Ivana Šojat

Našu današnju sugovornicu ne treba posebno predstavljati, osim što je svestrana umjetnica, velika je borkinja za kulturu. Ivana Šojat hrvatska je književnica, autorica eseja, poezije, kratkih priča, književnih prijevoda, novela i romana. Članica je organizacijskog odbora u dva mandata i izbornica književnog dijela programa. Osim navedenog kroz svoja djela i sastavni je dio izvedbenog dijela programa.

Višestruko nagrađivani roman Unterstadt, svoj je scenski epilog dobio ambijentalnom praizvedbom na otvaranju dvanaestog osječkog ljeta kulture 29. lipnja 2012. godine. Kakav je osjećaj kada uspješan roman, postane i uspješna predstava?

Kod svakog stvaranja, dovršetka stvaranja, obuzme me nešto što bih nazvala “porođajnom zebnjom”. Umjetničko djelo je entitet, biće pušteno u svijet, porođeno. Ne možemo mu nikako unaprijed znati sudbinu. Koliko god petparački zvučalo, najiskrenije priznajem da Unterstadtu nisam slutila tako sjajnu sudbinu. Čak sam se i pribojavala za njega. Naime, mnogi kolege su mi tijekom njegova stvaranja govorili kako sam se latila ofucane, već previše puta korištene teme koja više nikog ne zanima. Na trenutke sam zbog toga čak i sama pomišljala kako bijem uzaludan boj. Možda je zbog toga Unterstadt čudo, a možda je i “samo” dokaz da je prvenstveno važan pristup temi (nismo li do sad zapravo već ofucali sve teme?). Kad je, pak, o predstavi riječ, moram priznati da je moja zebnja bila još veća uslijed pitanja: kako na scenu prenijeti nešto tako glomazno – i vremenski i u “ljudstvu”, s obzirom na broj likova. Gospodin Sviben je, zajedno s gospođom Madunić, obavio veličanstven, vizionarski posao. Publika je to osjetila. A publiku se ne može prevariti, ni nasamariti. Publika osjeća iskrenost emocije i nakane. A iskreni u stvaranju smo bili i ja i redatelj i dramaturginja

Pored Unterstadta, publici Osječkog ljeta kulture predstavili ste se i drugim djelima. Kakva je osječka književna publika? Kako ste izbornica književnog dijela programa OLJK-a, koliko je teško napraviti dobar odabir, zadovoljiti publiku ali i zadržati nužne standarde?

Osijek ima sjajnu čitateljsku publiku. To je vidljivo već iz broja članova Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, ali i činjenice koliko su posjećena književna predstavljanja. Književni program OLJK-a je prošle godine bio dojmljivo posjećen. Protivno svim zapravo paušalnim statistikama koje napominju kako je broj ljudi koji čitaju u padu, ljudi zdušno čitaju premda se zbog općeg ekonomskog stanja knjige ipak manje kupuju. No, i dalje se posuđuju. I čitaju. Osječka publika zato itekako zaslužuje bogat književni program tijekom cijele godine, a osobito na Osječkom ljetu kulture koje programski kao goste uvijek daje sve od sebe da u Osijek dovede najčitanije i najzanimljivije autore.

Jubilarno Osječko ljeto kulture, s obzirom na COVID-19 virus i zahtjevnu izvedbenu situaciju, provedeno je uz visoke zdravstvene mjere. Kako ste s ovim malim odmakom zadovoljni učinjenim, gdje vidite prostora za pomake? Jesu li programski planovi za sljedeću godinu već počeli?

Ova godina je teško pogodila kulturu, osobito njezin izvedbeni sektor. Cijela suština umjetnosti, noseći stup njezina djelovanja je interakcija s publikom, odašiljanje poruke, komunikacija, komunikativnost, suočavanje s reakcijom onih kojima se obraća. Tako ni pisci ne žive u zrakopraznom prostoru samodostatnosti, nego u interakciji s čitateljima. Da je situacija bila drukčija, uvjerena sam, sigurna, da bi ovoga Ljeta na književnim događanjima bilo daleko više uvijek zainteresirane publike. Sjetimo se samo prošlogodišnjih gostovanja gospodina Jergovića i Predina – tražio se stolac više. Planovi za sljedeće Ljeto su već počeli. Doduše, tu sad glavnu riječ vodi osječki ogranak Matice hrvatske i njihov stručni kadar mahom sazdan od sveučilišnih profesora. Osobno se mogu, nenametljivo uključiti sugestijama. Čovjeku je u životu najvažnije znati svoje mjesto i mjeru, ne razmetati se, ne bahatiti i ne nametati. Važno je imati mjeru.

X