće pušteno u svijet, porođeno. Ne možemo mu nikako unaprijed znati sudbinu. Koliko god petparački zvučalo, najiskrenije priznajem da Unterstadtu nisam slutila tako sjajnu sudbinu. Čak sam se i pribojavala za njega. Naime, mnogi kolege su mi tijekom njegova stvaranja govorili kako sam se latila ofucane, već previše puta korištene teme koja više nikog ne zanima. Na trenutke sam zbog toga čak i sama pomišljala kako bijem uzaludan boj. Možda je zbog toga Unterstadt čudo, a možda je i “samo” dokaz da je prvenstveno važan pristup temi (nismo li do sad zapravo već ofucali sve teme?). Kad je, pak, o predstavi riječ, moram priznati da je moja zebnja bila još veća uslijed pitanja: kako na scenu prenijeti nešto tako glomazno – i vremenski i u “ljudstvu”, s obzirom na broj likova. Gospodin Sviben je, zajedno s gospođom Madunić, obavio veličanstven, vizionarski posao. Publika je to osjetila. A publiku se ne može prevariti, ni nasamariti. Publika osjeća iskrenost emocije i nakane. A iskreni u stvaranju smo bili i ja i redatelj i dramaturginja

Pored Unterstadta, publici Osječkog ljeta kulture predstavili ste se i drugim djelima. Kakva je osječka književna publika? Kako ste izbornica književnog dijela programa OLJK-a, koliko je teško napraviti dobar odabir, zadovoljiti publiku ali i zadržati nužne standarde?

Osijek ima sjajnu čitateljsku publiku. To je vidljivo već iz broja članova Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, ali i činjenice koliko su posjećena književna predstavljanja. Književni program OLJK-a je prošle godine bio dojmljivo posjećen. Protivno svim zapravo paušalnim statistikama koje napominju kako je broj ljudi koji čitaju u padu, ljudi zdušno čitaju premda se zbog općeg ekonomskog stanja knjige ipak manje kupuju. No, i dalje se posuđuju. I čitaju. Osječka publika zato itekako zaslužuje bogat književni program tijekom cijele godine, a osobito na Osječkom ljetu kulture koje programski kao goste uvijek daje sve od sebe da u Osijek dovede najčitanije i najzanimljivije autore.

Jubilarno Osječko ljeto kulture, s obzirom na COVID-19 virus i zahtjevnu izvedbenu situaciju, provedeno je uz visoke zdravstvene mjere. Kako ste s ovim malim odmakom zadovoljni učinjenim, gdje vidite prostora za pomake? Jesu li programski planovi za sljedeću godinu već počeli?

Ova godina je teško pogodila kulturu, osobito njezin izvedbeni sektor. Cijela suština umjetnosti, noseći stup njezina djelovanja je interakcija s publikom, odašiljanje poruke, komunikacija, komunikativnost, suočavanje s reakcijom onih kojima se obraća. Tako ni pisci ne žive u zrakopraznom prostoru samodostatnosti, nego u interakciji s čitateljima. Da je situacija bila drukčija, uvjerena sam, sigurna, da bi ovoga Ljeta na književnim događanjima bilo daleko više uvijek zainteresirane publike. Sjetimo se samo prošlogodišnjih gostovanja gospodina Jergovića i Predina – tražio se stolac više. Planovi za sljedeće Ljeto su već počeli. Doduše, tu sad glavnu riječ vodi osječki ogranak Matice hrvatske i njihov stručni kadar mahom sazdan od sveučilišnih profesora. Osobno se mogu, nenametljivo uključiti sugestijama. Čovjeku je u životu najvažnije znati svoje mjesto i mjeru, ne razmetati se, ne bahatiti i ne nametati. Važno je imati mjeru.

Koncertom Ansambla Lado i promocijom prve osječke strip slikovnice zatvoreno 20. Osječko ljeto kulture

Posljednji dan 20. Osječkog ljeta kulture obilježila su dva programa. Promocija prve osječke strip slikovnice “Bon ton iza duge” i nastup Ansambla Lado.

