Dubravka Pađen Farkaš

Danas se družimo s pedagoginjom, ravnateljicom Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, spisateljicom čarobnih slikovnica, začetnicom festivala slikovnice “Čuvari priča”, dugogodišnjom članicom Organizacijskog odbora OLJKa – Dubravka Pađen Farkaš.

Pa krenimo.

Dugogodišnja ste članica Organizacijskog odbora OLJK-a, recite nam malo više o samim počecima vašeg sudjelovanja.

Organizacijskom odboru OLJKa pridružila sam se prije nekoliko godina, u vrijeme kada je ova sjajna manifestacija preboljela većinu dječjih bolesti, disala punim plućima i sigurnim se korakom kretala prema punoljetnosti. Sama ideja da sam zajedno s drugim članovima organizacijskog odbora bila u mogućnosti sudjelovati u kreiranju i osmišljavanju programa omogućila mi je ( svima nama) da bolje sagledam potrebe i interese postojeće publike te da se kroz to trudim svake godine osmisliti neke nove sadržaje za neku novu publiku. Priznajem, to nije bilo uvijek jednostavno i lako. Često je znalo biti izazovno, velikim djelom zbog, uvijek ograničenih financijskih mogućnosti, ali i zbog silne odgovornosti prema publici, koja je svake godine pokazivala sve veće zanimanje za programe OLJKa, i uvijek se tražilo mjesto više, zbog velikog interesa. Valjalo je osmisliti raznovrstan i kvalitetan program koji će zadovoljiti i odgajati publiku različitih dobnih skupina pa je potpuno jasno da je taj, volonterski posao, za mnoge članove Organizacijskog odbora znao biti izuzetno zahtjevan. No, sreća prati hrabre, pa je tako Osječko ljeto kulture iz godine u godinu podizalo ljestvicu, bivalo sve više programski i ambijentalno uvezano u samo tkivo Grada.

Međunarodni Festival slikovnice “Čuvari priča”, u organizaciji Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, već je nekoliko godina sastavni dio programa OLJK-a. Knjižnica kao kulturna ustanova već je bila uključena u program, ali kako je sve počelo s Čuvarima priča?

Kao što ste i rekli, Knjižnica je kroz organizaciju književnih susreta već sudjelovala u OLJKu, ali kako su programi tijekom ljeta kulture namijenjeni i djeci, ponudili smo Organizacijskom odboru da u svoj program uvrste i Festival “Čuvari priča”, kao jedini urbani festival namijenjen djeci, ali i odraslima na području Osijeka i šire regije. Cilj ovoga Festivala jest, objedinjujući edukativnu, umjetničku i socijalnu komponentu, doprijeti do nove, mlade publike i proširiti njihov estetski doživljaj vezano uz kvalitetnu ilustraciju i tekst, istaknuti važnost čitanja i senzibilizirati ih za pisanu riječ s ciljem poticanja čitanja, očuvanja tradicije i jačanja uloge knjižnice kao kulturnog i informativnog središta. Istovremeno, aktivnosti Festivala namijenjene su i odraslima kako bi se upoznali s kvalitetnim slikovnicama, autorima i ilustratorima te važnošću čitanja djeci od najranije dobi. “Čuvari priča” jedinstvena su manifestacija koja se odvija svakog prvoga tjedna u srpnju na osječkim ulicama, trgovima i parkovima, ustanovama kulture i okuplja veliki broj posjetitelja te se kao takva savršeno uklapa u program OLJKa, gdje smo u konačnici zasluženo i pronašli svoje mjesto.

I za kraj, zamislimo jedan savršeni scenarij. U nekim savršenim uvjetima, gdje financije ne bi bile upitne, koje su Vam najveće želje za Čuvare priča? Koje goste biste voljeli dovesti, ima li programa koje biste tada proveli, a do sada nisu bili mogući?

