Osječko ljeto kulture

EKSPLOZIJA ENERGIJE ZA SPEKTAKULARAN ZAVRŠETAK OSJEČKOGA LJETA KULTURE!

damir — Sun, 17 Jul 2011 00:48:20 +0000

Kakav je to spektakl bio! Energija je prštala, grla i dlanovi nisu se štedjeli, a publika je ovacijama ispratila posljednji program na ovogodišnjem Osječkom ljetu kulture. Footloose – lakonogi mjuzikl na trg u Tvrđi doveo je oko 2000 gledatelja koji su doista imali što vidjeti, a na nogama su dočekali kraj ovog energičnog, šarenog i veselog plesno-glazbenog spektakla. Maštovita igra, odlični glasovi, vrhunski plesači i zabava za sve generacije, kako nam je rekao producent Branko Glad – za sve od 4 do 104 godine. Mjuzikl je napravljen prema filmskom hitu iz 80-ih, koji je lansirao karijere Kevina Bacona, Sarah Jessice Parker i Jona Lithgowa, a ubrzo je postao fenomen na njujorškom Brodwayu i londonskom West Endu, a čini nam se da su zarazni ritmovi isto napravili i u Hrvatskoj. Najveća privatna produkcija trenutno u Hrvatskoj dobila je nevjerojatnu medijsku pozornost i to doista zasluženo, a po prvi puta do sada građani su lakonogi mjuzikl mogli gledati posve besplatno zahvaljujući Gradu Osijeku i Osječkome ljetu kulture. Naša Osječanka Dijana Šokčić briljirala je pred domaćom publikom, a za audiciju je, kaže, doznala od prijateljice i prijavila se, a u konkurenciji od čak 700 kandidata prošla je upravo ona! Naglašava kako joj je ovo jedno od najboljih isustava u životu, intenzivno, naporno, ali predobro. Slažemo se s Dijanom, u potpunosti, stvarno je predobro! Zanimljivo je da je glavni junak Nikola Milat svoju pravničku karijeru napustio zbog angažmana u magičnom komadu koji je oduševio i našu publiku. Naglašava kako mu se pružila izvrsna prilika koju nije želio propustiti, velik zalogaj, velika odgovornost i veliki izazov. Glavna glumica Mateja Majerle kaže kako ju je očarao spoj glume, plesa i pjesme i da uživa u sva tri segmenta predstave, a osobito u završnom dijelu kada je publika na nogama! Svi glumci slažu se kako im je predstava bolja od poznatog filmskog predloška, ali i od brodvejskog mjuzikla. Još jedan Osječanin nastupio je sinoć pred našom publikom – Dinko Zec u predstavi je “Katica za sve” – najiskusniji je i zna sve muške plesne uloge i to jako dobro! Redatelj Igor Barberić ističe kako je najzadovoljniji reakcijama publike, jer rad na predstavi uvijek je neizvjesan – nikad se ne zna kako će gledatelji prihvatiti konačni “proizvod”. Svi hitovi koje smo nekad slušali u filmu za ovaj su mjuzikl prevedeni na hrvatski, što svakako pridonosi uvjerljivosti i omogućuje gledateljima da se bolje povežu s onim što gledaju na pozornici, dodaje Barberić. Otkrio nam je kako su u tijeku pregovori za turneju po SAD-u i nekim europskim destinacijama, a mi im želimo da uspjeh koji su doživjeli u Hrvatskoj dožive i “preko velike bare”.

I što napisati na kraju…. Radujemo se što smo Osječanima ponudili, po mnogima, “najbolje ljeto do sada”. Male forme pokazale su se kao pun pogodak, a izvrsni dramski, glazbeni i dječji programi, divne izložbe i vrhunski umjetnici iz dana u dan oduševljavali su publiku. Sjajna gostovanja isprepletena su i našim produkcijama, a vjerujemo da mnogi dugo neće zaboraviti naše premijere “najkrvavijeg Macbetha” i “Emila i detektiva”. Pozitivna energija kojom smo započeli ljeto vraćanjem spomenika Branka Ružića “Ljudi” na glavni osječki trg nastavila se kroz 18 dana našeg ljetnog festivala i eksplodirala na kraju u spektakularnom “Footloose-u”. Povezali smo tri gradske cjeline Gornji i Donji grad, te Tvrđu, a za gotovo sve programe tražio se stolac više. Zaključujemo brojkama – 26 programa ove je godine posjetilo oko 11 tisuća zadovoljnih gledatelja. Na to smo osobito ponosni! Hvala svima koji su i ove godine pohodili Osječko ljeto kulutre i vidimo se ponovno već slijedeće! (tg)

FOOTLOOSE NA TRGU SVETOG TROJSTVA!

damir — Fri, 15 Jul 2011 22:30:42 +0000

S veseljem vas pozivamo na lakonogi mjuzikl “Footloose” kojim zatvaramo ovogodišnje Osječko ljeto kulture. Zbog nevjerojatnog zanimanja publike glavnu pozornicu preselili smo na trg u Tvrđi kako bi svi oni koji žele mogli pogledati ovaj glazbeno plesni spektakl. Početak je u 21 sat, no pozivamo vas da dođete što ranije i osigurate si mjesto u gledalištu. (tg)

IMAMO HIT! ŠIFRA EMIL!

damir — Thu, 14 Jul 2011 22:33:18 +0000

Nova „ljetna“ produkcija Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića opravdala je sva očekivanja! Autorska ekipa Nikola Zavišić i Davor Špišić, te glumački ansambl našeg „malog“ kazališta napravili su veliku predstavu i s veseljem vas možemo obavijestiti da IMAMO HIT! Visoki standardi nakon brojnih uspješnica na dosadašnjim „ljetima“ (Kneja, Ivica i Marica, Velika, velika Zemlja Oz, Kolbaba i Brzojavko) u potpunosti su ispunjeni. Mladen Vujčić u glavnoj ulozi (Emil Tischbein) ponovno je pokazao da je ponajbolji mladi glumac u Hrvatskoj (ne samo u svojoj generaciji), a naš iskusni ansambl u sastavu: Areta Ćurković, Lidija Helajz, Inga Šarić, Aleksandra Colnarić, Snježana Ivković, Zvjezdana Bučanin, Ivica Lučić, Tihomir Grljušić i Đorđe Dukić dokazao je, po tko zna koji put, zašto je naše dječje kazalište Branka Mihaljevića drugo na ljestvici najboljih kazališta za djecu i mlade u čitavoj Hrvatskoj. Jedna od najomiljenijih knjiga za djecu „Emil i detektivi“ koju djeca čitaju u dahu, dobila je svoj otkačen, neobičan i beskrajno zabavan oblik i u kazališnoj predstavi. Redatelj Nikola Zavišić (gledali smo na prošlogodišnjemu „ljetu“ njegove raspjevane „Razboynike“) napravio nam je predstavu za pamćenje. Naglasio je kako je sretan što je mogao raditi sa ekipom dječjeg kazališta koja je stvorila nov, scenski „jezik“ predstave. Forma u kojoj donosimo ovu predstavu jest budućnost kazališta, smatra Zavišić, to nije skupa scenografija već lego kockice koje slažemo u 55 minuta i 33 scene i razmaštana igra cijelog ansambla. Zanimljivo je kako Nikola kao dijete nikada nije pročitao Emila i detektive, u Sloveniji i Hrvatskoj ona je dio školske lektire, a u Srbiji je posve nepoznata. No, kaže, kako ju je pročitao četrdesetak puta za vrijeme rada na predstavi koja je spoj nekih jako dobrih kozmičkih sila jer se sklopila sjajna kreativna ekipa, a to je za predstavu jako važno. Iako sam mislio, dodaje Zavišić, da će svi biti izmoreni na kraju sezone, da će što prije htjeti na godišnji, ispostavilo se da su lipanj i srpanj najbolje vrijeme za rad na predstavi i to ću patentirati, trudit ću se da što više predstava ubuduće radim kad više nitko ne radi – telefon ne zvoni i vrijeme „se duplira“ možeš se koncentrirati i imaš „sve vreme sveta“. Predstava kombinira igru, pjesmu, dramski teatar i crtani film, a rezultat je nevjerojatno zanimljiv, imamo jednu „suludu i brzu“ predstavu, zaključuje Zavišić. Koautor teksta Davor Špišić ističe da je još prije dvije godine sa ravnateljicom dječjeg kazališta “Branka Mihaljevića” Jasminkom Mesarić počeo razgovarati o “Emilu” i dodaje kako ovaj roman uz sve Harry Pottere, Batmane i Spidermane, može djeci ponuditi u novom mediju svu onu avanturu koju smo doživljavali nekad. Kad sam krenuo raditi dramatizaciju ponovno sam se uvjerio da je ta avantura toliko napeta, energična i svježa da će i djeca i roditelji zasigurno uživati, dodaje Špišić. Bio sam potpuno „lud od sreće“ kad mi je Jasminka Mesarić rekla da će režiju raditi Nikola Zavišić (koji je radio u Subotici Špišićevog “Galeba 2″) i rekao sam da on od moga teksta može raditi što god hoće, dodaje Špišić. Zavišić sa piscem radi svoju dimenziju kazališta, ne uništavajući pisca, već stvarajući potpuno novu vrijednost kreće s njim u novu avanturu. Mi smo kao ruske „babuške“, našalio se Špišić, Kastner kao kvalitetna jezgra sa svojim proznim remek djelom, ja kao neka druga babuška stvarajući novi medij, dramatizirajući tekst, a Nikola kao najjača „zaštitna“ babuška koji te naše dvije dimenzije – proznu i dramsku pretvara u bogatstvo potpuno novih dimenzija. Bez ikakve kurtoazije, kaže Špišić, ansambl je sve to sa nevjerojatnom energijom donio na scenu i skidam im kapu. Slažemo se u potpunosti, kapu skidamo i mi i publika koja je ovo novo čitanje “Emila i detektiva” ispratila ovacijama i grupnom “čagicom” na sceni. Jedva čekamo večerašnju reprizu (petak 15.7.) da utvrdimo gradivo. (tg)