Slikovnica “Bon ton iza duge” nastala je u suradnji dvojice autora Dražena Alerića i Dražena Jerabeka – jedan je sukreator programa Osječkog ljeta kulture, a drugi je istaknuti ilustrator i umjetnik koji se prvi puta okušao u kreiranju stripovskog prikaza jedne zanimljive slikovnice.

“Priča je ovo hommage 20-toj obljetnici Osječkog ljeta kulture. Autor teksta, Dražen Alerić vodi nas u daleku budućnost u kojoj iz neke daleke Dugine galaksije svojim svemirskim brodom stiže šarolika posada s planeta osunčanog ljubičastog kvadranata. Autor je svojim kratkim, dinamičnim tekstom poslalo emotivnu, no snažnu poruku o važnosti preuzimanja odgovornosti i brige, kako za grad tako i za čitav planet” – riječi su Dubravke Pađen Farkaš, ravnateljice Gradske i sveučilišne knjižnice i recenzentice ove zanimljive slikovnice. Godina je 3000. U Duginoj galaksiji upravo teku pripreme za dijeljenje pozitivnih vibracijskih ampula diljem svemirskih prostranstava – Bon ton iza duge slikovnica je koja šalje jedinstvenu poruku: Oni koji imaju više sreće, trebali bi ju podijeliti s drugima.

“Priča unutar ovih korica, nastala je, između ostalog, upravo zbog broja 20. Gotovo sam uvjeren da niste znali kako je zapravo počelo, jer ovo što ćete pročitati do sada je bila brižno čuvana tajna” – u predgovoru slikovnice istaknuo je pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Osijeka i autor Dražen Alerić.

“Unatoč vrlo zahtjevnom izazovu, radovi za strip Bon Ton iza duge, potvrdili su nam što smo oduvijek znali, da je Dražen Jerabek vrhunski crtač koji svoju punu pažnju posvećuje svim likovnim elementima.” – na promociji je istaknuo recenzent slikovnice Tihomir Taborski.

Svečano zatvaranje 20. Osječkog ljeta kulture počelo je dodjelom priznanja ustanovama u kulturi i pojedincima koji su stvarali i obilježili OLJK. Tako su se na pozornicu OLJK-a popeli predstavnici Hrvatskog narodnog kazališta, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, HDLU-a, Akademije za umjetnost i kulturu, Gradske i sveučilišne knjižnice i mnogi istaknuti pojedinci poput Božidara Šnajdera i Ljerke Hedl – stvarateljice Osječkog ljeta kulture. Posebno priznanje posthumno je dobio Aleksandar Bogdanović, a publika je dugim pljeskom odala počast glumcu koji je iza sebe ostavio velike i važne uloge.

Na zatvaranju 20. Osječkog ljeta kulture svi posjetitelji, ljubitelji OLJK-a, kulture, umjetnosti i ljeta uživali su u vokalno-instrumentalnom koncertu Ansambla Lado.

Deset dana Osječkog ljeta kulture oživjelo je 15 lokacija u gradu, a publika je mogla uživati u čak 46 visokokvalitetnih programa iz područja kazališne, glazbene, koncertne, likovne, književne, plesne, filmske i novomedijske umjetnosti.

Osijek se od 29. lipnja do 8. srpnja pretvorio u veliku pozornicu, a više od 4.000 posjetitelja putovalo je kroz 20. Osječko ljeto kulture.

Velika završnica 20. Osječkog ljeta kulture

Posljednji dan 20. Osječkog ljeta kulture donosi vam dva zanimljiva programa. U prostoru Gradske i sveučilišne knjižnice čeka vas promocija strip slikovnice “Bon ton iza duge” i izložba ilustracija. “Bon ton iza duge” slikovnica je koja je nastala u suradnji dva Dražena – Dražena Alerića, pročelnika Odjela za društvene djelatnosti Grada Osijeka i Dražena Jerabeka, istaknutog ilustratora koji je slikovnici dodao svoj ilustratorski štih. Na promociji slikovnice očekuje nas i malo iznenađenje, a što se krije iza naslova “Bon ton iza duge” saznat ćete u 19 sati.

Na zatvaranju 20. Osječkog ljeta kulture svi posjetitelji, ljubitelji OLJK-a, kulture, umjetnosti i ljeta uživat će u vokalno-instrumentalnom koncertu Ansambla Lado. Na prekrasnom Trgu Vatroslava Lisinskog, koji je ugostio velik dio programa ovogodišnjeg OLJK-a, uživat ćete u sjajnom koncertu koji počinje u 21 sat.