Kao što je davno rekao Voltaire “Savršenstvo je neprijatelj dobrome”, tako moram reći da sam i ja osobno zadovoljna sa smjerom u kojemu je naš festival “Čuvari priča” zaplovio. U samom smo se početku povezali s drugim ustanovama kulture, udrugama, a i činjenica da je program u određenom obimu financiralo i Ministarstvo kulture i medija, pomoglo je u realizaciji programa. Poznati, renomirani hrvatski ilustratori i knjževnici, rado su se odazvali na ovu manifestaciju, a ono što je festivalu pomoglo da postane tradicionalnim i međunarodnim, nakon nekoliko godina, bila je publika. Interes za sudjelovanje na programima “Čuvara priča” bio je izuzetan, te je ubrzo uslijedila i podrška Grada Osijeka. E sada ono savršeno, bilo bi sjajno kada bi na festivalu sudjelovali ilustratori i književnici poput australijskog umjetnika Shaun Tana, engleskog književnika Nila Gaimana, američkog ilustratora Dav Pilkeya i mnogi drugi, koji bi festival učinili apsolutno savršenim.

Ivica Lučić

Završio je Pravni fakultet, a u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku radi od 1993. godine.

U ožujku 2014. postaje ravnateljem Kazališta ali se ne odriče ni svojih uloga u predstavama nego i danas aktivno glumi.

U svojoj je karijeri ostvario preko 130 uloga u stotinjak predstava, osim u matičnom kazalištu nastupao je i u HNK u Osijeku, što u dramama što u mjuziklima i operetama.

Mnogi ga se sjećaju i kao popularnog i uvijek rado slušanog Jutromlata. Danas razgovaramo o važnosti Osječkog ljeta kulture i ulozi samog Dječjeg kazališta u njemu.

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku bitan je višegodišnji dionik Osječkog ljeta kulture bilo da je riječ o programskim bilo o organizacijskim elementima. Kako kultura utječe na razvoj osoba od njihove najranije dobi?

OLJK je jednostavno nezamisliv bez aktivne uloge našeg kazališta. Dakle, svake se godine na OLJK-u dogodi premijera naše predstave koja onda nastavi svoj život na daskama kazališta. Najkompletniji doticaj djece s umjetnosti jest kroz kazalište. Tu se na jednom mjestu susreću s literarnom, dramskom, glazbenom, lutkarskom, likovnom… umjetnosti. Kazalište kao jedan dinamičan i kreativan oblik stvaranja utiče na kreativnost i maštu malih gledatelja, stvara temelje spoznaje dobra i zla, potiče znatiželju za savladavanjem određenih znanja i vještina. Dolazak u kazalište, hram umjetnosti, djeluje odgojno jer uvjetuje disciplinirano ponašanje. Volim misliti kako, osim navedenog, kazalište djeluje i na razvoj dobrog ukusa u umjetnosti uopće.

Vaše je Kazalište tijekom godina premijerno izvelo nemalo broj predstava i time značajno programski obogatilo svaki OLJK. O kojem broju predstava se radi, možete li izdvojiti najuspješnije?

Već sam rekao da smo sudjelovali na svakom od dvadeset OLJK-ova. Ne bih posebno izdvajao bilo koju od tih predstava jer svaka je na svoj način živjela bilo da je odigrana samo tada ili se nastavila prikazivati u kazalištu. Ipak, ne mogu ne podcrtati predstavu koja je prethodila prvom OLJK-u. Čitavih godinu dana prije (28. kolovoza 1999.) odigrana je, po mom mišljenju ali i nekih drugih, najbolja ambijentalna predstava u Osijeku ikad (sigurno smo malo subjektivni) BISTRI VITEZ DON QUIOTE OD MANCHE u režiji Zlatka Svibena. Predstava je igrana gotovo o cijeloj Tvrđi i to na način da je publika “putovala” zajedno s izvođačima od punkta do punkta gdje su se igrali pojedini prizori. Uz dužno poštovanje, mislim da to do sada nije nadmašeno.

Kada inače u Dječjem kazalištu počinju planovi i pripreme za nadolazeći OLJK? Kako teku pripreme i jesu li već počele za OLJK 2021.?!