STARI MOST, MACBETH I KONCERT ZA DANGUBU I ZGUBIDANA

damir — Wed, 13 Jul 2011 23:11:49 +0000

Mnoštvo događaja sinoć na Osječkome ljetu kulture, a kako ga privodimo kraju, čini se sve su intenzivniji. Tako smo sinoć otvorili izložbu i odgledali čak dvije predstave. Izložbom “Stari most” predstavio nam se Muzej Hercegovine iz Mostara, a u Galeriji Waldinger okupio je mnoštvo ljudi koji su željeli pogledati kako je ponovno izgrađen u ratu srušeni simbol Mostara. Kustos izložbe, profesor povijesti i umjetnosti Zlatko Zvonić naglašava kako je izložba složena od 20-tak panoa na kojima se vide sve faze obnove mosta, nakete mosta i stare gradske jezgre, uz to prikazana su i dva filma – film Jasmile Žbanić “Dnevnik jednog graditelja” dok je drugi bio prikaz arheološke građe sa lokaliteta Staroga mosta. Izložba je rađena pod pokroviteljstvom UNESCO-a, a do sada je obišla mnogo svjetskih destinacija. Direktor Muzeja Hercegovine Asim Krhan naglasio je kako sam postav predstavlja jedno intenzivno vrijeme gradnje kada se nije gradio samo most već i grad oko njega. Nakon izložbe požurili smo u susjedstvo, u dvorište Kazamata na reprizu sjajne predstave “Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth najkrvaviji do sada. Vrsno glumačko znanje pokazali su nam ponovno Olga Pakalović i Živko Anočić, a energija koju su unijeli na scenu i među publiku bila je gotovo opipljiva. Posljednji sinoćnji program bila je plesna prestava “Koncert za dangubu i zgubidana” Mate Matišića i Rajka Pavlića koji su uz tamburicu izvodili svojevrsnu životnu inventuru u kojoj se umjetnici poigravaju s etno elementima kroz glazbu i ples. Dva vrhunska izvođača jedan plesač i jedan glazbenik, nadupunjuju se, izmjenjuju i nadmeću u svojoj umjetnosti. U ovom zabavnom komadu folklorni elementi pretvoreni su u suvremeni izraz. Rajko Pavlić, voditelj Plesnog studija Liberdance koautor je predstave zajedno s Matom Matišićem, te koreograf. Naglasio je kako je “Koncert za dangubu i zgubidana” zapravo etno plesni projekt koji ima jednu simbiozu etno poetike i suvremene plesne poetike. Sam naziv nastao je prema jednom narodnom instrumentu, koji se u narodu naziva “samica” ili “danguba” koji i sviraju u cijeloj predstavi, inače, sama predstava tematizira vječni problem onih talentiranih koji nikada ne dođu do izražaja i onih netalentiranih koji dođu do izražaja, dodaje. Primjerice, ima ljudi koji u planinama čuvaju ovce i okopavaju krumpir u nekoj samozatajnoj udolini, koji nikada neće imati moć prikazati svoj talent; taj koncert nije posvećen njima, ali ovdje se “igramo” s tim i s drugim stvarima, kao što su etno, rock’n'roll i svi drugi glazbeni elementi koji čine današnju suvremenost, zaključuje Pavlić. Mate Matišić svoju svestranost pokazuje i u ovoj predstavi, književnik, svirač, pjevač, skladatelj i predavač kolegija filmski scenarij na Akademiji dramskihj umjetnosti u Zagrebu, zapravo je diplomirao pravo, ali nikada se nije njime bavio, kaže kako živi od pisanja i sviranja. Na upit što mu je veći gušt odgovara kako ne bi mogao živjeti ni bez jednoga ni bez drugoga. (tg)

OLGA PAKALOVIĆ I ŽIVKO ANOČIĆ ZAČARALI PUBLIKU

damir — Tue, 12 Jul 2011 23:05:05 +0000

Bilo je čarobno! Sinoć je praizveden tekst Marijane Fumić „Jedna žudnja, dva bodeža i tri demona u kosi iliti Macbeth najkrvaviji do sada“ pred prepunim gledalištem u dvorištu Kazamata koji se i ovoga puta pokazao kao čarobna scena. Izvrsni Olga Pakalović i Živko Anočić dočarali su nam Shakespeareovog Macbetha na jedan nov, neobičan Marijanin način. Ovom predstavom nastavljamo niz premijera na ljetu, započeli smo sa premijernim programom još neviđene obiteljske zbirke na izložbi Branka Ružića, nastavljamo sa Macbethom, a premijerni niz završavamo dječjom predstavom „Emil i detektivi“. Autorica teksta Marijana Fumić istaknula je kako je zahvalna Gradu Osijeku i Osječkome ljetu kulture što su „na neviđeno“ prihvatili ovaj novi tekst za praizvedbu na ovogodišnjoj manifestaciji. Tekst je nastao kao dekonstrukcija Shakespeareovog Macbetha, budući da se autorica i inače bavi citatnim pismom, naglašava kako je od Shakespearea „krala“ tekst, a pisan je s mišlju da je namijenjen dvjema osobama. A te su dvije osobe Olga Pakalović i Živko Anočić, koji su tek „zagrebali“ po materiji, a na probama je on dobio svoj konačan oblik. Praizvedba je bila zapravo „razigrano koncertno čitanje u prostoru“ naglasila je autorica, a najesen ćemo u prostoru Barutane vidjeti konačni „proizvod“. Redateljica Aida Bukvić kaže kako je s Marijanom dugo razmišljala o tekstu koji će pripremiti baš za „ljeto“ i došle su na ideju da naprave „Macbetha za dvoje“. Puno lakše reći nego učiniti, kaže redateljica, jer dekonstruirati Shakespearea u takvom obliku da vam ipak ostane poznata priča i pri tom dobiti posve novu konstrukciju zapravo je veliki pothvat. Ova predstava, smatra redateljica neće biti izvedena samo dva puta na ljetu kulture, već i u Barutani i moguće najesen i u Zagrebu. Olga i Živko odmah su pristali na sudjelovanje u ovom projektu. Lady Macbeth istaknula je kako tek napipavaju tko je Macbeth, a tko lady Macbeth, a u predstava je u procesu nastajanja. Našalila se kako je Macbeth „zeznut komad“ već i po svojoj reputaciji koja ga prati, naime, poznato je kako su se tijekom povijesti palile kulise, pogibali glumci, pa neki ime ovoga komada niti ne izgovaraju. Živko Anočić naglasio je kako je zadovoljan onime što su napravili i raduje se što je po prvi puta radio s Olgom. Zanimljivo je „pohrvati“ se s takvim tekstom, kaže Anočić, naišli smo na dosta problema, a nadam se da smo napravili nešto iza čega svi zajedno možemo stati. Predstava će reprizno biti izvedena i večeras (srijeda 13.7.) a mi joj želimo uspješan i dugotrajan kazališni život, koji smo započeli, s ponosom možemo reći, upravo na Osječkome ljetu kulture. (tg)

DAME I GOSPODO, A SADA VOKALNO INSTRUMENTALNI SASTAV ŽIVOTINJEEEE

damir — Mon, 11 Jul 2011 22:57:15 +0000

Nismo se mogli odlučiti je li bolja bila gluma ili je bolja bila svirka na sinoćnoj predstavi/koncertu VIS Životinje Gradskog kazališta Trešnja iz Zagreba. I jedan i drugi segment predstave maestralno su izveli Maja Posavec (kakav glas!), Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Marčić i Rakan Rushaidat. Koautorica projekta (uz Sašu Božića) Ksenija Zec napominje kako je predstava zamišljena kao dječja i to je žanrovsko određenje bilo u početku opterećenje, a nakon mjesec dana rada odlučili su raditi kazalište koje je prilagođeno djeci, ali kaže Zec, prestali smo se opterećivati uzrastima. Bavimo se rock bendom, željom da se postane zvijezda, da se svira u bendu u adolescentskoj dobi, a budući da sam starija od sudionika predstave, dodaje Zec, izistirala sam na estetici osamdesetih. Tako da predstavu rado gledaju djeca svih dobi, ali i roditelji koji prepoznaju i svoje tinejdžerske godine i glazbu koju su tada slušali. Posebnost ove predstave je i upotreba specifične tehnike glume, koja nastaje iz studije anatomije i kretanja životinja i omogućuje glumcima da naglašenom tjelesnošću, maštovito i zabavno prenesu dječjoj publici univerzalnu ideju predstave. Rakan Rushaidat kaže kako im je glazba gotovo svima bila već “u prstima” da su svi pomalo svirali na klupicama u parku, a još uvijek potajno sanjaju da postanu rock zvijezde. Zanimljivo je da je Jerko Marčić koji nije do sada svirao posebno za ovu predstavu naučio svirati bubanj (i to jako dobro). Posebno je iznenađenje bila jedina glumica u komadu Maja Posavac (zamijenila je Larisu Lipovac u prvoj postavi predstave) koja je svojim nevjerojatnim glasovnim mogućnostima oduševila publiku. Izvrsnu glumu smo očekivali, no sjajan koncert na sinoćnjoj predstavi nismo, to je bilo iznenađenje i koncert za pamćenje. (tg)