46 visokokvalitetnih programa iz područja kazališne, glazbene, koncertne, likovne, književne, plesne, filmske i novomedijske umjetnosti pretvorili su Osijek u veliku pozornicu i ponovno dokazali kako je Osječko ljeto kulture događaj koji se lako uvuče pod kožu. Programi OLJK-a izvodili su se na 15 lokacija, a ove godine OLJK-u se pridružio i OLJKIĆ.

Pozivamo sve na uživanje u posljednjem danu 20. Osječkog ljeta kulture.

Vidimo se na OLJK-u!

Putovanje kroz pretposljednji dan Osječkog ljeta kulture

Pretposljednji dan Osječkog ljeta kulture otkrio nam je neke nove i zanimljive priče. Putovali smo kroz Bajku i Osijek Cabaret – predstave koje su sa svojim mentorima pripremili studenti Akademije za umjetnost i kulturu. Bajku su izveli studenti 3. godine preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo uz mentorstvo Selene Andrić, a Osijek Cabaret je predstava studenata 2. godine Glume i lutkarstva nastala pod mentorstvom doc.art. Veronike Hardy i doc. art. Jasmina Novljakovića.

Putovali smo i kroz Tvrđu, a u putovanju nam je pomogla promocija knjige “Zvijezda baruna Beckersa” autora Milovana Tatarina koja je u Muzeju Slavonije predstavljena uz recenziju Marine Vinaj i Grgura Marka Ivankovića. Ugledni povjesničar književnosti i sveučilišni profesor napisao je knjigu o osječkoj Tvrđi, utemeljenu na povijesnim izvorima pri čemu je dio upotpunio fikcionalnim narativima. S ovom knjigom Osijek i Tvrđa dobili su veličanstvenu posvetu koja priča zanimljive priče.

“Imao sam ideju napisati tekstove o poznatim zgradama u Tvrđi, uz svaku zgradu izvukao sam i privatnu priču, a uz priču o lokalitetima u Tvrđi knjiga je krenula u smjeru u kojemu postoji danas. Svako ime je istinito, svaki datum je istinit ali ono što veže te stvari je moja mašta. Izmaštao sam unutarnji grad, on je u meni i svi junaci u priči postali su i moji junaci.” kazao je autor knjige Milovan Tatarin. Promocija knjige na Osječko ljeto kulture donijela je dašak inovativnosti jer se iz prostora Muzeja Slavonije premjestila u prekrasan prostor Tvrđe koja je jedan od protagonista ove priče.

Uz puno emocija i dobru energiju otvorena je izložba Marina Viculin: “Vrijeme bez namjere”. Izložba okuplja izbor radova i umjetnika na jednom mjestu i tako omogućuje pogled unazad, ne samo na jedno razdoblje u programskoj djelatnosti galerije Waldinger, već specifičnu osjetljivost na prostor, sliku i vrijeme, kao povezujuće senzibilitete autora i kustosice. “Marina Viculin označila je zlatno vrijeme likovnog programa i na Osječkom ljetu kulture i kroz izložbeni program grada Osijeka. Velika humanistica i prijateljica svima nama bila je izbornica programa u Galeriji Waldinger. Afirmirala je mlade umjetnike i suvremenu umjetnost, a njezini katalozi pisani lijepim jezikom svezani su u knjigu koju ćemo promovirati u rujnu.Ova večer je omaž Marini Viculin” – naglasila je Ljerka Hedl, ravnateljica Gradskih galerija Osijek.

U prostor Barutane smjestila se humorna monodrama redatelja Roberta Raponje “Jedna od sestara” – “Ovo je vrlo intrigantan tekst koji govori o tome koliko žena ima pravo na izbor. Budući da je u centru priče studentica Irena koja studira pravo, a ljubiteljica je književnosti, ona postaje zagovarateljica sloboda i prava na izbor. Tu su i nevidljive prepreke s kojima se Irena itekako poigrava.” – istaknuo je redatelj predstave Robert Raponja. Sedam različitih žena: mamu, sestre, bake i prijateljice u ovoj humornoj monodrami utjelovljuje jedna glumica – Katica Šubarić.