Vjerovali ili ne, plan za predstave koja će biti premijerno prikazane na OLJK-u postoji odavno. Naime, već u planu koji je obavezan prilog molbi koju sam poslao za imenovanje predvidio sam naslove koji će se raditi. Situacija s pandemijom dovela je do promjena pa se sve malo pomaknulo, recimo za godinu unaprijed. Tako da… planovi su jedno, a realizacija ovisi o više faktora. Same pripreme za predstavu za nadolazeći OLJK počinju početkom sezone nakon što je završio prethodni. Budući da se naslov već zna pomalo se dogovara sve drugo što je potrebno, od lokacije pa na dalje. Za predstavu koja će biti na OLJK-u slijedeće godine, pripreme su već počele prošle godine, jer je taj naslov trebao biti ove godine (kako zgodna igra riječi!). Redatelj i autor teksta već su se nekoliko puta našli i dogovarali prilagodbe za scenu, a i nastavljaju dalje. Bit će nekih promjena u suradničkom timu jer neki suradnici imaju taj termin već zauzet od ranije. Ali nije nikakav problem, imamo vremena pa možemo opušteno. Htio bih napomenuti da mi je posebno drago što se na OLJK-u od ove godine “podebljao” program za djecu. Bilo je i do sada gostujućih dječjih predstava ali sada je OLJKIĆ garancija da će ih biti i više. Naravno, kako to već dobro funkcionira u odabiru programu za odraslu publiku, treba voditi računa da i program predstava za djecu bude na visini jedne takve manifestacije.

Damir Mađarić

Naš današnji sugovornik diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, režirao je u nizu hrvatskih kazališta, potpisao preko 50 režija, autor je knjiga za djecu i nekoliko dramskih tekstova.

Osječkoj je publici poznat kroz brojne projekte i predstave među kojima su i one izvedene u sklopu Osječkih ljeta kulture.

Damir Mađarić u Osijeku odavno nije gost, rado je viđen i dobrodošao prijatelj našega grada.

Osječko ljeto kulture vrlo posjećena je kulturna manifestacija, uvijek se traži mjesto više, a svi su programi već godinama uvjetovani visoko postavljenim standardima. Koliko su, po vašem iskustvu, ovakve manifestacija važne za kulturni razvoj mjesta i očuvanje baštine?

Osječko ljeto i slične manifestacije su izuzetno važne iz dva aspekta. Kulturnog i turističkog. Ovakve manifestacije bi trebale i morale povećati kulturnu ponudu grada. Posebno je važno da se sve manifestacije odvijaju na otvorenim prostorima, a Osijek ima niz prostora u tvrđi i oko nje koji su dušu dali za koncerte i kazališne predstave.

U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku režirali ste brojne predstave. Prošle godine u vašoj režiji na OLJK-u izvedena je predstava Mali vitez Don Kiho i Štitonoša Sancho. Recite nam više?!

Režirao sam dosta dječjih predstava u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića – od predstava Olujno pasji vjetropljus, Pinokio, Legende o Kristu, Zašuti, Anton Žic do Lava koji nije znao pisati. Prva predstava koju sam radio za OLJK, bila je Ulricha Huba Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom. Prošlogodišnja, Mali vitez don Kiho i štitonoša Sancho na OLJKU-a se našla igrom slučaja. Naime korona se umiješala i omogućila praizvedbu te predstave upravo na Osječkom ljetu kulture. Don Kiha smo počeli raditi u trećem mjesecu, zaustavila nas je korona, nastavili smo raditi u petoj za OLJK i onda smo jedva izmaknuli pošasti zaraze i imali praizvedbu okruženi maskama, epidemiološkim mjerama, toplomjerima, ali predstava je odigrana i igra se i dalje. Karakteristika razmišljanja (racionalnog) je bila da se obje predstave nastave igrati u kazalištu, a ne samo kroz par izvedbi na OLJK-u. I Pingvini i Don Kiho i dalje žive na daskama kazališta i to je dobro.

Podsjetite naše čitatelje na vaš uistinu bogat rad u Osijeku tijekom godina. Kakvi su naši glumci?