INSPIRACIJU I KREACIJU NOSIM U SJEĆANJIMA NA OSIJEK

damir — Sun, 10 Jul 2011 22:16:13 +0000

Osječanka i poznata pijanistica Biljana Urban nastupila je sinoć na Osječkome ljetu kulture sa pijanističkim recitalom Spomenar, a imali smo prigodu čuti iznimno emotivnu i nadahnutu izvedbu. U razgovoru smo doznali kako je za samu umjetnicu ovo izuzetan program zato što, između ostalih, svira i djela svoga djeda Jana Urbana. I sam prostor u kojemu se koncert održao nosi sjećanja na djeda koji je muzicirao upravo tu, a i sama Biljana Urban svakodnevno je ovim prostorima šetala kada je išla u školu. Iako je najavljen Schuberth, pojasnila je Urban, kada je čula kako zvone zvona crkve sv. Mihovila odlučila je svirati „La cathedrale engloutie“ (Potonulu katedralu) Claudea Debussyja dodavši da kad god svira taj preludij uvijek čuje zvona sv. Mihovila. Na repertoaru su se našla i djela Ludwiga van Beethovena, Frederica Chopina, te njezina djeda Jana Urbana čija je ostavština malo poznata, a mnoga njegova djela zauvijek su izgubljena. Biljana Urban pojasnila je kako je možda najvažnije naći „Hrvatsku narodnu misu“ koja je svirana upravo u crkvi sv. Mihovila, a na žalost vjerojatno je, dodaje, dvije trećine djedova opusa zauvijek izgubljeno. Asocijacije na Osijek i djetinjstvo uvijek su izvor moje inspiracije, kaže, kao i svaki umjetnik uvijek se vraćam svojim korijenima. Gdje god da sam, kako god da mi je dobro bilo gdje u svijetu, svu svoju kreativnu snagu crpim iz ranih utisaka iz posebnog i lijepog mog grada Osijeka, zaključuje Biljana Urban.(tg)

(OPET) IZVRSNI TEATAR EXIT

damir — Sat, 09 Jul 2011 23:27:23 +0000

Iz ljeta u ljeto, ime koje jamči (pre)puno gledalište zasigurno je Teatar Exit, koji su i ove godine pohitali pogledati mnogi Osječani. Čak 45 minuta prije početka predstave bilo je gotovo nemoguće naći slobodnu stolicu u dvorištu Rektorata, a predstava koja je uslijedila opravdala je sva očekivanja više od 700 gledatelja. Nataša Janjić, ovoga ljeta po drugi puta u Osijeku (prvi puta u predstavi “Prekidi” kazališta Planet Art) pokazala je ponovno zašto je miljenica i osječke publike, kao i izvrsni Ivan Glowatzky kojega se s radošću sjećamo i iz Cyrana prije nekoliko godina na OLJK-u. Helena (Nataša Janjić) i Robi (Ivan Glowatzky) pričaju nam jednu svakodnevnu, toplu priču o ludom vikendu dvoje tridesetpetogodišnjaka, uhvaćenima skupa u spletu nevjerojatnih okolnosti. Helena je odvjetnica koja živi 100 na sat, a Robi sitni kriminalac koji donosi samo nevolje. Nataša Janjić pojasnila je kako dvoje mladih ljudi propitkuju, svaki na svoj način, jesu li još uvijek mladi, u potrazi su za smislom svojih posve različitih života. Tridesetpeta je, prekretnica, već vas svi u svatovima kod rodbine pitaju: “a oćeš ti bit slijedeća nevista”, a vi bi ih najradije, ma znate već što Tako i Helena i Robi otkrivaju da njihova dva posve nekompatibilna života,, kroz vikend koji provode zajedno, kreću u istom zajedničkom smjeru. Ivan Glowatsky kaže kako je predstava zapravo adaptacija škotskog komada koji je prilagođen zagrebačkom miljeu, nastala prije otprilike godinu dana, a s uspjehom je odigrana diljem Hrvatske već 30-tak puta. Baš kao i sinoć na Osječkome ljetu kulture, stoga se veselimo novom gostovanju Teatra Exit već dogodine. (tg)

NEOBIČAN SPOJ KAZALIŠTA I PLESA

damir — Fri, 08 Jul 2011 22:50:00 +0000

Plesna predstava Post.sync koja naslovom ne otkriva previše zaintrigirala je maštu Osječana koji vole suvremeni plesni, odnosno mulitmedijalni izričaj. Gosti iz Rumunjske došli su nam iz Cluja, sveučilišnog grada u središtu Transilvanije. Na glavnoj festivalskoj pozornici vidjeli smo spoj neverbalnog kazališta, plesa i multimedije, duhovitu intervenciju u medij koji ponekad nad nama vrši nasilje, a to su film i televizija. Duhovita, intrigantna glumačka igra kroz kazališni metajezik ostvarila je komunikaciju s publikom kroz plesnu sinkronizaciju jezika filma i televizije. Ne može se točno odrediti kojem žanru pripada, pojasnila nam je ravnateljica gostujućeg kazališta GroundFloor Groop Kinga Kelemen, budući da se na sceni nalaze dva izvođača, jedan plesač i jedan glumac, a naziv Post.sync predstava je dobila po filmskom postupku naknadne sinkronizacije. Na već postojeće slike koje svakodnevno ulaze u naš život iz mnogih medija izvođači dodaju zvuk interpretirajući ih na jedan duhovit način, dodaje Kinga Kelemen. Zanimljivo, neobično i odlično! (tg)

NAJAVLJUJEMO PREMIJERU!

damir — Fri, 08 Jul 2011 07:26:23 +0000

Poštovane kolege novinari pozivamo vas na konferenciju za novinare na kojoj ćemo najaviti premijeru predstave Marijane Fumić „JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI – MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA. Konferencija za novinare održat će se u petak 8. srpnja u 11 sati u dvorištu Kazamata. U najavi predstave sudjelovat će autorica teksta Marijana Fumić, redateljica Aida Bukvić i glumci Olga Pakalović i Živko Anočić, članovi organizacijskog odbora Osječkoga ljeta kulture Dražen Alerić, Ljerka Hedl i predsjednica odbora Jasminka Mesarić, te izbornik programa Robert Raponja. (tg)

PREDSTAVA KOJA ODUŠEVLJAVA I NAKON 25 GODINA!

damir — Thu, 07 Jul 2011 22:18:23 +0000

Odigrana više od tisuću puta, proslavila već i 25-ti rođendan na sceni, a još uvijek vesela, svježa i zanimljiva. Predstava kazališta Mala scena iz Zagreba “Kraljevna na zrnu graška” oduševila je i prepuno dvorište Rektorata. Vitomira Lončar – Bucka i Ivica Šimić, savršeno uigrani par, pokazali su nam kako život jedne predstave umnogome ovisi i o glumačkim osobnostima, a predstava je odigrana prvi puta 1. srpnja 1986. prije točno 25 godina i tjedan dana. Riječ je o najdugovječnijoj i “najtrajnijoj” predstavi za djecu u Hrvatskoj koja se igra u istoj podjeli, a radujemo se svaki puta kad ju izvodimo, otkrili su nam Bucka i Ivica. Sada nam već na predstavu dolaze bake koje su ju gledale kao mame i mame koje su ju gledale kao djeca i dovode svoju djecu i unučiće, gledaju predstavu i više puta i kažu da smo uvijek drukčiji, dodaju glumci. Bucka nam je otkrila kako više ne glumi osim u svojim “prastarim” predstavama i to ju još uvijek veseli. Često se pitamo jesmo li staromodni u pristupu i glumi, no kada vidimo oduševljenje u publici i kada nas isprate s ovacijama onda predstavu odlučimo igrati i dalje. Ova je predstava proslava kazališne igre, a kada se odlučimo igrati onda ona prerasta estetske kriterije i postaje performans igre i ne može postati “demode”, kaže Ivica Šimić. Publika se očigledno nije umorila od ove predstave, a nisu ni Bucka i Ivica. Oduševili su nas svojom energijom i radošću, a ovoj izvrsnoj predstavi osječka je publika poželjela još dug kazališni život. (tg)

VEČERAS KRALJEVNA NA ZRNU GRAŠKA

damir — Thu, 07 Jul 2011 11:30:12 +0000

Kako smo ranije i najavili, večeras će umjesto predstave “Ana i Mia” kazalište Mala scena izvesti svoju najdugovječjiju, nagrađivanu “Kraljevnu na zrnu graška”. Predstavu Ana i Mia morali smo, na žalost, otkazati zbog bolesti glumice. Početak je u 20 sati i 30 minuta u dvorištu Rektorata.