Pretposljednja večer na OLJK-u završila je repriznom izvedbom “Višnjika” u prekrasnom ambijentu dvorišta Prehrambeno-tehnološkog fakulteta.

Čehovljev VIŠNJIK u još jednom terminu

Dragi Oljkovci,

zbog velikog interesa publike za predstavom Višnjik, Osječko ljeto kulture, Hrvatsko narodno kazalište i Gradsko dramsko kazalište Gavella poklanjaju vam još jednu izvedbu. Svi zainteresirani moći će ju ponovno pogledati u novom terminu, 9. srpnja (četvrtak) u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeka. Predstava počinje u 21 sat.

Osječko ljeto kulture zatvaramo u srijedu, 8. srpnja koncertom Asambla Lado, a dodatni termin predstave Višnjik dokaz je kako osječka publika živi kazalište.

Oljk svima!

“Radi se o komadu koji je izrazito aktualan, zanimljiv pisac koji se uvijek javlja u nekim prijelomnim vremenima. Tko nešto malo zna o Višnjiku zna da govori o nekom prošlom vremenu, a novo se još uvijek nije dogodilo. Svi čekamo to neko novo normalno, a Čehov upravo govori o tim stvarima i zato je iznimno aktualan.” redatelj predstave Dražen Ferenčina.

“Meni je intimno Čehov najdraži pisac i bila sam iznimno sretna kada sam radila na ovoj predstavi. Imali smo nekoliko generalnih proba i nadamo se da će i premijera super proći. Jedva čekamo svima pokazati što smo za vas pripremili.” glumica Sandra Lončarić.

“Sjećam se da smo na prvom semestru na akademiji radili Čehova, no 20 i nešto godina poslije ovo je zaista jedno fantastično iskustvo, raditi jednoga od najvećih pisaca u priči koja je ujedno zanimljiva, zabavna i zahtjevna. Ovo što ćemo vam pokazati je dokaz da kazališta nisu samo zgrade nego da su kazališta ljudi.” glumac Enes Vejzović.

Utorak na OLJK- u nastavlja s programom za velike i male, stiže i Zvijezda baruna Beckersa, Vrijeme bez namjere i Višnjik

Pretposljednjeg dana Osječkog ljeta kulture posjetitelji će uživati u dvije zanimljive predstave u sklopu programa Oljkića. Čekaju nas dva završna ispita studenata glume – Bajka i Osijek Cabaret. Bajku izvode studenti 3. godine preddiplomskog studija Gluma i lutkarstvo uz mentorstvo Selene Andrić. To je bajka o zločestim sestrama, princu, dobroj majci, još boljim sinovima, mudrom i strogom caru i malo čarolije. Zvuči poznato? A što ako nije? Bajku igraju: Ana Cmrečnjak, Matilda Fatur, Toni Leaković, Marijin Kuzmičić, Irin Šime Rabar, Mihael Elijaš, Andrija Krištof, Jura Ruža, Silvijo Švast. Predstava počinje u 19 sati u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.

Osijek Cabaret je predstava koja je nastala pod mentorstvom doc.art. Veronike Hardy i doc. art. Jasmina Novljakovića u kojoj glumačke songove iz mjuzikla izvode i glumci i animirane lutke. U predstavi nastupaju studenti 2. godine Glume i lutkarstva Vanja Čića, Anabela Sulić, Grgur Grgić, Dominik Karaula, Davor Tarbuk i Lorenco Tolić. Predstava počinje u 19.30 u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.

U 19 sati čeka nas promocija knjige “Zvijezda baruna Beckersa” koju u Muzeju Slavonije predstavljaju Denis Detling, Marina Vinaj, Grgur Marko Ivanković, Tanja Bertok i autor Milovan Tatarin. Ugledni povjesničar književnosti i sveučilišni profesor je napisao knjigu o osječkoj Tvrđi, utemeljenu na povijesnim izvorima pri čemu je dio upotpunio fikcionalnim narativima. S ovom knjigom Osijek i Tvrđa dobili su veličanstvenu posvetu koja priča zanimljive priče.

