OLJK 2018. JOŠ ATRAKTIVNIJI

Uz nekoliko završnih riječi, uglavnom zahvale svima koji su sudjelovali u OLJK-u 2017., od umjetnika do publike, organizatori Osječkog ljeta kulture na konferenciji za novinare pohvalili su se dijelom programa koji Osječane i njihove goste očekuje idućega ljeta. Uz dvije velike premijere osječkih kazališta, Hrvatskog narodnog i Dječjeg, svoj povratak najavljuje i Novo kazalište Barutana. HNK u Osijeku za OLJK 2018. najavljuje premijeru Branka Kostelnika “Essekerski long long play”. Premijerom će najmlađe Osječane počastiti, sada već tradicionalno, ansambl Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića. Riječ je o predstavi “Pingvini ne znaju ispeći kolač od sira” Ulricha Huba koju će režirati Damir Mađarić. Bude li financija, Novo kazalište Barutana u pripremi ima čak tri željena naslova – “Konstelacije”, “Jadan ja, kučka i njen novi frajer” i autorski projekt Marijane Fumić i Arete Ćurković.

Gradske galerije Waldinger, pak, pripremaju veliku izložbu hrvatskog umjetnika Ivana Kožarića koja će biti organizirana na nekoliko lokacija u gradu.

Kao veliki bum odjeknula je i najava vezana uz književni program, o gostovanju velikog imena svjetske književne scene Joa Nesboa, norveškog književnika nadaleko poznatog po krimićima u kojima je glavni lik detektiv Harry Hole, ali i romanima za djecu s doktorom Proktorom.

Dobra vijest, vezana uz financiranje, glasi da je postignut dogovor s Ministarstvom kulture o načinu apliciranja programa kako bi se osigurala novčana potpora nadležnog ministarstva. To će, uz domaće snage, ostaviti “manevarsog prostora” za kvalitetne gostujuće programe.

Buba u uho je bačena, sada samo valja odbrojavati do 29. lipnja iduće godine.

Pismo zahvale – Goran Grgić

U nemogućnosti da prisustvuje svečanosti zatvaranja OLJK.a 2017., izbornik kazališnog dijela programa i član OO OLJK-a 2017. Goran Grgić poslao je kratko pismo zahvale:

“Osječko ljeto kulture svojim bogatim programom, već dugi niz godina postavlja visoke kriterije sličnim festivalskim događajima diljem Hrvatske. Siguran sam da se ovakvog programa ne bi posramile niti najpoznatije europske kulturne destinacije. Vođen jednim jedinim kriterijem, kriterijem izvrsnosti, organizacijski tim OLJK-a postavlja „letvicu“ vrlo visoko i svake godine nastoji nadmašiti samog sebe. Nadam se da je uigrani tim, kojem sam se ove godine pridružio, opravdao velika očekivanja i da je osječka publika dobila uvid u najvrjednija umjetnička ostvarenja u ovoj sezoni. Siguran sam da ću iduća svoja ljeta organizirati tako da odgledam barem dio ljetnih kulturnih događaja u mom Osijeku.”

Goran Grgić
član OO OLJK-a 2017.

Govor zatvaranja OLJK2017

Poštovane sugrađanke i sugrađani!

Došli smo do samoga kraja Osječkog ljeta kulture 2017., jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, koja je kroz protekla dva tjedna svima vama i vašim gostima donijela kvalitetne kulturne programe. Donijeli smo niz visokokvalitetnih programa iz područja kazališne, glazbene i plesne, književne, likovne, filmske i novomedijske kulture, s posebnim naglaskom na suvremeni izričaj u svim vrstama umjetnosti.

U dva tjedna kroz naš je grad prošlo petstotinjak umjetnika, od toga 200 gostujućih, koji su u Osijek došli iz svih krajeva Hrvatske i svijeta – od Zagreba i Dubrovnika, preko Beograda i Austrije, do Japana, Malezije, Indije, Australije, Konga, Kenije…
Posebne zahvale moramo uputiti gradovima St. Poeltenu, koji nam je omogućio gostovanje Europaballeta, te Gradu Zagrebu, zahvaljujući kojemu smo gledali Ustav Republike Hrvatske, ali i Savjetu mladih Grada Osijeka za filmske večeri.