MA, ŽENSKA POSLA :-)

damir — Wed, 06 Jul 2011 22:23:31 +0000

Iz predstave u predstavu, ovogodišnje ljeto kulture oduševljava publiku. Sinoć su to učinile cure u predstavi Projekt 12/2 Ana Vilenica, Csilla Barath Bastaić, Ivana Krizmanić, Lana Gojak, Marija Tadić i Romina Vitasović. Uvući publiku u predstavu nije lako, no djevojke su nam otkrile kako je osječka publika, koja je do posljednjeg (i stajaćeg) mjesta ispunila Barutanu, bila otvorena za svaki vid suradnje. Razgovor, dobacivanje, smijeh i pljesak gotovo svakih nekoliko minuta odjekivali su iz gledališta od početka do kraja izvedbe. Mlade i talentirane glumice sve su svoje strahove, brige, želje podijelile s publikom, svaka na svoj osebujan način, svaka kroz svoju žensku priču. Lana Gojak rekla nam je da je sinoćnja izvedba za nju svojevrsna premijera budući da se ovoj sjajnoj ženskoj ekipi pridružila umjesto Tanje Smoje. Gledali smo priče o ljubavnim brodolomima, vezama, kaotičnom radnom danu, glumačkoj imaginaciji i potrebi za kontrolom, prihvaćanju samoga sebe, smijehu, mašti, energiji, djetinjstvu… Teme su različite, svaka za sebe, no veže ih intimno ispovjedni ton, a i problemi se čine lakšima ako ih podijelite s drugima, u ovom slučaju s publikom. Dojam ogoljene (pomalo autobiografske) priče pojačava i scena bez scenografije, nema kostima, nema šminke, a protagonistice dijele svoju intimu s nama kao prijateljice. Prva verzija predstave prikazana je u ZKM-u, a ostvarena je u suradnji sa La mama teatrom iz New Yorka, no kasnije je modificirana, da bi dobila konačan oblik koji je sinoć mogla vidjeti i oduševljena osječka publika koja je naše gošće znala nagraditi i burnim pljeskom. (tg)

DON JUAN I AMATERI KOJI TO NISU

damir — Tue, 05 Jul 2011 23:00:40 +0000

Nova koprodukcijska predstava Pečuškog i Tulanskog kazališta “Odmor za umorne jahače ili Don Juanov osmijeh” i “Amateri” kazališta KNAP sinoć su do posljednjega mjesta napunili gledališta Osječkoga ljeta kulture. Gosti iz Pečuha i Tuzle, naši stari znanci Armin Ćatić (gledali smo ga prošle godine u nagrađivanoj “Malograđanskoj svadbi”) te Slaven Vidaković (poznat gledateljima sa mnogih gostovanja, a najsvježije nam je ono prošlogodišnje u “Dječacima Pavlove ulice”) otkrili su nam kako su suradnju dogovorili još prije više od godinu dana kada su obojica postali direktori u svojim kazalištima. Suradnja se na najbolji mogući način materijalizirala u izvrsnom komadu u režiji Nine Kleflin koji smo sinoć imali prigodu gledati. Slaven Vidaković pojasnio nam je kako je riječ o ipak teškom tekstu, drami sa komičnim elementima, a igrati tragičan lik u komediji i nije baš lako. Armin Ćatić kaže kako glumci u životu odigraju stotine uloga, ali malo je onih koje pamte kao ključne, te smatra kako je ova uloga baš takva. Pojašnjava kako je riječ o zanimljivom i novom čitanju mita o Don Juanu, u komadu se ne zna zapravo tko je Don Juan. Njegov sluga Sganarelle zapravo je odraz Don Juana u ogledalu, a predstava nam donosi kompleksnu analizu likova i duboko promišljanje o ljubavi i žudnji. Nakon Don Juana u gledalištu osječkog HNK nije bilo moguće pronaći slobodno mjesto na izvrsnoj predstavi koja je uslijedila. Vrsna glumačka imena Goran Grgić, Vilim Matula, Ranko Zidarić i Petra Dugandžić bila su jamac da će novi dramski tekst Borivoja Radakovića biti sa oduševljenjem prihvaćen i u Osijeku. Riječ je o socijalno angažiranoj crnoj komediji koja progovara o siromaštvu kao točki koja izjeda ljudsko društvo, dostojanstvo i moral. Kada se vodoinstalater, blagajnik i glupan pritisnuti siromaštvom odluče snimiti porno uradak dobivamo očajnički čin, a izvitoperena priča vodi nas na dno ljudskoga postojanja, otkrio nam je Ranko Zidarić i dodao kako i sama riječ amater dobiva posve novo značenje, pa umjesto amatera zaljubljenika u neki hobi imamo zapravo amatera – luzera. Sinoćnji amateri bili su sve, samo ne to. (tg)

AMATERI VEČERAS (utorak, 5.7.) U HNK

damir — Tue, 05 Jul 2011 13:47:06 +0000

Zbog najavljenog lošeg vremena u poslijepodnevnim i večernjim satima, predstava “Amateri” kazališta Knap održat će se u Hrvatskom narodnom kazalištu. Početak je u 22 sata.

PRIVATNA ZBIRKA OBITELJI RUŽIĆ I KONTRAKCIJE ZA PREPUNO DVORIŠTE REKTORATA

damir — Mon, 04 Jul 2011 23:13:13 +0000

I sinoć na Osječkome ljetu kulture dva izvrsno posjećena programa – izložba Branka Ružića “Ljudi” i “Kontrakcije” šibenskog kazališta. Velika i značajna izložba otvorena je sinoć u galeriji Kazamat, a riječ je o svojevrsnoj umjetničkoj poslastici jer su izložena djela Branka Ružića iz privatne obiteljske zbirke. Kustosica izložbe Marina Viculin naglasila je kako je izložba ostvarena zahvaljujući inicijativi gradske uprave Osijeka, te ljubaznosti obitelji Ružić. Izložba pokazuje puninu i bogatstvo Ružićeve osobe i poseban je privilegij ući u privatnu zbirku koja nije muzejska, već nam otkriva način na koji je autor razmišljao, ističe Viculin. Grupa ljudi kao tema provlači se kroz njegov rad, vertikala je njegova stvaralaštva i karakterizira njegovu prepoznatljivost. Branko Ružić je jedan od najvećih hrvatskih kipara, a u njegovu radu može se iščitati i varka, iako je nazivom upućivao na temu rada, Viculin upozorava da je autor tražio oblike koji nose koncept, a oblici su samo “vozilo za njegovu ideju”. Zbirka koju Osječani imaju prigodu pogledati sve do 17. srpnja ima, zasigurno, vrijednost kakvu niti jedna muzejska zbirka ne može imati. U programu je sudjelovao i jazz band Argus, a izložbu je uz kći Branka Ružića, profesoricu Rajku Zlatarić, otvorila osječka dogradonačelnica Danijela Lovoković. Nakon izložbe požurili smo u dvorište Rektorata, gdje je na glavnoj festivalskoj pozornici izvedena predstava “Kontrakcije” Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik. U razgovoru s glumicama doznali smo kako uživaju igrajući predstavu jer progovaraju o našoj surovoj suvremenosti. Mlada Matea Elezović ističe kako predstava počinje živjeti na gostovanjima, a jedno od prvih je upravo Osijek. Oriana Kunčić naglašava kako je inspiraciju za ovu predstavu moguće pronaći u vremenu u kojem živimo, gdje je čovjek najmanje važan, a njezina uloga “hladne korporacijske gospođe” simbolično predstavlja sve ono što danas podrazumijemo pod mobbingom. Nikakave emocije, nikakva ljubav ili intima ne dolaze u obzir, a to je ono što ljudi danas proživljavaju u brojnim hrvatskim tvrtkama. Reakcije publike upravo su takve da je jasno da je predstava progovorila o nečemu što je važno, ističe glumica. Sretan kraj, ako ne u predstavi, glumice su doživjele kroz buran pljesak osječke publike koja je i sinoć do posljednjega mjesta ispunila gledališe u dvorištu Rektorata. (tg)