Vrijeme bez namjere izložba je koja se temelji na izboru umjetnika i radova iz programa Marine Viculin u Gradskim galerijama Osijek. Ovo je izložba koja okuplja izbor radova i umjetnika na jednom mjestu i tako omogućuje pogled unazad, na ne samo na jedno razdoblje u programskoj djelatnosti galerije Waldinger, već specifičnu osjetljivost na prostor, sliku i vrijeme, kao povezujuće senzibilitete autora i kustosice. Otvorenje izložbe planirano je za 20 sati u Galeriji Waldinger.

U 21 sat u prostoru Barutane moći ćete pogledati humornu monodrama redatelja Roberta Raponje “Jedna od sestara”. Sedam različitih žena: mamu, sestre, bake i prijateljice u ovoj humornoj monodrami utjelovljuje jedna glumica – Katica Šubarić.

Večer završavamo repriznom izvedbom Višnjika u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u 21 sat.

Vidimo se na OLJK-u!

Premijerna izvedba drame Višnjik oduševila osječku publiku

Ponedjeljak na Osječkom ljetu kulture nastavio je s programom Oljkića koji je za najmlađe i njihove roditelje pripremio reprizu predstave Sretna kućica Gradskog kazališta lutaka Rijeka i predstavu “Zamisli” u izvedbi Teatara Tirena.

Povodom 80 godina dobivanja Nobelove nagrade za kemiju, otkrivena je i spomen ploča Lavoslavu Ružički, hrvatskom nobelovcu koji je u zgradi današnje Ekonomske škole završio Klasičnu gimnaziju 1906. godine. Na svečanosti je govorio Srećko Tomas, redoviti profesor u trajnom zvanju Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, član Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI) i ravnateljica Ekonomske škole u Osijeku Lidija Žaper.

Večer na Osječkom ljetu kulture završila je izvedbom Čehovljeve drame “Višnjik” nastale u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Gradskog kazališta Gavella u režiji Dražena Ferenčine. Premijerna izvedba održana je u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, a posjetitelji su uživali u predstavi i prekrasnom ambijentu.

“Radi se o komadu koji je izrazito aktualan, zanimljiv pisac koji se uvijek javlja u nekim prijelomnim vremenima. Tko nešto malo zna o Višnjiku zna da govori o nekom prošlom vremenu, a novo se još uvijek nije dogodilo. Svi čekamo to neko novo normalno, a Čehov upravo govori o tim stvarima i zato je iznimno aktualan.” kazao je redatelj predstave Dražen Ferenčina.

“Meni je intimno Čehov najdraži pisac i bila sam iznimno sretna kada sam radila na ovoj predstavi. Imali smo nekoliko generalnih proba i nadamo se da će i premijera super proći. Jedva čekamo svima pokazati što smo za vas pripremili.” – istaknula je prije premijere osječka glumica Sandra Lončarić.

“Sjećam se da smo na prvom semestru na akademiji radili Čehova, no 20 i nešto godina poslije ovo je zaista jedno fantastično iskustvo, raditi jednoga od najvećih pisaca u priči koja je ujedno zanimljiva, zabavna i zahtjevna. Ovo što ćemo vam večeras pokazati je dokaz da kazališta nisu samo zgrade nego da su kazališta ljudi.” – istaknuo je jedan od glumaca u predstavi, Enes Vejzović.

Osječka publika ponovno će uživati u Višnjiku i večeras. Reprizna izvedba planirana je u dvorištu Prehrambeno tehnološkog fakulteta u 21 sat.

Ponedjeljak nastavlja s Oljkićem i premijernom izvedbom drame Višnjik

Ponedjeljak na Osječkom ljetu kulture nastavlja s programom Oljkića. Već od 10 sati ujutro moći ćete gledati reprizu predstave Sretna kućica Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Redateljica je Morana Dolenc, a Sretnu kućicu igra Zlatko Vicić u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.

