Denis Detling

Ravnatelj Muzeja Slavonija dugogodišnji je aktivni sudionik Osječkih ljeta kulture.

Bilo da je u ulozi gledatelja, kreatora programa ili domaćina brojnih OLJK-ovih aktivnosti koje se redovno, svake godine događaju u Muzeju Slavonije.

O osobnim dojmovima i ulozi Muzeja u proteklih 20 godina, danas razgovaramo se Denisom Detlingom.

Dvadeset je godina OLJK-a iza nas. Muzej je kroz sve te godine imao vrlo aktivnu ulogu. Kako vi gledate na proteklo razdoblje?

Osobno sam sretan što se OLJK etablirao kao ozbiljna kulturna manifestacija. Muzej je u proteklom razdoblju, s velikim zadovoljstvom, sudjelovao u manifestaciji/ma na različite načine, bilo uključivanjem s vlastitim programima odnosno projektima ili da su se programi odvijali u sklopu njegovih prostora. Već sama činjenica da su ljudi (građani Osijeka, prije svega) znali u redovima stajati kako bi sudjelovali u različitim programima govori o nužnosti, prihvaćenosti i značaju ovakve manifestacije u Osijeku.

Tijekom svih tih godina Muzej Slavonije bio je domaćin brojnih izložbi, predstavljanja knjiga, susreta s autorima i brojnih drugih kulturno-umjetničkih aktivnosti. Možete li nas podsjetiti na neke od njih koje je javnost posebno prihvatila?

Uh bilo ih je… Od predstavljanja knjiga bih izdvojio “Mi djeca Solferina”, Maroja Mihovilovića i “Zvijezdu baruna Beckersa” Milovana Tatarina. Zadnja navedena mi je ostala u posebnom sjećanju, koju smo prošle godine promovirali ispred Muzeja, na Trgu u Tvrđi. Od izložbi bih ponajprije spomenuo izložbu Zlatka Boureka, ususret koje smo imali i radionicu za djecu, tamo negdje davne 2016. godine. Bile su interesantne i izložbe American pop-art te Španjolski majstori. Bilo je događanja koja nažalost nisu ušla u program OLJK-a, a organizirali smo ih u vrijeme manifestacije, poput izložbe i predavanja Dinka Župana “Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću”.

Koja je po vašem mišljenju glavna uloga i potencijal OLJK-a u nadolazećim godinama?

Potencijala u gradu ima. S obzirom na posjećenost svih ovih godina, ali i zbog kulturnog života grada, manifestacija je nužnost, tradicija… Trebalo bi dionike u kulturi malo bolje povezati, uključiti do sada neuključene i iskoordinirati s njima. Čuda bi se mogla napraviti u postojećim, nažalost financijski skromnim okvirima. A bilo bi dobro i oživjeti mnoštvo skrivenih dragulja Tvrđe uz kulturna događanja. Bilo bi dobro, kada bi OLJK imao veću podršku na nacionalnoj razini, prvenstveno kroz popraćenost i vidljivost. Vidljivost bi možda dovela i sponzore… Volio bih da manifestacija postane i od nacionalnog značaja.

X