URNEBENSNA ZABAVA NA KAZALIŠNOJ PREDSTAVI

damir — Sun, 03 Jul 2011 22:53:13 +0000

Je li uopće moguće da nešto bude baš toliko smiješno i zabavno, pitanje je koje si postavimo kad prepričavamo događaje iz nekog društva, a vrlo rijetko sa kazališne predstave. Upravo takva urnebesno smiješna i zabavna bila je sinoć višestruko nagrađivana predstava “39 stepenica” Kazališta Virovitica. Salve smijeha odjekivale su prepunim dvorištem Rektorata, a doznali smo kako su i glumci Filip Juričić, Jelena Hadži-Manev, Goran Koši i Mladen Kovačić oduševljeni prijemom osječke publike. Iza bezazlenog naziva “39 stepenica” krije se fantastična farsa u kojoj su svih četvoro mladih glumaca pokazali svoju nevjerojatnu fleksibilnost i višestruki glumački talent. Mladen Kovačić, također nagrađen za čak 12 uloga koje glumi u ovome komadu otkrio nam je kako tekst pruža mogućnost improvizacije, a one su uvijek zabavne i za gledatelje i za glumce. Radili smo parodiju po romanu i filmu Alfreda Hitchcocka, no nismo bili opterećeni njime, jer smo dobili slobodu da radimo, zapravo, što god hoćemo. Komad je napisala skupina engleskih glumaca, prema romanu i filmu, a na tom genijalnom tekstu možete nadograditi svoj karakter, dodao je Kovačić. Ako imate prigodu posjetite virovitičko kazalište i pogledajte jedan od najboljih komada koji se ove godine mogu vidjeti na hrvatskim kazališnim daskama jer će vam sigurno ispričati da vam može biti žao što ste ju propustili na ljetu kulture. Uoči već opisane “39 stepenica”, kazalištarci iz Rijeke odigrali su nam svoju verziju “Ivice i Marice” priče koja je svima poznata, no u njihovoj je izvedbi dobila jednu sasvim drugu zabavnu notu. I ovdje, u Osijeku, Ivica i Marica su dobili potrebnu pomoć mališana koji su dali sve od sebe da vješticu bace u peć. Interakcija s publikom donijela je neku novu dimenziju i približila ovu Grimmovu bajku djeci na jedan zanimljiv i zabavan način. Redatelj Serđo Dlačić rekao nam je kako su krenuli od poznate priče i napravili dramaturški vic. Dvoje glumaca, zapravo su izgubili priču, a lutke i publika pomažu da se priča usmjeri i privede sretnom kraju. Rezime sinoćnjeg druženja na Osječkome ljetu kulture jest sretan kraj: 400-tinjak nasmiješenih roditelja i mališana nakon Ivice i Marice, te oko 700 gledatelja koji se smiju “od uha do uha” u dvorištu Rektorata. Hvala divnoj publici i vidimo se već sutra! (tg)

JAZZ POSLASTICA ZA ISTINSKE LJUBITELJE

damir — Sat, 02 Jul 2011 21:40:23 +0000

Big band Osijek sinoć nam je pripremio pravu jazz poslaticu zapakiranu u izvrsno odabran program koncerta na Osječkome ljetu kulture. Voditelj orkestra Zlatko Barač pojasnio je kako je riječ o jazz standardima, pitkom big band repertoaru prilagođenom svima. Uz posebnu gošću iz Njemačke Brigitte Fliegner na pianu orkestar nam je izveo bigbendovske standarde, našle su se tu skladbe Glena Millera, Dukea Ellingtona, Count Basiea, a koncert je završen u otkačenom ritmu skladbe Oye como va Tita Puentea. Barač je istaknuo kako Osijek voli jazz i ima vjernu jazz publiku koja je i sinoć u velikom broju posjetila koncert. Odlična atmosfera unatoč hladnjikavom vremenu razveselila je i glazbenike, a Zlatko Barač našalio se kako ih kiša standardno prati na gotovo svakom nastupu, tako je prije samo desetak dana koncert otkazan na Osječkoj ljetnoj noći, no sinoć su i glazbenici i publika došli na svoje. 7. srpnja naši će glazbenici nastupiti u Vukovaru, potom 28. srpnja u Fužinama, a u pregovorima su i za dva gostovanja u Italiji. (tg)

SANJAM DA TI PROĐEŠ, A JA DA SE NE OKRENEM

damir — Fri, 01 Jul 2011 22:07:42 +0000

Ako se u jednoj rečenici može sažeti snaga sinoćnje izvedbe predstave “Prekidi” kazališta Planet Art onda je to možda baš ova …”Sanjam da cijeli dan prolaziš pokraj mene, a ja da se ne okrenem za tobom”. Nataša Janjić i Amar Bukvić donijeli su na na Osječko ljeto kulture intimnu, svevremenu ispovijest, životnu priču u kojoj se našao gotovo svatko od nas. Volimo se i prekinuli smo, a ne znamo zašto. Sanjamo jedno o drugom, ispitujemo prijatelje još godinama. Prošla nas je već i ljubav, ali i mržnja. Ovo dvoje izvrsnih glumaca poveli su nas kroz uobičajenu shemu ljubavne priče – prekide, ponovna sastajanja, strast, pijanstva, postupke zbog kojih žalimo, zbog kojih se veselimo. I na kraju ne znamo zapravo i pitamo se zašto smo prekinuli? Životna je to priča puna sumnji, samoće i pitanja koja nam je dočarala svijet u kojem se i sami nalazimo, ponekad se pitajući zašto su i u kojem trenutku tako očite i jednostavne stvari, poput zajedničkog buđenja, ispijanja kave ili odlaska na posao postale komplicirane i nepremostive. U razgovoru ugodnom sa glavnim glumcima doznali smo kako je ova predstava jedna od onih koje pune kazališta, dvorane, otvorene pozornice i terase na svakom gostovanju. A tako je sinoć bilo i u dvorištu Rektorata koje je bilo premalo da primi sve one koji su željeli pogledati zašto su zapravo njih dvoje prekinuli. Amar Bukvić citirao je jednoga od starijih gledatelja na jednoj od izvedbi: “pa zar je to još uvijek tako”, ali i naglasio kako predstava bolje funkcionira u urbanim sredinama kakve su Osijek, Rijeka, Zagreb… Otkrili su nam da rado dolaze na ljetne festivale iako su ljetni angažmani vječita glumačka dilema: odmarati se ili raditi, ali uvijek je zanimljvo, dodaju, obići neka nova mjesta i upoznati nove ljude. Amar Bukvić otkrio nam je kako već sutra putuje na Brač, a slijedećih 18 dana igrat će na jadranskoj obali s Histrionima, dok Nataša Janjić, osim što u Gavelli priprema Dunda Maroja, već 9. srpnja ponovno dolazi na ljeto kulture s predstavom Teatra Exit “Preko trnja do zvijezde”. Više od 700 gledatelja, strpljivo je, čak i stojeći odgledalo predstavu i potom zasluženim pljeskom nagradilo nama doista drage goste Natašu i Amara koji su se i ovoga puta pokazali (opravdano) mamcem za publiku. (tg)

DODIR LJEPOTE SPLITSKOG BALETA I PALLADIOVA GENIJA

damir — Thu, 30 Jun 2011 22:16:01 +0000

Ljubav između osječke publike i splitskoga baleta ponovno se pokazala na sinoćnjem gostovanju na Osječkome ljetu kulture. Ovacijama su ispraćeni baletni umjetnici koji su nam otplesali dvije jednočinke, Ravelov Bolero i Bizetovu Carmen. U furioznom ritmu savršenstvo pokreta očaralo je prepuno gledalište Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Balet splitske nacionalne kazališne kuće dragi je gost na mnogim ljetima kulture i iz godine u godinu pokazuje se kako je osječka publika “gladna” ovakvih vrhunskih plesnih programa. Ravnateljica baleta splistkog HNK Almira Osmanović istaknula je kako s radošću ponovno dolaze u Osijek, a donijeli su nam dva komada različitih baletnih izričaja, naboj, ljubav, mržnju, s potpisom iste autorice, redateljice i koreografkinje Valentine Turcu. Valentina Turcu za balet je vezana od rođenja, uz svoje roditelje, a već sa dvije godine bilo je jasno da će biti koreografkinja, naglasila je ravnateljica Osmanović. Poželjela nam je i vlastiti profesionalni baletni ansambl u osječkom kazalištu jer publiku koja voli balet već imamo. Publika je izvedbu Bolera i Carmen nagradila gromoglasnim pljeskom, a splitske plesače poželjeli smo vidjeti već na slijedećem ljetu kulture, ako ne i prije. Uoči baletnog spektakla otvorena je i izložba Andree Palladia u galeriji Waldinger kojoj je bio nazočan i gradonačelnik Vicenze Achille Variati, a izložbu je otvorila dogradonačelnica Danijela Lovoković. Variati je naglasio kako je Palladio grad Vicenzu dodirnuo ljepotom i harmonijom, a prije gotovo 500 godina Palladio nas je naučio da ljepota i harmonija idu zajedno sa ambijentom. Fotografije koje smo donijeli u prijateljski grad Osijek pokazuju kako je Palladio radio prije, te kako mi moramo raditi danas, prenoseći ljepotu i harmoniju u okoliš, zaključio je gradonačelnik Vicenze. Dogradonačelnica Danijela Lovoković istaknula je kako je Palladio genij iznimnog uma i osjećaja za prostor, te da je sretna što i naši sugrađani imaju prilike vidjeti djela koja su svakom arhitektu iznimno važna. Autorski postav izložbe potpisuje povjesničar umjetnosti i ravnatelj Muzeja Slavonije Grgur Marko Ivanković, a u galeriji Waldinger možete ju pogledati do 12. srpnja. (tg)