Od 19 sati na rasporedu je predstava “Zamisli” koju u Dječje kazalište donosi Teatar Tirena s redateljicom Norom Krstulović. Predstava “Zamisli” bavi se maštom i kreativnošću, istražuje mehanizme maštanja, pokazuje djeci razne načine na koje mogu maštati i ohrabruje ih da misle svojom glavom, da se usude biti drugačiji. Za maštanje nam nije potrebno baš ništa, samo malo vremena. Ponekad je dovoljno samo par minuta da se svijet okrene naglavačke! Što više maštaš, to ti bolje ide. “Zamisli” igraju Davor Kovač i Veronika Mach.

U 19.30 planirano je svečano otkrivanje spomen ploče Lavoslavu Ružički na Trgu svetog trojstva 4. U spomen na prvog hrvatskog nobelovca koji je u zagradi današnje Ekonomske škole završio Klasičnu gimnaziju (od 1989. do 1906. godine), a povodom 80 godina od dobivanja Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine otkrit će se spomen ploča. Na svečanosti će govoriti Srećko Tomas, redoviti profesor u trajnom zvanju Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, član Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI) i ravnateljica Ekonomske škole u Osijeku Lidija Žaper.

Večer završavamo s premijernom izvedbom Čehove drame “Višnjik” u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Gradskog kazališta Gavella u režiji Dražena Ferenčine. Ova premijerna izvedba igrat će se u prekrasnom ambijentu dvorišta Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u 21 sat.

Vidimo se na OLJK-u!

Nedjelja na OLJK-u završila sa uličnim teatrom, Nostalgijom, ambijentalnim koncertom i Boksačkim srcem

Predstava “Putovanje kroz Zbrdazdoliju” Teatra Fort Forno najmlađoj publici Osječkog ljeta kulture donijela je priču o prijateljstvu, toleranciji, strpljivosti, odgovornosti prema prirodi, svemiru. Dvojica radoznalih i suptilnih dječaka kreću na put kroz zemlju koju su stvorili u svojoj mašti, a na putu grade svijet u kojemu bi voljeli živjeti. Radoznale dječake u predstavi glume Dominik Karaula i Grgur Grgić. Oljkić je nastavio sa svojim programom, a u 17 sati svi posjetitelji Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića mogli su uživati u animiranom filmu Ringe ringe raja i izvedbom predstave Sretna Kućica Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke.

Ulični teatar oživio je ulice u Tvrđi – svi zainteresirani posjetitelji uživali su u izvedbi predstave Susret koju je na OLJKu izvela Akademija za umjetnost i kulturu pod redateljskom palicom Jasmina Novljakovića. U 20 sati otvorena je izložbu Nostalgija – nevrijeme vremena u prostoru galerije Kazamat.

Kulturni centar ugostio je ambijentalni koncert Konstantina Krasnitskog, a publika je mogla uživati u prekrasnom ambijentu Kulturnog centra. Nedjelju na OLJK-u zatvorila je melodrama “Boksačko srce”. Iza naslova nalazi se duhovita i dirljiva melodrama jednog od najznačajnijih suvremenih njemačkih pisaca Lutza Hübnera koja se zbog svoje univerzalne poruke izvodi na pozornicama diljem svijeta, a priča o boksu služi kao metafora života i životnih borbi te donosi pitanja kako se prema njima postavljamo. Sjajni kazališni kreativac, višestruko nagrađivani Marko Torjanac potpisuje režiju predstave te glumi ostarjelog, bivšeg boksača, dok ulogu mladića, čiji se životni put nenadano spojio s boksačevim, igra Paško Vukasović. Predstavu je na Osječko ljeto kulture donijelo kazalište Planet art i Teatar Rugatino.

Nastavljamo s Oljkićem, čeka nas ulični teatar Susret, izložba Nostalgija, koncert Konstantina Krasnitskog i Boksačko srce

Nedjelja na OLJK-u kreće već u 10 sati ujutro. Predstava “Putovanje kroz Zbrdazdoliju” Teatra Fort Forno donosi priču o prijateljstvu, toleranciji, strpljivosti, odgovornosti prema prirodi, svemiru. Dvojica radoznalih i suptilnih dječaka kreću na put kroz zemlju koju su stvorili u svojoj mašti, a na putu grade svijet u kojemu bi voljeli živjeti. Radoznale dječake u predstavi glume Dominik Karaula i Grgur Grgić. Predstavu ćete moći pogledati u prostoru amfiteatra kod Kulturnog centra (kod Eurodoma).

