Igor Loinjak

Današnji gost nam je osoba koju niste mogli mimoići na Ljetu kulture.

Ima preko dvadesetak raznih angažmana na OLJKu, povjesničar umjetnosti, književni komparatist, asistent na Umjetničkoj akademiji i član organizacijskog odbora OLJKa – Igor Loinjak.

Već ste dvije godine dijelom organizacijskog odbora OLJKa, prije toga ste bili dio tima zadužen za likovne sekcije. Ispričajte nam malo kako je započela vaša avantura s OLJKom, a koja traje i danas.

Prvo radno mjesto na koje sam se zaposlio bila je Galerija Waldinger gdje sam godinu dana radio u sklopu programa stručnoga osposobljavanja. Budući da je Ljerka Hedl ispred Grada Osijeka bila na čelu te institucije, već sam 2013. godine kroz redovan izložbeni program Galerije Waldinger bio uključen u program OLJK-a. No, čini mi se da je u pravom smislu riječi moja avantura s OLJK-om započela 2015. godine kada sam u sklopu godišnjega programa Galerije Kazamat pripremao izložbu „Publika-djelo-kontekst“. U proljeće je te godine prostor galerije poplavio pa je ona bila izvan funkcije. Kao alternativa za realizaciju izložbe bio je ponuđen prvi kat zgrade Kulturnoga centra, a termin je bio kraj lipnja. Bila je to jedna od prvih mojih izložbi za koju sam u cijelosti potpisivao kustosku koncepciju te mi je u to vrijeme činjenica da je izložba uključena u OLJK bila manje važnom od toga da priprema izložbe bude pedantno obavljena. Moje je povezivanje OLJK-om bilo polagano te sam u početku radio isključivo na koordinaciji već pripremljenih likovnih programa. Sada sam već drugu godinu član Organizacijskoga odbora tako da sam u mogućnosti direktno sudjelovati u kreiranju sadržaja vezanih za vizualnu umjetnost. U tom se kontekstu kao imperativi postavljaju briga o zadovoljenju kvalitativne razine odabranih programa, ali i potreba da se kroz njih istakne raznolikost kako bi se zadovoljili široki afinitete naše publike. Uz to je, naravno, uvijek potrebno voditi računa i o financijskim mogućnostima kojima se raspolaže, premda visoka cijena nekog programa ne podrazumijeva nužno i proporcionalnost u kvaliteti.

Kao prepoznatljiva osoba koja je jako dugo uz oljk, imate na desetke pojavljivanja unutar programa, možete li nam izdvojiti neke najdraže trenutke i reći nam malo više o tome?

Govoreći o najdražim trenutcima vezanima uz OLJK svakako bih istaknuo prethodno spomenutu izložbu „Publika-djelo-kontekst“ koja mi je istovremeno bila svojevrsna ulaznica u svijet kustoskoga posla, ali i prvi direktan angažman na OLJK-u. Bilo je to u vrijeme kada sam djelomično upoznao osječki prostor suvremene likovnosti, ali sam u okviru vlastitog angažmana još uvijek bio na samim početcima nekog poluprofesionalnog djelovanja. Za mene je OLJK nedjeljiv od konteksta Galerije Waldinger i Galerije Kazamat jer sam se radeći u njihovom okrilju pozicionirao kao osoba koja bi na programskoj i organizacijskoj razini mogla doprinijeti likovnom programu ove osječke kulturne manifestacije. Do sada sam sudjelovao u koordinaciji i organizaciji više od dvadeset programa vezanih uz OLJK i moram priznati da mi je uvijek drago kada neki od njih budu i primjereno posjećeni. Postalo mi je malo naivno tješiti se činjenicom da su bitne stvari iz domene umjetnosti često u vremenu svoga pojavljivanja prolazile „ispod radara“ šire recepcije te da je tek kontekst obrnute proporcionalnosti u ranoj popularnosti i kasnijoj kanoničnosti – o čemu je iscrpno pisao francuski sociolog umjetnosti Pierre Bourdieu – zaslužan za konačnu vrijednosnu ocjenu neke nove i radikalne umjetničke pojave. Na tom bih tragu spomenuo okrugle stolove koje sam u sklopu OLJK-a moderirao 2019. i 2020. godine posvećene temi umjetničkog obrazovanja i likovne scene grada Osijeka te proslavi stogodišnjice osnutka HDLU-a Osijek te pitanju uloge udruženja u kulturnom životu zajednice. Okrugli su stolovi bili jako slabo posjećeni, a problematizirali su ne samo stručni, nego i širi okvir kulture određenoga prostora, u ovom slučaju prostor našega grada i države. Mislim stoga da su kulturni programi OLJK-a važni jer makar dva tjedna godišnje prosječni građanin biva uvučen u vrtlog kulture i njome se inficira, a pretpostavka je da je upravo to jedan od načina oblikovanja jedne šire pandemije kulture koja će, možda, poput nesretnog virusa Covid-19 razvijati svoje nove (kulturne) sojeve.