LJUDI PONOVNO MEĐU OSJEČANIMA – SVEČANO OTVORENO 11. OSJEČKO LJETO KULTURE

damir — Wed, 29 Jun 2011 22:32:40 +0000

Otkrivanjem obnovljene skulpture Branka Ružića “Ljudi”, Osječanima poznatije kao “Grupa građana” sinoć je svečano otvoreno 11. Osječko ljeto kulture uz nazočnost oca nadbiskupa Marina Srakića, pomoćnika ministra kulture Srećka Šestana, župana osječko-baranjskog Vladimira Šišljagića, dogradonačelnike Danijelu Lovoković i Ivana Vrdoljaka, te predstavnike gradova prijatelja Osijeka. Mnoštvo okupljenih građana koji su jedva dočekali vraćanje omiljene skulpture na glavni osječki trg pozdravila je i kći autora Rajka Zlatarić ispričavši svoju intimnu priču o potajnim dolascima na trg kako bi vidjela je li ona nakon obnove vraćena. Istaknula je kako joj je jedan od najdražih telefonskih poziva, bio onaj iz gradske uprave, kada su joj javili da će “Ljudi” ponovno biti postavljeni na svoje mjesto. I doista, za sve one koji su djetinjstvo proveli pentrajući se po glavama, sjedeći u krilu i skačući oko Grupe građana trg Ante Starčevića sada izgleda posve prirodno, kao da mu je vraćen dio koji je sve ove godine nedostajao. Ljeto kulture i obnovljenu skulpturu Branka Ružića svečano je otvorio predsjednik Gradskoga vijeća Gordan Matković naglasivši kako se privremeno uklanjanje “Ljudi” pretvorilo se u važno društveno-političko pitanje kada je postalo jasno kako neće biti vraćena na svoje nekadašnje mjesto na Trgu. Potpuno restauriran spomenik vraćamo ovdje gdje pripada, jer generacije Osječana u svom sjećanju nose upravo „Grupu građana“ u čijim krilima smo sjedili, međusobno se grlili, igrali se vije, a oni su samo šutjeli i blagonaklono gledali našu igru. Oni su uistinu bili i bit će nerazdvojni dio našeg trga, uspomena i sjećanja, dodao je Matković. Osijek u slijedećim tjednima otvaramo ljetu i umjetnicima, plesačima, glazbenicima, glumcima, svima onima koji će Osijek doživjeti kao svoj grad, a gosti grada i sami Osječani ponovno će se zaljubiti u svoje trgove i ulice koji postaju pozornice. Nakon svečanog otvorenja više od tisuću posjetitelja pohrlilo je poslušati Gala koncert opernih arija ispred Konkatedrale koji je za ovu prigodu pripremilo naše Hrvatsko narodno kazalište, a svaki je izlazak solista, uz izvrsni zbor i orkestar, nagrađen gromoglasnim pljeskom. Koncertom je ravnao mladi Filip Pavišić, a solisti Ljubomir Puškarić, Jelena Štefanić, Berislav Puškarić, Vesna Baljak, Božimir Lovrić, Sanja Toth, Jasna Komendanović, Iskra Stanojević, Robert Adamček, Danijela Pintarić, Ladislav Vrgoč i Claudio Contini priredili su nam, doista, večer za pamćenje. Ako se “po jutru dan poznaje” očekuje nas programski izvrsno i sjajno posjećeno ljeto kulture. (tg)

VEČERAS SE LJUDI VRAĆAJU NA TRG!

damir — Wed, 29 Jun 2011 12:14:59 +0000

S radošću vas pozivamo na svečano otvorenje Osječkoga ljeta kulture 2011. koje će se održati u srijedu 29. lipnja na Dan sv. Petra i Pavla, zaštitnika grada Osijeka. U 20 sati i 15 minuta gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo svečanim će otkrivanjem omiljene skulpture, koja je (pre)dugo izbivala sa glavnog osječkog trga, sklupture Branka Ružića «Ljudi» ili među Osječanima poznatijom kao «Grupa građana», otvoriti najveću kulturnu manifestaciju na istoku Hrvatske. Nakon svečanog otvorenja, od 20.45 na Trgu Ivana Pavla II, Gala koncert pod ravnanjem Filipa Pavišića održat će solisti, te zbor i orkestar našeg Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku (zamjenski prostor u slučaju lošeg vremena je Hrvatsko narodno kazalište). (tg)

NAJAVNA KONFERENCIJA ZA NOVINARE – OSJEČKO LJETO KULTURE 2011.

damir — Tue, 07 Jun 2011 15:04:21 +0000

Zadovoljstvo nam je pozvati predstavnike svih medija na konferenciju za novinare na kojoj će gradonačelnik Krešimir Bubalo zajedno s predstavnicima Organizacijskog odbora OLJK-a 2011. i suradnicima predstaviti program Osječkog ljeta kulture 2011. Konferencija za novinare održat će se u prostorijama Gradske uprave, u srijedu 8. svibnja s početkom u 11 sati. Veselimo se vašem dolasku! (tg)

FOOTLOOSE

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:50:04 +0000

16. srpnja, SUBOTA
21 sat FOOTLOOSE
mjuzikl

redatelj: Igor Barberić

TRG SV. TROJSTVA U TVRĐI

Najjeftinija karta za Broadway!
Redatelj i koreograf hit mjuzikla Briljantin Igor Barberić i Broadway‐ski muzički direktor Michael Laangs donose vam spektakl Footloose!
Pogledajte Maria Valentića i zvijezde reality TV šouova SUPERTALENT i Hrvatska traži zvijezdu u ulogama života:
Antonia Barišić (2010), Snježana Vranješević (2010), Zoran Simikić (2010), Davor Lovrinić (2010), Nina Kraljić (2009), Dino Antonić

Drugi o Footloose:
“Footloose raspametio Zagreb”
“Sinoć je bilo prelijepo, iznenadili ste me, ova večer će mi definitivno ostati
u pamćenju, svaka vam čast! Hrvatski rječnik nema naziv za viđeno!!!”
“You guys ROCKED! It was FANTASTIC worthy of Broadway with some
routines better than the original! Incredible talent, and energy spritzing
from the stage every second!”

Erich Kästner-Davor Špišić: EMIL I DETEKTIVI

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:49:03 +0000

15. srpnja, PETAK
21 sat Erich Kästner-Davor Špišić: EMIL I DETEKTIVI
repriza

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
redatelj: Nikola Zavišić
Dječje igralište -Trg Nikole Tesle, Donji grad (2)

kostimografkinja Matea Benetti
autor glazbe Willem Miličević
suradnica za scenski pokret Dunja Jocić
U predstavi se igraju:
Mladen Vujčić
Areta Ćurković
Lidija Helajz
Inga Šarić
Aleksandra Colnarić
Snježana Ivković
Zvjezdana Bučanin
Ivica Lučić
Tihomir Grljušić
Đorđe Dukić

Mali triler za veliku zrelost
Dok ste mali, djetinjasti, a život tek počinje, srce vam je širom otvoreno. Srce koje guta baš svaku sretnu porciju djetinjstva: Novi prijatelj na ljetovanju. Bakine palačinke sa sirom i grožđicama. Obraz topao od roditeljskog poljupca. Prva ljubav kojoj doneseš čokoladu i ostaviš na klupi u razredu a ona ju dugo, dugo ne otvara. Prvi let avionom, letiš bez pratnje a samo ti je deset godina pa ti stjuardese vežu poseban kartončić oko vrata i vode te u pilotsku kabinu… Gladno nezrelo srce ne pita. Nestrpljivo pumpa jer sve mu je podjednako važno. Svaka epizoda čini mu se kao temelj vječnosti. Malo srce ne pravi selekciju. Kočnicu naučiš podizati kasnije, odrastajući. Ona malobrojna djela, lekcije, mirisi, okusi i uspomene što prežive, narastu i sazriju zajedno s tobom, velike su to stvari. Od njih se doista sastoji tvoj život. Kad god ih skineš s police, obogate ga još i više. Jedna od takvih riznica izgrađena je u malom velikom romanu “Emil i detektivi” Ericha Kästnera. Danas sam u to sigurniji no ikad.
Emila sam upoznao u prvom osnovne. Kasnije sam se na berlinske ulice njegove pustolovine vraćao još nekoliko puta. Avantura, napetost, duh pravog trilera, živopisno oblikovani likovi tinejdžerskih junaka – Kästnerovo je obilje s kojim se čitalačka mašta bez po muke identificira. Vratiti se Emilovoj priči u zrelim godinama znači shvatiti da ta identifikacija radi kao da je vrijeme stalo. Osamdesetgodišnji veteranski staž (roman je napisan 1929.) srećom nije kapitualirao pred novim tehnoprednostima. Emil je i dalje svjež kao da je sad ispao iz hollywoodske tvornice superheroja. Međutim, današnja detekcija otkrila mi je i niz skrivenijih slojeva koje je Kästner mudro zadržao u pozadini. Prelijepo je otvarati topao, duboko emotivan odnos Emila i Majke koji, u današnjoj čestoj otuđenosti roditelja i djece, svjetluca kao prva jutarnja zvijezda. Antagonizam provincija i metropola, još tako romantičan u odnosu Neustadta i Berlina Emilovog doba, u suvremenom se svijetu užario do pitanja surovog opstanka. Naposljetku, socijalna dimenzija, moć novca i usud siromaštva, danas zagorčava slojeve ove priče okusom pelina. Nakon dvodnevnog iskustva na asfaltnoj džungli, nakon ozbiljne igre protiv lopovluka i pohlepe, poslušajmo što kaže jedan preranosazreli dječak: “Ni jednom čovjeku ne valja vjerovati.” Brrr! Odjednom nije zabavno.

Davor Špišić

Emilova avantura

Emil Tischbein, Emil Tischbein… Što se sve desilo jadnom Emilu Tischbeinu!!

