Miroslav Čabraja

I ovoga petka nastavljamo s razgovorima ugodnim uoči ovogodišnjeg Osječkog ljeto kulture koji obilježava 20 godina djelovanja.

S nama je sjajan glumac i vrhunski zabavljač, ali i vrhunski kuhar – Miroslav Čabraja.

Dugogodišnji ste član Organizacijskog odbora Osječkog ljeta kulture! Kako teče sam izborni proces i koliko je izazovno osmisliti program koji će biti po ukusu širem krugu posjetitelja?

Velika je čast biti dio organizacijskog odbora OLJK-a, ali i velika je i odgovornost. Organizacijski odbor, premda se novi imenuje iduće kalendarske godine, odmah po svršetku prethodnog OLJK-a kreće s radom. Gledaju se predstave, dogovaraju mogući datumi izvedbe, a pri tom se pomno osluškuje publika za koju se ova manifestacija i radi. Pazimo da programi budu raznovrsni, a opet umjetnički uobličeni u jednu cjelinu koja bi subverzivno djelovala na okolinu, pa se tu nađe programa u rasponu od umjetnički do komercijalno, ali i komercijalno mora biti subverzivno.

Kao glumac HNK Osijek sudjelovali ste u brojnim glumačkim ostvarenjima! Koje vam je ostalo u najljepšem sjećanju?

Imao sam tu sreću da sam mogao raditi i dalje radim s vrhunskim redateljima i kolegama, i svaki novi izazov nosi nešto novo i uvijek lijepo, bez obzira bilo lako ili teško, ali kad već moram birati izabrao bih rad na OLJK-ovoj produkciji “Svršetak igre” Samuela Becketta u režiji Zlatka Svibena, u kojoj sam igrao s glumcima koje jako volim, osjećam i poštujem: Areta Ćurković, Mladen Vujčić i Ivana Soldo Čabraja za koju smo i nagrađeni, a u HNK-u izdvojio bih predstavu “Othello” u režiji Damira Zlatara Freya, posljednju veliku predstavu koju sam radio s najdražim mi kolegom i prijateljem Aleksandrom Bogdanovićem.

Mnoge se zanimljive stvari tijekom OLJK-a događaju izvan scene i nevidljive su oku javnosti. Možete li se prisjetiti nekih smiješnih ili napetih situacija?

Sa Zlatkom Svibenom uvijek je zanimljivo raditi i puno se znoja prolije, živaca izgubi, ali na kraju je lijepo. Neki redatelji žele od glumca izvući maksimum, a za maksimum treba znoja. No ima jedna anegdota s rada na predstavi “Svršetak igre”. Naime Ivana i Areta su probavale jednu od scena iz komada u napuštenoj “Kožari” gdje se predstava održavala i počela je velika oluja, azbestni krov se tresao, jako je puhalo, mislili smo da će nas odnijeti, a Sviben nije htio prekinuti probu, jer su cure dobro igrale i htio je iskoristiti njihov umjetnički zanos. Ali uskoro se vrijeme pogoršavalo do te mjere da više nije bilo sigurno za sve nas, pa smo Mladen i ja morali intervenirati i odveli cure kući, Sviben se naljutio, ali sutra je već sve bilo zaboravljeno, a ostalo je povijest. Areta je dobila nagradu OLJK-a, Ivana Nagradu hrvatskog glumišta, a predstava je nominirana u najprestižnijim kategorijama.

X