OLJK iz godine u godinu raste, kako ga Vi vidite u budućnosti i koje su neke vaše želje i očekivanja za daljnja Ljeta kulture?

OLJK je kroz dvadeset godina postojanja pokazao da se s ljudskim potencijalima koje imamo u gradu mogu napraviti dobre i kvalitetne stvari. Osobito je važno istaknuti da tu dugovječnost ne karakterizira održavanje manifestacije isključivo iz želje da se ne prekida kontinuitet njezina postojanja budući da je OLJK-ovo odrastanje bilo obilježeno kvalitativnim razvojem programa unatoč činjenici što, kao i u drugim područjima društvenih i kulturnih djelatnosti, novca uvijek manjka. Žao mi je što se prošle godine nije uspjela realizirati izložba plakata svih dosadašnjih ljeta kulture jer bi nam upravo ona predstavila evaluaciju rada u proteklim godinama i podsjetila nas da kvaliteta OLJK-a unatoč novčanom i vremenskom „kraćenju“ manifestacije u odnosu na njezine početke nije dovedena u pitanje. Štoviše! Budućnost OLJK-a i moja očekivanja? Budućnost bih OLJK-a vezao u budućnost kulture našega prostora. Već se kao floskula u svakodnevnim raspravama udomaćila teza kako je kultura jako važna, ona je odraz našega identiteta, odraz snage ljudskog duha da bezinteresno oblikuje stvari koje nam se jednako tako bezinteresno sviđaju. Stanje na terenu, međutim, pokazuje nam kako je i ovdje odnos „teorije“ i „prakse“ u najmanju ruku disparatan. Osječko ljeto kulture gledam sada i u budućnosti kao kulturološki prostor grada u kojem će se nastaviti kompenzirati nedostatci našeg obrazovnog sustava kada su u pitanju kultura i umjetnost. Svjestan sam kako bi na sličan način u sportskoj rubrici o djelovanju sportskih klubova pisao profesor tjelesne i zdravstvene kulture a propos nedavno objavljenih anketa o postotku pretile djece u Hrvatskoj. Jer, situacija je slična. Nažalost, kod nas se još uvijek nerazvijanje civilizacijskih navika nadomješta nekim oblikom „večernje škole“. Izuzetno mi je drago da Osječko ljeto kulture kvalitetom i zahtjevnošću svojih programa daleko nadmašuje kontekst „naknadnog obrazovanja“ nudeći našim sugrađanima vrijedan kulturni program koji nije utemeljen isključivo na „reprizama“, nego se predstavljaju sadržaji koji se ovdje mogu vidjeti po prvi puta. Što bi OLJK mogao biti za pet do deset godina? Međunarodni festival kulture, kako urbane tako i one institucionalne. Potencijala za to, naravno, ima, a ako ga nešto koči to je vjerojatno naša (blaga) inertnost koju sam sklon iščitavati iz morfologije ravnice u koju smo uronjeni.

X