Od muke do slave, tako bi se u kratkim crtama opisao njegov put! A samo je trebao otići vlakom u Berlin do bake i sestričine Poni Hutchen na tjedan dana. Izgledalo je da će to biti jednostavno putovanje, ali ispalo je sasvim drugačije.

Prvo mu je lopov u vlaku ukrao 140 MARAKA (odnosno sve što mu je majka sa mukom zaradila!)

Onda to NIJE SMIO prijaviti policiji (jer nije bio siguran da li su ga vidjeli kada je u Neustadtu crtao brkove kipu velikog Vojvode Karla!)

Pa je morao SAM juriti lopova po Berlinu u kome je bio PRVI PUT (ogroman grad – 4 milijuna ljudi hoda, vozi aute, putuje tramvajima non-stop tamo-amo… strašna gužva!)

Ali najgora od svega bili su NEIZVJESNOST i STRAH koje je osjećao jureći za lopovom Berlinskim ulicama sve dok…

Sve dok nije naišao na PRIJATELJE!

Onda je sve išlo lakše, jer mnogo je bolje kada svoje strahove i neizvjesnosti imaš s kim podjeliti. Gustav, Profesor, Dienstag, Poni i ostali članovi EKIPE istaknuli su se odličnom organizacijom, pametnom strategijom i mudrim djelovanjem i zaista pomogli Emilu da uhvati lopova i nađe svoj novac. MNOGO JE LAKŠE UZ PRIJATELJE!

Nadam se da će i vama biti makar malo lakše na kraju naše predstave, i da ćete osjetiti da niste sami, da ima tko i s vama podijeliti muku, ali i nagradu i radost. To je najvažnije što možemo imati – mogućnost da i dobro i loše dijelimo.

Uživajte u predstavi. (Nikola Zavišić)

Životopis Nikola Zavišić

Rođen 27. travnja 1975. u Beloj Crkvi (Južni Banat).

Radi kao kazališni i tv redatelj, scenarist, dramaturg i izvođač.

Trenutno živi u Beogradu, ali radi kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Češkoj, Nizozemskoj i Švedskoj.

Kao kazališni redatelj i pisac trajno je zainteresiran za razvoj dječjeg kazalištas kao i kazališta za mlade.

Veliko poštovanje i ljubav gaji prema lutkarskom kazalištu.

Erich Kästner-Davor Špišić: EMIL I DETEKTIVI

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:48:07 +0000

14. srpnja, ČETVRTAK
21 sat Erich Kästner-Davor Špišić: EMIL I DETEKTIVI
premijera igrokaza za djecu

Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku
redatelj: Nikola Zavišić
Dječje igralište -Trg Nikole Tesle, Donji grad (2)

Riječ redatelja

Emilova avantura

Emil Tischbein, Emil Tischbein… Što se sve desilo jadnom Emilu Tischbeinu!!

Prvo mu je lopov u vlaku ukrao 140 MARAKA (odnosno sve što mu je majka sa mukom zaradila!)

Onda to NIJE SMIO prijaviti policiji (jer nije bio siguran da li su ga vidjeli kada je u Neustadtu crtao brkove kipu velikog Vojvode Karla!)

Pa je morao SAM juriti lopova po Berlinu u kome je bio PRVI PUT (ogroman grad – 4 milijuna ljudi hoda, vozi aute, putuje tramvajima non-stop tamo-amo… strašna gužva!)

Ali najgora od svega bili su NEIZVJESNOST i STRAH koje je osjećao jureći za lopovom Berlinskim ulicama sve dok…

Sve dok nije naišao na PRIJATELJE!

Uživajte u predstavi. (Nikola Zavišić)

Životopis Nikola Zavišić

Rođen 27. travnja 1975. u Beloj Crkvi (Južni Banat).

Radi kao kazališni i tv redatelj, scenarist, dramaturg i izvođač.

Trenutno živi u Beogradu, ali radi kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Češkoj, Nizozemskoj i Švedskoj.

Kao kazališni redatelj i pisac trajno je zainteresiran za razvoj dječjeg kazalištas kao i kazališta za mlade.

Veliko poštovanje i ljubav gaji prema lutkarskom kazalištu.

KONCERT ZA DANGUBU I ZGUBIDANA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:47:08 +0000

13. srpnja, SRIJEDA
22 sata KONCERT ZA DANGUBU I ZGUBIDANA
plesna predstava

Liberdance, ansambl slobodnog plesa
igraju: Mate Matišić i Rajko Pavlić
Dvorište Rektorata (1)

Koncert za dangubu i zgubidana

Tambura samica, danguba, kuterevka ili cindra, solistički je instrument s tri ili četiri žice. Svirali su je pastiri za vlastitu zabavu, dangubeći u samoći. Često se njome prati ples ili pjesma.

Likovi: Danguba i Zbugidan

Mate Matišić – Danguba
Rođen 17. siječnja 1965. godine u selu Ričice (općina Imotski). U ranom djetinjstvu u sebi otkrio veliku ljubav prema gangi, samici i guslama što se kasnije odrazilo u njegovom skladateljskom radu. Nadimak Danguba od milja je dobio od svog strica u sedmoj godini života, jer je odbijao stjecati radne navike. Nastupao na festivalu Zlatne žice Slavonije. U posljednje vrijeme svira i pleše flamenco. Otac troje djece. Živi i radi u Zagrebu.

Rajko Pavlić – Zgubidan
Rođen 26. lipnja 1958. u Šestinskom kraljevcu 10/I, nekad selu, a sada elitnoj četvrti Zagreba. Od malena gaji osjećaj prema tjelesnom kretanju, te igra nogomet u NK Dinamo (juniori) uz istovremeno članstvo u plesnoj grupi O.Š. “Šestine”. U procjepu između nogometa i plesa, odlučuje se za ples. Prva iskustva stječe kao samouk, plešući uz radio i gramofon, te na popularnim plesnjacima. Dobio je nadimak Zgubidan jer je cijele dane provodio plešući i igrajući nogomet. Nije oženjen, ali ima djevojku Branku, svoju veliku podršku u životu. Živi i radi u Zagrebu.

Marijana Fumić: JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI / MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:46:01 +0000

13. srpnja, SRIJEDA
21 sat Marijana Fumić: JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA
repriza

redateljica: Aida Bukvić
igraju: Olga Pakalović i Živko Anočić
Dvorište Galerije Kazamat (3)

JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI
(iliti MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA)

Dobro traže strpljenje, odricanje, dugoročno planiranje i cjeloživotno odricanje te se nikada ne “naplaćuje” na “ovome” svijetu. Zlu je, naprotiv dovoljan jedan trenutak nepažnje, jedna slaba karika I ono će se proširiti poput pošasti. Zla djela su ostvariva, opipljiva, vidljiva, moguća i tako primamljiva. Zlo ne daje pusta, neprovjerljiva obećanja, zlo djeluje, zlo se ostvaruje – odmah.
Ovo je priča o žudnji za vlašću. Žudnji rođenoj u sekundi, žudnji kojoj je gotovo nemoguće zatomiti- žudnja je divlje, neobuzdana, žudnja raste u ljudskoj utrobi brzo I nezaustavljivo. Žudnja je lijepa dok se žudi, a ružna kad se “rodi”. I nikada, baš nikada ne ostvaruje naša očekivanja. Ostvarena žudnja je “hladan tuš”, razočara čovjeka i ostavi ga praznim.
To se dogodilo Macbethu i njegovoj ženi. Jednostavno su im se ostvarile želje i u tom trenutku prestao je postojati svaki smisao (života). Željeli su vlast radi vlasti. Učinili su sve što je bilo “nužno” da to i ostvare, a onda kad su se našli na vrhu dogodilo se – Ništa.
Zašto je tome tako? Zato što je uvijek ono što zamišljamo ljepše i punije od realnosti. Ne kaže se uzalud kako je “stvarnost izmišljotina nemaštovitih ljudi”. A naš dvojac “maštoviti” upravo je stvarnost opalila po nosu i gurnula ih u propast i smrt.
A stvarnost je surova, mračna pa iako je prisutna nekako je nikada nitko nije uspio vidjeti, jer onoga trena kad ti se učini da si je spoznao, ona isklizne i jednostavno se pretvori – u prošlost.
Žudjeli su vlast, dobili su je. Ali, na vrhu je samotno i vjetrovito, vrh je “prekriven ledom”. Na vrhu ima malo mjesta i neprestano moraš paziti gdje staješ i osvrtati se u strahu od novih potencijalnih penjača. A njih ima na pretek – svatko žudi o osvajanju vrha.
Na tom usponu prema vrhu dogodila se i poneka smrt, ali u očima penjača to su samo kolateralne žrtve. I sve bi bilo u najboljem redu da te žrtve nemaju ime i prezime, da, u trenutku samrtnoga hropca, nemaju otvorene oči. A oči su ogledala (duše). A ogledalu nijedan ljudski stvor ne može odoljeti – mora se u nj pogledati. I, ako je čovjek, a ne demon, mora se posramiti. To se, u narodu, još zove i grižnjom savjesti.
Ovo je priča o ambiciji. Ovo je priča o vlasti radi vlasti. Ovo je priča o ljudima koji misle da s njima počinje i završava svijet. A to je uvijek jalov posao.
Kao što će priča i pokazati…