Što se OLJK-a tiče, kao što sam već napomenuo, to su dvije režije: Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom i Mali vitez don Kiho i Štitonoša Sancho. Ostale moje režije u Osijeku vezane su za oba kazališta. U HNK u Osijeku sam režirao Riba ribi grize rep, Richard III grbavi, Žene u crvenom, sada se priprema postavljanje mog romana Dječak koji je govorio Bogu. U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku sam režirao malko više, jer volim dječje tekstove i režiju za djecu i mlade. Tako da sam u dječjem izrežirao osam predstava, a od toga šest zadnjih godina. Volim raditi u Dječjem kazalištu, kao i u HNK-u, posebno volim grad Osijek i njegovu ljepotu. Jedno i drugo kazalište imaju odlične glumce i s njima se može raditi.

Marijana Fumić

Nastavljamo s Razgovorima ugodnim i donosimo sjećanja brojnih sudionika na proteklih 20 godina Osječkog ljeta kulture.

Današnja sugovornica svojim aktivnostima obogaćuje kulturnu scenu, kontinuirano stvara, kreira i omogućava raznovrsne programe iz područja kulture čime doprinosi širenju inovativnih umjetničkih praksi i prepoznatljivosti kulturnog identiteta grada Osijeka.

Riječ je o našoj poznatoj i nagrađivanoj dramaturginji, Marijani Fumić.

Dramaturginja ste na suvremenoj komornoj drami Konstelacije koja je višestruko ovjenčana značajnim nagradama. O kakvoj se predstavi radi?

Predstava Konstelacije premijerno je izvedena 2018., u Barutani. U produkciji OLJK-a 2018. i Gradskih galerija Osijek te uz podršku Ministarstva kulture RH. Predstavu je režirala Aida Bukvić, a u naslovnim ulogama su Olga Pakalović i Vladimir Posavec Tušek. Riječ je o duo drami britanskog dramatičara Nick Paynea, odnosno o paru čija se ljubavna priča odvija kroz multipliciranu stvarnost. On je običan dečko koji za život zarađuje kao pčelar. Na jednoj roštiljadi upoznaje Nju – toplu, inteligentnu i duhovitu ženu koja radi na fakultetu, na polju kvantne kozmologije. Kroz razgovora, ona mu pojašnjava kako je teorija relativnosti, koja “pokriva” sunce, mjesec i zvijezde, u suprotnosti s kvantnom mehanikom koja se bavi molekulama, subatomskim česticama i atomima. Nusprodukt tih, naočigled suprotstavljenih teorija, jest to da, kao dio multisvemira, možemo bilo gdje, u bilo kojem trenutku, “postojati” istovremeno. Nick Payne tu teoriju prikazuje u akciji – kroz zanimljiv, posredan dijalog – stavljajući pred glumce nezavidno zahtjevan zadatak da kroz nizove i nizove kratkih scena igraju tu istovremenost. Ovaj komad je zbilja jedno začuđujuće emocionalno putovanje koje istražuje granice slobodne volje, ali i velike uloge koju slučajnost igra u našim životima.

Predstava je nastavak sjajnog niza izvedaba Gradskih galerija Osijek i još jedna uspješnica u kojoj je sve sjelo na svoje mjesto. Podsjetite nas na ostale?!

Od 2009. godine, od kada pokušavamo (nažalost još uvijek bezuspješno) oformiti Barutanu kao mjesto kontinuirane profesionalne kazališne produkcije, Gradske galerije Osijek, uz pomoć Grada Osijeka i Ministarstva kulture, producirale su šest predstava: Molly Bloom (autor James Joyce); Kisik (autor Ivan Viripaev); Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth, najkrvaviji do sada (autorica Marijana Fumić); Konstelacije (autor Nick Payne); Buđenje (autor Brad Birch) i Popis (autorica Jennifer Tremblay).

Što po vama čini kulturni identitet Osijeka i gdje vidite Osječko ljeto kulture u narednim godinama? U kojem smjeru bi se Osijek ali i OLJK u kulturnom smislu trebali razvijati?

