Dražena Vrselja

U Razgovorima ugodnim danas smo ugostili diplomiranu ekonomisticu, bivšu predsjednicu Organizacijskog odbora OLJKa i trenutnu intendanticu Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku – Drazena Vrselja.

Recite nam za početak kako je i kada počela vaša romansa s OLJKom, a koja s obzirom na funkciju koju obaljate traje i dalje?

Kako ste lijepo rekli „moja romansa“ koja je uvijek završila s potpunom ljubavlju i s happy endom, započela je davno, davno još preko sudjelovanja s nizom predstava HNK u Osijeku, a kroz niz godina postojanja OLJK-a. Još 2015. godine bila sam predsjednica Organizacijskog odbora Oljk-a, a nakon toga i 2016. Ta 2015. bila je zanimljiva jer smo otvorili Ljeto u dvorani Gradski vrt s mjuziklom „Mamma Mia“. Bilo je to veče za pamćenje. Od kako sam intendantica doista je kazalište pokazalo veliku odgovornost i svojim dvjema premijernim produkcijama obogatilo sadržaje na Ljetima kulture. Prošle je godine to bila ambijentalna predstava Doljnjogradska obala, autora Drage Hedla, a u režiji Zlatka Svibena, a ove godine, u bremenita vremena zakočena Covidom-19, koprodukcija s GK „Gavella – „Višnjik“. Predstava je dobila 6 nominacija Hrvatskog glumišta, a nagradu u kategoriji mladog glumca dobila Antonija Mrkonjić.

Jako ste dugo dijelom OLJKa, kao bivša predsjednica Organizacijskog odbora ispričajte nam malo o samom procesu pripreme za OLJK. Nama običnim ljudima je teško to i pojmiti kada takav jedan projekt kreće od praznog papira i onda u konačnici dobijemo vrhuski završni proizvod.

Pripreme za sljedeći Oljk počinju čim završi ovaj sadašnji. To je vrlo naporan, svakodnevni rad koji uključuje niz aktivnosti, a traje do samog početka Otvaranja Ljeta kulture. Rad na OLJKu je timski rad i bez te sinergije možete se vi kao osoba pokidati, ali rezultata neće biti. Važno je puno istraživati, gledati predstave, biti u kontaktu s ljudima, pratiti događanja, tj. biti što bi se reklo u tijeku i žiži stvari. Naravno da je ipak lako to sve iskoordinirati kad ste kako bi vi rekli „profesionalac“. Ali sve što radimo na OLJK-u, činimo za kako vi kažete „obične ljude“. To i jest smisao vrijednost i ljepota, kulturu i umjetnost približiti običnim ljudima. Primjerice, rad na „Doljnjodravskoj obali“ bitno je drugačiji nego rad na „Višnjiku“ tako da se ne može dati jedinstven recept. Naravno da postoji uobičajena dinamika, gotovo matematički zadanih elemenata stvaranja projekta od željenog teksta, pronalaženja redatelja i autorske ekipe, čitaćih proba sve do prvih režijskih, a na kraju generalnih proba i premijere.

Osječki HNK i premijere se sada već tradicionalno vežu uz OLJK. Možete li nam nešto malo otkriti vezano za sljedeći OLJK? Ako baš ne smijete, podijelite s nama barem neke želje I očekivanja koja imate od sljedećeg OLJKa.

Drago mi je da ste primijetili da je HNK u Osijeku postao vidljiv kroz svoje premijerne produkcije na OLJK-u. Želja mi je da se i u 2021. godini ponovi predstava „Višnjik“, jer je šteta da ju je vidjelo malo posjetitelja (zbog propisanih mjera vodila se briga o ograničenom broju gledatelja). Ne mogu prežaliti da nismo uspjeli odigrati još „Doljnjodravskih obala“, ali jednostavno zbog Corone sve je palo u vodu (imali smo dogovorenih deset izvedbi na istoj lokaciji tijekom cijelog lipnja 2020. godine). O novim naslovima i produkcijama trenutno je teško govoriti, planovi postoje i prijavljeni su na Ministarstvo kulture kroz aplikacije za OLJK 2021 godinu. Neću otkriti naslove, eto tek da je jedna baletna predstava, a druga će sigurno biti hit jer se radi o jednom stripu. Što se očekivanja tiče, uvijek sam optimist, ali sljedeća će godina zasigurno biti opterećena recesijom i bit će prepuna izazova. No kad ima volje, vrijednih ljudi bit će i rješenje. Neka je nama zdravlja… Bit će i OLJK-a 2021.!