U 17 sati u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića Oljkić nastavlja s programom – posjetitelji će moći pogledati animirani film za djecu Ringe ringe raja, a u 19 sati čeka vas Sretna kućica. Predstavu donosi Gradsko kazalište lutaka iz Rijeke, redateljica je Morana Dolenc, a igra ju Zlatko Vicić. Oljkić se odvija u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.

U 19 sati svi zainteresirani posjetitelji saznat će što je to ulični teatar – čeka nas predstava Susret redatelja Jasmina Novljakovića. Mjesto radnje je dvorište Kazamata. U 20 sati otvaramo izložbu Nostalgija – nevrijeme vremena u prostoru galerije Kazamat, a sve o izložbi moći ćete saznati od kustosa Igora Loinjaka.

Kulturni centar ugostit će ambijentalni koncert Konstantina Krasnitskog. Konstantin Krasnitski je apsolutni pobjednik, laureat I. nagrade i posebne nagrade publike na I. Međunarodnom pijanističkom natjecanju EPTA (European Piano Teachers Association) “Svetislav Stančič” u Zagrebu 1999. Godine. Veliki utjecaj na mladog Konstantina imalo je njegovo poznanstvo s priznatim ruskim pijanistom, profesorom Moskovske, Trossingenske i Varšavske muzičke akademije Viktorom Karpovičem Meržanovom, kod kojeg se Konstantin usavršavao tijekom sedam godina. Koncert počinje u 21 sat.

Nedjelju na OLJK-u zatvorit će melodrama “Boksačko srce”. Iza naslova nalazi se duhovita i dirljiva melodrama jednog od najznačajnijih suvremenih njemačkih pisaca Lutza Hübnera koja se zbog svoje univerzalne poruke izvodi na pozornicama diljem svijeta, a priča o boksu služi kao metafora života i životnih borbi te donosi pitanja kako se prema njima postavljamo. Sjajni kazališni kreativac, višestruko nagrađivani Marko Torjanac potpisuje režiju predstave te glumi ostarjelog, bivšeg boksača, dok ulogu mladića, čiji se životni put nenadano spojio s boksačevim, igra Paško Vukasović. Predstavu donosi kazalište Planet art i Teatar Rugatino, a počinje u 21 sat na Trgu Vatroslava Lisinskog.

Vidimo se na OLJK-u!

Bogata subota na Osječkom ljetu kulture

Počeo je Oljkić – program za velike i male posjetitelje Osječkog ljeta kulture. Koncertom Glazbene škole Franje Kuhača predstavili su se učenici škole, njih čak 12 budućih glazbenjaka i kulturnjaka grada Osijeka – “Želja nam je malo aktivnije zauzeti stav i promovirati programe Oljkića kao nešto što će djecu potaknuti na bavljenje kulturom.” kazao je Ivan Kristijan Majić suorganizator Oljkića i ravnatelj Kulturnog centra Osijek. Koncert Glazbene škole Franje Kuhača održao se u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku.

Muzej Slavonije održao je promociju kataloga i radionicu “Tikva mala, a stotinu šara”, a svi zainteresirani posjetitelji još uvijek mogu pogledati izložbu Španjolski majstori koja vas do 20. srpnja čeka u Muzeju Slavonije.

Barutana je ugostila premijernu koncertnu izvedbu Popis u izvedbi Olge Pakalović, a u režiji Aide Bukvić – “Ovo je jedan naoko običan tekst o ženi koja je iz grada otišla na selo, imala je neke ideje kakav bi to život trebao biti, a suočila se s usamljenošću. Ovo je i komad o osjećaju krivnje, o tome što je mogla napraviti, a što ne, pišući popis s kojim je željela iskontrolirati svoj život.” – istaknula je Olga Pakalović i dodala kako i sama pravi popis za sve obaveze koje ima u životu.

Na Trgu Vatroslava Lisinskog publika Osječkog ljeta kulture uživala je sjajnom nastupu gitarističkog kvarteta “40 FINGERS” koji su na OLJK stigli iz Italije. Ova gitaristička četvorka pripremila je zanimljiv glazbeni repertoar, kako autorske tako i popularne obrade nekih od najpoznatijih glazbenih hitova – “Sva četvorica imamo različite glazbene ukuse koje jako dobro spajamo i stvaramo neke nove aranžmane.”– istaknuo je jedan od članova “40 FINGERS”, Matteo Brenci i dodao kako se u Osijeku osjećaju ugodno, a veseli ih i dobra gastronomska ponuda i atmosfera u gradu.

