Odavno nismo doživjeli ovakvo zanimanje za književni susret! Više od stotinu ljudi željelo je poslušati predstavljanje autobiografskog romana jedne od najkontroverznijih i najjačih kazališnih osobnosti u Hrvatskoj – Mani Gotovac. Bila je baš takva kakvu ste ju zamislili, otvorena, šaljiva, plašljiva, prodorna, zanimljiva, a nabrajanje bismo mogli nastaviti u nedogled. Mani Gotovac kaže kako ni sama ne može odrediti žanr svoje knjige, a pojašnjava kako to nije mogla ni dok je pisala roman. Kaže kako je to nešto između fikcije i fakcije. Igra između stvarnog i nestvarnog provlači se i kroz najavu knjige u kojoj stoji kako je u romanu sve izmišljeno osim imena i prezimena. Naslov “Fališ mi”, kaže Mani, govori o svima jer zapravo svakome od nas netko nedostaje. Knjiga je zamišljena kao četiri godišnja doba, a u prvoj knjizi su proljeće i zima. Nakon proljeća kod Mani Gotovac dolazi jesen, a knjigu će završiti ljetom, jer ljeto je ono najpunije i najplodnije životno razdoblje. Drugi dio ovoga autobiografskoga romana izlazi za otprilike godinu i pol dana, najavila je Mani. Ja sam borac, kaže, i cijeli sam se život borila, borila, borila i potom izgubila, no otkrila nam je kako se upravo sada osjeća manje izgubljenom. Zajedno s ovom neobičnom i zanimljivom ženom radovali smo se iznimno velikom odazivu publike, koja je nakon književnoga razgovora čekala u redu na autogram! Valja napomenuti kako su ulomke iz knjige “Fališ mi” čitali Mira Perić Kraljik i Davor Panić. Publika je prije početka ove književne večeri imala jedinstvenu priliku sudjelovati u “kazališnoj diverziji” pod nazivom “Pravo i zapravo”. Riječ je o predstavi studenata treće godine Umjetničke akademije koja je u svom prvom dijelu zanimljivo integrirana među slučajne prolaznike, putnike u tramvaju koji su u čudu i sa simpatijama gledali mlade glumce koji su svoj “performans” započeli na tramvajskoj liniji Višnjevac-Zeleno polje. Nastavak predstave donio nam je zanimljive susrete i razgovore s građanima kod rondela u Tvrđi, a zadnji dio, sublimaciju cijele izvedbe doživjeli smo u dvorištu Kazamata. Projekt su radili Željko Vukmirica i Berislav Cimerman kao mentori uz 11 studenata treće godine. Cimerman ističe kako je kao predložak za predstavu poslužio članak 54 Ustava Republike Hrvatske u kojemu se govori, između ostaloga, i o pravu na rad. Prestava daje jedan jako dobar snimak hrvatske situacije s posebnim naglaskom na perspektivu mladih ljudi, a može živjeti u svim prostorima, dodao je Cimerman. Tako je predstava, recimo na kraju, prije nekoliko dana izvedena na ljetom festivalu u gradu prijatelju Osijeka – Laussani i to s velikim uspjehom unatoč razlici u jeziku. (tg)