Aljoša Čepl

Danas se u Razgovorima ugodnim družimo s našim mladim glumcem i stalnim članom postave našeg Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku – Aljoša Čepl.

Relativno mlad, a iskustvo s našim OLJKom mu je već sada vrlo respektabilno. Što vam zanimljivo ima za otkriti iz prve ruke saznajte u još jednom zanimljivom intervju.

Za početak, recite nam malo koliko ste dugo dijelom naše OLJK priče, uz koje ste sve angažmane imali na OLJKu?

Moja prva predstava na OLJK-u bila je Unterstadt Ivane Šojat u režiji Zlatka Svibena 2012.godine koja je bila veliki hit i koja je pokupila više manje sve relevantne nagrade u Hrvatskoj. Nakon toga sudjelovao sam u još tri predstave, Osječkom long long playu Saše Anočića, Hedlovoj Doljnogradskoj 11 koja je također režijsko djelo Zlatka Svibena, te Čehovljevom Višnjiku pod režijskom palicom Dražena Ferenčine.

Premijere u produkciji HNKa za vrlo OLJK su zanimljive i često to budu ambijentalne izvedbe na neočekivanim lokacijama. Koliko je to izazovno za glumca? Možete li nam izdvojiti neku predstavu koja Vam je posebno draga i reći nam zbog čega?

Ambijentalna predstava izazov je za svakog glumca. Prvenstveno zbog prostora koji je drugačiji, nekad je akustičan nekad nije, pa se i gluma mora prilagođavati. U nogometnom žargonu nazvali bi ga “utakmica na gostujućem terenu”. U našem kazalištu ili kazalištima u kojima gostujemo već smo puno puta igrali pa nam je više manje sve poznato. Igrati “vani” uvijek je nepoznanica. Ako bih jednu predstavu od ovih morao izdvojiti to bi bio Osječki long long play, jer je to predstava o životu grada iz doba novog vala 80.-tih godina. U predstavi sam dio benda po imenu Roderick, sviramo uživo na predstavi, pa smo uz glumačke probe imali i one glazbene, što je meni bio gušt i veselio sam se svakoj probi i kasnije izvedbi. S druge strane atmosfera na radu na predstavi je bila fantastična, super ekipa i vrlo kreativan proces i rad. Iako to se odnosi na gotovo svaku našu predstavu, jednostavno je atmosfera u kazalištu za poželjeti.

Za kraj, ispričate nam malo iz prve ruke kako to izgleda kada krenu pripreme za novu predstavu u sklopu OLJKa. Neke dogodovštine, ide li sve po planu ili bude puno, svima nama poznatog, rada u hodu?

Budući da HNK-u Osijeku radi u koprodukciji s OLJK-om, prve probe većinom kreću u kazalištu, prvenstveno zbog tehničkih stvari. Nepotrebno je u početku dovlačiti tehniku i scenografiju na lokaciju dok glumci još ne znaju tekst i mizanscen. Tako da glumci “prohodaju” u kazalištu, a onda kad dođu na lokaciju gdje će predstava biti održana na OLJK-u, ponovno uče “hodati”. Dolaskom na lokaciju i prihvaćanjem zakonitosti prostora u kojem se igra, počinje proces stvaranja predstave u datim okolnostima. Dogodovštine…hm..ima tu svega, većina nisu za javnost, ali izdvojio bih jednu. Opet ću spomenuti Osječki long long play, jer se predstava igrala u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. I baš se dogodila na dan eliminacijske utakmice s Danskom. Sam kraj predstave obilježili su penali, tako da si sa scene ili pokraj scene mogao čuti iz okolnih kafića kad je pao gol. Pored scene se i na mobitelima pratilo, ali nitko nije kasnio na scenu i nije se remetio tijek predstave. Netko će reći da je to neprofesionalno, s čime se mogu složiti. No danas kad se osvrnemo pa vidimo da smo bili drugi…možemo li si i mogu li nam zamjeriti?

X