41 program ovogodišnjeg OLJK-a, od čega je bilo osam premijera, popratilo je približno 10.500 gledatelja, na 17 različitih lokacija. Često smo svi skupa trčali s jednog mjesta na drugo kako bismo pogledali što više programa, što svjedoči o tome da Osječko ljeto kulture ima izuzetno mjesto u cjelokupnoj kulturi našega grada. Utječemo na podizanje razine kulturnog života, povećanje međunarodne vidljivosti, turističku aktivnost i atraktivnost čime doprinosimo i mijenjanju imidža grada koji postaje vidljiviji na međunarodnoj sceni. Jer i ove godine, svi strani umjetnici otišli su zadovoljni i sretni iz Osijeka.

Na kraju, hvala još jednom svima koji su bili dijelom OLJK-a 2017., bilo na pozornici, bilo u gledalištu, jer svi ste jednako vrijedni i važni. Pripreme za OLJK 2018. već su započele. Stoga ćemo na kraju reći – doviđenja do nagodinu!

Ljerka Hedl
predsjednica Organizacijskog odbora OLJK-a 2017.

Zatvoren OLJK 2017.

Velikim glazbenim spektaklom Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva “Osijek 1862.” i violončelistice Ane Rucner završili su programi Osječkog ljeta kulture 2017. Program se sastojao iz dva dijela. Prvi, pod nazivom „U san mi dođu tambure“, izveden je u čast 170. obljetnice osnivanja Prvog tamburaškog zbora, a sastojao se od pjesme, ali i pripovijedanja i recitiranja, te završio upravo pjesmom „U san mi dođu tambure“. Drugi je dio uglavnom bio plesni, a kulminacija je izvođenje Priče o bećarcu. Svečano zatvaranje ipak je održano u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu, a dio gledatelja pratio je program na video-zidu.

HKUD „Osijek 1862.“ & Ana Rucner

Poštovani sugrađani,

s obzirom da je za večeras najavljeno izgledno nevrijeme, odlučili smo premjestiti posljednji program i svečanost zatvaranja OLJK-a 2017. u zamjenski zatvoreni prostor, odnosno Hrvatsko narodno kazalište. Prevelik je rizik postaviti scenu u dvorište Rektorata, jer u slučaju kiše bilo bi nemoguće u kratkom vremenu premjestiti sve u HNK, što znači da bismo morali otkazati koncert. Svjesni kako je gledalište HNK premalo da bi primilo sve one koji žele doći pogledati koncert HKUD-a „Osijek 1862.“ i violončelistice Ane Rucner, osigurali smo video-zid u dvorištu HNK ( prolaz prema Superu ) gdje ćemo postaviti dodatne stolce, u nadi da neće padati baš u vrijeme koncerta.

Hvala vam na razumijevanju i vidimo se u HNK u Osijeku!

„James i divovska breskva“

Samo par stotina metara dalje, potpuno drukčija atmosfera – dvorištem rektorata odzvanjao je zvonki dječji smijeh, a ni odrasli nisu bili ozbiljni. Dobru zabavu iskusili su svi zahvaljujući tekstu Roalda Dahla koji nas je poveo u avanture malog dječaka Jamesa i jedne velike breskve. I svih onih usputnih likova na koje naiđu. Izvrstan posao odradio je redatelj Dragoslav Todorović, a na sceni jednako dobro sve u djelo proveli Ivica Lučić, Edi Ćelić, Maja Lučić Vuković i Aleksandra Colnarić.