Nisam sigurna kako Osijek ima neki prepoznatljiv kulturni identitet, mislim kako nemaju, uostalom, niti drugi naši gradovi, jer općenito, u nas, percepcija kulture, kao nasušne ljudske potrebe ne postoji. Imamo povijest (-ne znamenitosti) po kojima smo prepoznatljivi, a na nama je da i recentnu umjetnost upišemo na neke svjetske top-liste. Svi znaju za osječku Tvrđu, ali ako je ne ispunimo suvremenim sadržajima 365 dana u godini, ostati će samo mrtvi kapital. Lijepo je što Osječko ljeto ima vlastite produkcije i držim kako bi ih u narednim godinama trebalo biti i više i mislim kako bi to trebale biti manje forme, koje bi se onda i tijekom godine mogle više puta izvesti. Trebali bi ulaziti u što više koprodukcija s novim naslovima, praizvedbama. Ne moraju to nužno biti samo osječke predstave, koncerti, izložbe, ali moglo bi ih se prvi puta predstaviti u Osijeku, u Tvrđi, koja ima na desetke još neotkrivenih prostora za kulturne programe svih vrsta. Nisam pobornik megalomanskih projekata ili gostovanja, koji, u pravilu previše koštaju da bi se dogodili jedanput. Razvoj u bilo kojem području zahtijeva originalnost i dosljednost. Kad bi se u budućnosti, uložila desetina truda koji se ulaže u promociju kulena, čobanca ili čvaraka i osječka bi kulturna scena mogla biti intenzivna, jedinstvena i – nezaobilazna.

Edi Ćelić

Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gluma i lutkarstvo magistrirao je kao Magistar kazališne umjetnosti – akademski glumac i lutkar.

Edi Ćelić već sada je dobitnik brojnih nagrada za najbolja ostvarenja u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu ili mlade.

Neke od tih uloga ostvarene su i kroz izvedbe na Osječkim ljutima kulture.

Imali ste nekoliko glumačkih ostvarenja vezana za OLJK, možete li izdvojiti ono koje vam je najviše priraslo srcu? Podsjetite nas na ostala.

Pomalo nevjerojatno, ali imao sam ih čak šest. Uopće si nisam prije ovoga osvijestio da sam toliko bio prisutan na OLJK-u. Volim Jamesove mačke i Jonathanov let koje smo stvorili s Nikolom Zavišićem i Dunjom Jocić. Njih dvoje pronalaze drugačije načine kako pristupiti predstavama za djecu, ne zaziru od rizika i složenih emocija i zato je osvježavajuće biti u takvim podjelama. Ja magarac Dražena Ferenčine i Alena Čelića je za mene također jedan od favorita. U Magarcu najviše pamtim ludost koja bi nas kao kolektiv obuzimala svaki put kada bi se puštali u izvedbu. Igrati sa svojim zanesenim kolegama i prijateljima je za mene nešto nezaboravno. Ostale predstave u kojima sam sudjelovao na OLJK-u su Žar ptica, Romeo i Giulietta, te James i divovska breskva.

Osječko ljeto kulture nastoji usaditi najmlađim posjetiteljima ljubav prema kazalištu i kulturi od najranijih dana. Kakav utjecaj kultura i dječje predstave imaju na razvoj djeteta?

Za mene je kazalište mjesto suosjećanja. Ako gradimo kazalište kroz empatiju, onda gradimo takvu kulturu i takvo društvo. Zato bi kultura i kazalište trebali biti važni ne samo djeci, nego svima. Kroz razmjenu iskustava bolje slušamo, bolje razumijemo i bolje komuniciramo.

Kakva vas sjećanja i uspomene vežu za Osječka ljeta kulture? Recite nam više o probama, kostimima i atmosferi među glumcima tijekom priprema.

Proces pripreme za OLJK se u mom iskustvu nikada nije previše razlikovao od rada na nekoj drugoj produkciji u Mihaljeviću. Probe uvijek prebrzo prolete, a atmosfera je redovito ugodna i opuštena. Iako scena unutar kazališne kuće može pružiti idealne uvjete za izvedbu, uvijek bi me radovalo premještanje projekta u vanjski prostor, unatoč komarcima, buci ili promjenjivim vremenskim uvjetima. Za mene kao izvođača, ali i kao gledatelja, postoji neka posebna kvaliteta kada se fiktivna narav predstave i konkretnost realnog prostora isprepletu. Po tome najviše pamtim OLJK. Po magičnom suživotu realnosti i fikcije.

X