Subota na OLJK-u završila je filmskom večeri koja ove subote za vas odabrala film za djecu Pčelica Maja i Green Book.

Bogata subota na Osječkom ljetu kulture: Otvorenje Oljkića, izložba Čuvara priča, promocija kataloga i radionica, monodrama Popis, koncert “40 Fingers” i filmska večer

Vikend na Osječkom ljetu kulture donosi raznovrsni program za velike i male. Krećemo s izložbom radova nastalih u sklopu Međunarodnog festivala Čuvari priča “Vjerovali ili ne” koju ćete moći pogledati u subotu i nedjelju u prostoru Kulturnog centra od 10 do 13 sati.

Kreće Oljkić – program za velike i male posjetitelje OLJK-a. Oljkić počinje u 18 sati s koncertom Glazbene škole Franje Kuhača koji će se održati u prostoru Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku. Pozivamo sve zainteresirane da svoje ulaznice za koncert preuzmu na blagajni Kazališta sat vremena prije početka predstave. Broj gledatelja u publici je ograničen.

U isto vrijeme, u 18 sati, u prostoru Muzeja Slavonije održat će se promocija kataloga i radionica “Tikva mala, a stotinu šara”.

Na lijevoj obali Drave, u prostoru Barutane, održat će se premijerna izvedba monodrame Popis nastale u režiji Aide Bukvić koju igra Olga Pakalović. Predstava počinje u 19.30 sati.

Na Trgu Vatroslava Lisinskog moći ćete uživati u gitarističkom kvartetu “40 FINGERS” iz Italije čiji koncert počinje u 21 sat.

Nastavljamo s filmskom večeri koja ove subote za vas odabire filmove Pčelica Maja i Green Book. Pčelica Maja počinje u 21 sat, a Green Book gledate od 23 sata. Mjesto radnje filmske večeri je Perivoj kralja Tomislava.

Petak na OLJK-u obilježen izložbom “Vjerovali ili ne”, okruglim stolom HDLU-a, Potpunim strancima i filmskom večeri

Međunarodni festival slikovnice Čuvari priča zatvorio je svoju priču izložbom naziva “Vjerovali ili ne”. Izložba je predstavila ilustracije, slike, fotografije i lutke renomiranih hrvatskih ilustratora, lutkara i umjetnika kao što su Zdenko Bašić, Margareta Perišić, Dražen Jerabek, Tihana Ostreš, Željka Mezić, Ivana Jozić i Staša Sahman, a sve uz jazz zvuke Marine Soldo&Jurja Botkuljka. Izložbu ćete moći pogledati i tijekom vikenda, u subotu i nedjelju, od 10 do 13 sati u Kulturnom centru.

Okrugli stol “Uloga udruženja u kulturnom životu zajednice” organiziran povodom obilježavanja 100. godina djelovanja HDLU Osijek, okupio je velik broj kulturnjaka i članova HDLU-a iz Zagreba koji su uz moderaciju Igora Loinjaka komentirali važnost strukovnih udruženja za rad umjetnika.

Potpuni stranci Lude kuće stali su, po prvi puta, na kazališne daske Hrvatskog narodnog kazališta i osječkoj publici donijeli sjajnu predstavu koja otvara pitanja povjerenja, odgovornosti i međuljudskih odnosa na jedan komičan način. Strance su igrali: Judita Franković Brdar, Ivan Đuričić, Rene Bitorajac, Barbara Rocco, Amanda Prenkaj, Damir Poljičak i Mladen Kovačić. Ova komična drama nastala je prema filmu P.Genovesea, a izvedena je u produkciji teatra Luda kuća i pod redateljskom palicom Renea Bitorajca.

Posjetitelji OLJK-a uživali su i u projekciji dva filma – Lego film 2 i Granica, a prostor Perivoja kralja Tomislava dodatno je začinio kraj radnoga tjedna na OLJK-u.

X