Ni kiša nam ne može ništa, vol. 2

U dva navrata, netom prije 20 sati i početka koncerta kod Vodenih vrata, spustili su se ljetni pljuskovi. No, kako je već dokazano tijekom ovog OLJK-a, to nije rastjeralo publiku koja je željno čekala uživati u zvukovima 16 gongova koje sviraju tri žene – Silvana Leskovar, Mirjana Maksimović i Rinalda Rusjan. Lijepo je bilo vidjeti kako se više od stotinu okupljenih opustilo, neki čak i potpuno, da su utonuli u san. Jer upravo to i jest jedan od ciljeva sviranja gongova – prije svega svirati za sebe i otkriti novi put samorazvoja, a zatim i drugim osobama pružiti iskustvo svih dobrobiti ovog instrumenta.

The route / Školica

Ljiljana Mihaljević se nedavno osječkoj publici predstavila performanceom Gozba u Galeriji Waldinger. Ovoga puta, u dvorište Kulturnog centra Eurodoma, došla je s performanceom “The Route”. Okosnica je dječja igra „školica“, koja simbolizira životni ciklus. Za razliku od prave školice nema na kraju onog polukružnog polja, tzv. neba, jer takav je život. Čim završi jedna životna situacija, započinje druga… i tako u krug. Kao i školica Ljiljane Mihaljević. U “igru” ulazi sama, no nakon nekog vremena priključuju joj se i gledatelji koji tako postaju sudionicima performancea.

Grad, klub i mi

60-ak onih kojima ni nesnosna vrućina nije smetala okupili su se u Lapidariju Muzeja Slavonije kako bi poslušali predstavljanje knjige “Grad, Klub i Mi” autora Siniše Bjedova. Bjedov je u knjizi interdisciplinarno analiziraa književne pojave i kulturni identitet Osijeka s početka 20. stoljeća. S obzirom na činjenicu da su u Tvrđi bile njemačke postrojbe, a službeni jezik u školama u to vrijeme latinski, hrvatski je jezik u takvim okolnostima bio na razini stranoga jezika u vlastitoj zemlji, a služio je komunikaciji hrvatskoga stanovništva. O knjizi su govorili sam autor, te Tatjana Ileš i Helena Sablić Tomić, a sve je bilo začinjeno nastupom Osječkog puhačkog trija i čitanjem odlomaka književnih djela s početka 20. stoljeća.

World Youth Choir

Prije nekoliko smo dana zaključili kako nam kiša ne može ništa, no čini se kako granična policija i carina ipak mogu dobro zakomplicirati stvari. Svjetski zbor mladih sa svojim je koncertom kasnio sat i pol vremena, zbog komplikacija na graničnome prijelazu. No to je razlog više za veliku pohvalu osječkoj publici koja se, nakon što smo objavili okvirno vrijeme njihova dolaska, ipak vratila u dvorište Rektorata i poslušala program koji su pripremili. U Skraćenoj varijanti, ali koncert je ipak održan.

Room No7

Gledatelji u Barutani bili su, pak, svojevrsni voajeri. Naime, Dance company &M u suradnji s Juditom Franković uključili su gledatelje u svoju plesnu predstavu kao promatrače događaja u jednoj motelskoj sobi. Čitava je priča insirirana istinitim događajem iz New Yorka, gdje je vlasnik dva motela 30 godina kroz rupice u stropu promatrao goste. Tijekom tog promatranja svjedočio je i ubojstvu koje nije nikada prijavio. “Room No7” govori, dakle o voajerizmu kao nečemu sveprisutnom ovih dana, nečemu što se događa htjeli mi to ili ne. Nakon predstave dio publike ostao je sudjelovati i u razgovoru s plesačima kojega je o ovoga puta moderirala OLJK-ova Anđela Vidović.

Škola života Brune Šimleše

Iako se Osijek jučer, čak i u večernjim satima, grijao na vrućih 33 Celzijeva stupnja u hladu, to nije omelo brojne obožavateljice Brune Šimleše da se i pola sata uoči početka druženja uz knjigu, počnu okupljati u dvorištu Gradske i sveučilišne knjižnice. Šimleša je, kroz razgovor s okupljenima, u svome stilu dijelio savjete, govorio o knjigama i onome što je u njima počeo otkrivati unatrag nekoliko godina, a što je naišlo na izvrstan prijam kod čitatelj(ic)a.

X