Damir Mađarić

Naš današnji sugovornik diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, režirao je u nizu hrvatskih kazališta, potpisao preko 50 režija, autor je knjiga za djecu i nekoliko dramskih tekstova.

Osječkoj je publici poznat kroz brojne projekte i predstave među kojima su i one izvedene u sklopu Osječkih ljeta kulture.

Damir Mađarić u Osijeku odavno nije gost, rado je viđen i dobrodošao prijatelj našega grada.

Osječko ljeto kulture vrlo posjećena je kulturna manifestacija, uvijek se traži mjesto više, a svi su programi već godinama uvjetovani visoko postavljenim standardima. Koliko su, po vašem iskustvu, ovakve manifestacija važne za kulturni razvoj mjesta i očuvanje baštine?

Osječko ljeto i slične manifestacije su izuzetno važne iz dva aspekta. Kulturnog i turističkog. Ovakve manifestacije bi trebale i morale povećati kulturnu ponudu grada. Posebno je važno da se sve manifestacije odvijaju na otvorenim prostorima, a Osijek ima niz prostora u tvrđi i oko nje koji su dušu dali za koncerte i kazališne predstave.

U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku režirali ste brojne predstave. Prošle godine u vašoj režiji na OLJK-u izvedena je predstava Mali vitez Don Kiho i Štitonoša Sancho. Recite nam više?!

Režirao sam dosta dječjih predstava u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića – od predstava Olujno pasji vjetropljus, Pinokio, Legende o Kristu, Zašuti, Anton Žic do Lava koji nije znao pisati. Prva predstava koju sam radio za OLJK, bila je Ulricha Huba Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom. Prošlogodišnja, Mali vitez don Kiho i štitonoša Sancho na OLJKU-a se našla igrom slučaja. Naime korona se umiješala i omogućila praizvedbu te predstave upravo na Osječkom ljetu kulture. Don Kiha smo počeli raditi u trećem mjesecu, zaustavila nas je korona, nastavili smo raditi u petoj za OLJK i onda smo jedva izmaknuli pošasti zaraze i imali praizvedbu okruženi maskama, epidemiološkim mjerama, toplomjerima, ali predstava je odigrana i igra se i dalje. Karakteristika razmišljanja (racionalnog) je bila da se obje predstave nastave igrati u kazalištu, a ne samo kroz par izvedbi na OLJK-u. I Pingvini i Don Kiho i dalje žive na daskama kazališta i to je dobro.

Podsjetite naše čitatelje na vaš uistinu bogat rad u Osijeku tijekom godina. Kakvi su naši glumci?

Što se OLJK-a tiče, kao što sam već napomenuo, to su dvije režije: Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom i Mali vitez don Kiho i Štitonoša Sancho. Ostale moje režije u Osijeku vezane su za oba kazališta. U HNK u Osijeku sam režirao Riba ribi grize rep, Richard III grbavi, Žene u crvenom, sada se priprema postavljanje mog romana Dječak koji je govorio Bogu. U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku sam režirao malko više, jer volim dječje tekstove i režiju za djecu i mlade. Tako da sam u dječjem izrežirao osam predstava, a od toga šest zadnjih godina. Volim raditi u Dječjem kazalištu, kao i u HNK-u, posebno volim grad Osijek i njegovu ljepotu. Jedno i drugo kazalište imaju odlične glumce i s njima se može raditi.

X