Mnoštvo događaja sinoć na Osječkome ljetu kulture, a kako ga privodimo kraju, čini se sve su intenzivniji. Tako smo sinoć otvorili izložbu i odgledali čak dvije predstave. Izložbom “Stari most” predstavio nam se Muzej Hercegovine iz Mostara, a u Galeriji Waldinger okupio je mnoštvo ljudi koji su željeli pogledati kako je ponovno izgrađen u ratu srušeni simbol Mostara. Kustos izložbe, profesor povijesti i umjetnosti Zlatko Zvonić naglašava kako je izložba složena od 20-tak panoa na kojima se vide sve faze obnove mosta, nakete mosta i stare gradske jezgre, uz to prikazana su i dva filma – film Jasmile Žbanić “Dnevnik jednog graditelja” dok je drugi bio prikaz arheološke građe sa lokaliteta Staroga mosta. Izložba je rađena pod pokroviteljstvom UNESCO-a, a do sada je obišla mnogo svjetskih destinacija. Direktor Muzeja Hercegovine Asim Krhan naglasio je kako sam postav predstavlja jedno intenzivno vrijeme gradnje kada se nije gradio samo most već i grad oko njega. Nakon izložbe požurili smo u susjedstvo, u dvorište Kazamata na reprizu sjajne predstave “Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth najkrvaviji do sada. Vrsno glumačko znanje pokazali su nam ponovno Olga Pakalović i Živko Anočić, a energija koju su unijeli na scenu i među publiku bila je gotovo opipljiva. Posljednji sinoćnji program bila je plesna prestava “Koncert za dangubu i zgubidana” Mate Matišića i Rajka Pavlića koji su uz tamburicu izvodili svojevrsnu životnu inventuru u kojoj se umjetnici poigravaju s etno elementima kroz glazbu i ples. Dva vrhunska izvođača jedan plesač i jedan glazbenik, nadupunjuju se, izmjenjuju i nadmeću u svojoj umjetnosti. U ovom zabavnom komadu folklorni elementi pretvoreni su u suvremeni izraz. Rajko Pavlić, voditelj Plesnog studija Liberdance koautor je predstave zajedno s Matom Matišićem, te koreograf. Naglasio je kako je “Koncert za dangubu i zgubidana” zapravo etno plesni projekt koji ima jednu simbiozu etno poetike i suvremene plesne poetike. Sam naziv nastao je prema jednom narodnom instrumentu, koji se u narodu naziva “samica” ili “danguba” koji i sviraju u cijeloj predstavi, inače, sama predstava tematizira vječni problem onih talentiranih koji nikada ne dođu do izražaja i onih netalentiranih koji dođu do izražaja, dodaje. Primjerice, ima ljudi koji u planinama čuvaju ovce i okopavaju krumpir u nekoj samozatajnoj udolini, koji nikada neće imati moć prikazati svoj talent; taj koncert nije posvećen njima, ali ovdje se “igramo” s tim i s drugim stvarima, kao što su etno, rock’n'roll i svi drugi glazbeni elementi koji čine današnju suvremenost, zaključuje Pavlić. Mate Matišić svoju svestranost pokazuje i u ovoj predstavi, književnik, svirač, pjevač, skladatelj i predavač kolegija filmski scenarij na Akademiji dramskihj umjetnosti u Zagrebu, zapravo je diplomirao pravo, ali nikada se nije njime bavio, kaže kako živi od pisanja i sviranja. Na upit što mu je veći gušt odgovara kako ne bi mogao živjeti ni bez jednoga ni bez drugoga. (tg)