STARI MOST

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:45:04 +0000

13. srpnja, SRIJEDA
20 sati STARI MOST
izložba UNESCO

Muzej Hercegovine Mostar
Galerija Waldinger

Marijana Fumić: JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI / MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:43:44 +0000

12. srpnja, UTORAK
21 sat Marijana Fumić: JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA
praizvedba – work in progress

redateljica: Aida Bukvić
igraju: Olga Pakalović i Živko Anočić
Dvorište Galerije Kazamat (3)

JEDNA ŽUDNJA, DVA BODEŽA I TRI DEMONA U KOSI
(iliti MACBETH, NAJKRVAVIJI DO SADA)

VIS ŽIVOTINJE

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:42:45 +0000

11. srpnja, PONEDJELJAK
21 sat VIS ŽIVOTINJE
predstava – tehnika životinja

Gradsko kazalište Trešnja, Zagreb
autorski projekt: Ksenije Zec i Saše Božića
igraju: Larisa Navojec/Maja Posavec, Tvrtko Jurić, Damir Klemenić, Jerko Marčić i Rakan Rushaidat
Dvorište Rektorata (2)

VIS Životinje autorski je projekt Ksenije Zec i Saše Božića, uzbudljivo putovanje, koje govori o nizu običnih i neobičnih zgoda iz života adolescenata i životinja. Dječak Kuna mašta o osnivanju rock benda, koji će ovladati glazbenim svijetom. Za početak treba pronaći glazbenike i pjevača. Stvari se počinju slagati kada organizira audiciju na kojoj ne uspijeva sakupiti grupu istomišljenika. Kuna se odlučuje za prijatelje iz škole s kojima oformljuje band. Pojavom talentirane pjevačice počinju nevolje u grupi. Hoće li se tek oformljen bend: VIS Životinje raspasti već na početku karijere, ili će se članovi ipak prijaviti na lokalno natjecanje rock grupa i postati slavni? Iskoristivši motive slavne bajke Braće Grimm: Bremenski svirači, nastaje originalno djelo, nošeno i dalje temeljnom porukom bajke da zajedničkom suradnjom i razvijanjem imaginacije možemo ostvariti i najluđe snove.
Tehnika životinja
Posebnost ove predstave je i upotreba specifične tehnike glume, koja nastaje iz studije anatomije i kretanja životinja i omogućuje glumcima da naglašenom tjelesnošću, maštovito i zabavno prenesu dječjoj publici univerzalnu ideju predstave. Sama predstava ne kritizira ni na koji način izrabljivanje životinja, niti želi podučiti gledatelja, kako se odnositi spram njih. VIS Životinje može se promatrati kao esej o tome što kao ljudi o samima sebi možemo naučiti od životinja i na koji način možemo spriječiti, kulturalni nestanak životinja, koji je gotovo strašniji od njihove tjelesne marginalizacije.

Biljana Urban: SPOMENAR

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:41:32 +0000

10. srpnja, NEDJELJA
21 sat Biljana Urban: SPOMENAR
pijanistički recital

Dvorište Rektorata (5)

Rođena Osječanka predstavlja se najznačajnijim klavirskim djelima svojega djeda Jana Urbana, koji je u prvoj polovini prošloga stoljeća 20 godina živio, radio, skladao i dirigirao u Osijeku. Iako Osijek je imao simfonijski orkestar Biljana Urban s ponosom ističe osječke godine svojega djeda i njegovo prijateljstvo s dirigentom Lavom Mirskim, kao i dvije opere, četiri operete te Hrvatsku i Narodnu misu, koje su izvođene u Osijeku uglavnom u kazališnoj zgradi, ali i u crkvi sv. Mihovila u Tvrđi. Podsjeća i na bogat glazbeni život u Osijeku 20-ih i 30-ih kada je Osijek imao simfonijski orkestar. Nakon završetka Praškog konzervatorija, zaluđen tada popularnim panslavizmom, Jan Urban dolazi u Osijek i piše glazbena djela nadahnuta narodnim napjevima slavenskih krajeva.
Tvrđa, koja je i danas jedan od značajnijih prostora glazbenih događanja, posebice školovanja mladih umjetnika, bila je i mjesto školovanja Biljane Urban. Gotovo u ulici u kojoj joj je živio djed, završila je osnovnu školu, tek dvije ulice dalje dalje gimnaziju (sadašnja 3. gimnazija), a na središnjem trgu i Područni odjel zagrebačke glazbene akademije. No osnovnu i srednju glazbenu školu pohađala je u nekadašnjoj zgradi Muzičke škole Franje Kuhača u sadašnjoj Jaegerovoj ulici. Svoje prve klavirske uspjehe ne zaboravlja uz prof. Doru Sobović i prof. Damira Sekošana, ali ni nagradu Grada Osijeka za literarne radove u osnovnoj školi, kao ni nagradu Muzičke škole za najboljega učenika.
Iako se dvije godine bavila i pedagoškim radom na Akademiji u Osijeku, 1983. odlazi u Pariz, gdje se usavršava na Ecole Normale de Musique Alfred Cordot. Pedagoški rad u Parizu nastavlja i nakon preseljenja u Amsterdam 1992. Paralelno nastupa u brojnim koncertnim prostorima širom Europe samostalno, ali i u duetima, kvartetima… (tekst: Glas Slavonije)

David Greig i Gordon Mclntyre: PREKO TRNJA DO ZVIJEZDE

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:39:51 +0000

9. srpnja, SUBOTA
21 sat David Greig i Gordon Mclntyre: PREKO TRNJA DO ZVIJEZDE
komad s pjevanjem

Teatar EXIT, Zagreb
redatelj: Tomislav Pavković
igraju: Nataša Janjić i Ivan Glowatzky
Dvorište Rektorata (2)

Podne je u Zagrebu.
Ispred crkve Sv. Marka. HELENA odjevena u dražesnu djeverušastu haljinu. Oslonjena rukom o zid crkve bljuje do besvijesti. Ona nije sentimentalna ženica, ona je odvjetnica, specijalizirana za razvode. Igra žestoko, živi žestoko.
Nešto dalje je i ROBI. Vrata banke mu se zatvaraju pred nosom. On luđački udara po njima. U ruci mu plastična vrećica sa sto somova u kešu. On je sitni kriminalac, specijaliziran za nevolje. Ništa više.
Vratimo malo film unatrag.
Noć prije Helena i Robi su se upoznali u baru. I butelja sim, butelja tam…I…Znaš ono kad je seks stvarno dobar? Kad zaboraviš tko si i sve se jednostavno stopi u toplo klupko nepoznate kože.
Nakon svitanja, jutro donosi gomilu pitanja.
Jer kad imaš 35 zadnji ti je čas. Zadnji čas za provjeru imaš li hrabrosti vratiti se svojim snovima. Ili od njih konačno odustati.
I za jedno i drugo ti stvarno trebaju muda.
Imaš li ih?
S gitarama u rukama, Nataša Janjić i Ivan Glowatzky kao Helena i Robi, u furioznom tempu pričaju i pjevaju priču svoga života.
Priču o jednom izgubljenom vikendu na potezu od zagrebačkog Trnja do Zvijezde, o vikendu punom ljubavi, seksa, boli i strahova.
I u mrežu uhvaćenih snova
Pavlica Bajsić
******
Svi smo, u principu, suočeni s dugim, polaganim gmizanjem prema smrti. Svaki sljedeći dan nosi manje iznenađenja od prethodnog. Tijela nam nepovratno propadaju. Postajemo manje otvoreni prema novim idejama. Sve više postajemo svjesni oronulosti i propadanja. Razočaranje postaje naša startna pozicija dok gledamo kako jedan za drugim nestaju svi naši mladenački snovi.
Ovo nam poručuje Robi, sitni kriminalac nerealizirane književno-glazbene karijere, u autoanalizi povodom svog trideset i petog rođendana. Kut promatranja kojem bi stručnjak vjerojatno prišio dijagnozu depresije. S druge je strane Helena, istih godina, prezaposlena odvjetnica užurbanog životnog stila, potencijalno trudna s oženjenim ljubavnikom. Oboje nesređeni u svakom smislu, nerealizirani na brojnim poljima, a ujedinjeni u osamljenosti i nezadovoljstvu vlastitim životom.
I onda se počinjemo pitati o uzrocima takvog stanja. Je li diktat društvenih mehanizama uistinu postao toliko obvezujući da nužno moramo sebe žrtvovati poslu? Jesmo li doista samo pasivni objekti u slijedu zbivanja pa ono što nam se događa nužno opravdavamo spletom nesretnih okolnosti? Ima li u tom mnoštvu društvenih i osobnih silnica naša želja ikakav utjecaj? Ili je to pulsiranje daleko iznad pojedinca kojem ne preostaje ništa drugo nego uskočiti u taj vrtlog i nadati se da će mu glava većinu vremena ipak ostati iznad vode?
Patetično pitanje ostvarivanja sreće u takvim se okolnostima gotovo izgubilo iz vida.
I onda, unutar tako postavljenog svijeta, unatoč društvenim obrascima i unatoč opterećujućim situacijama iz privatne sfere, postoji mogućnost da se kaže: – Dosta. Doista postoji mogućnost realizacije fraze o okretanju nove stranice, o novom početku, o prekretnici, a trideset i peti rođendan dosta je prikladan datum za razmišljanje o tim neveselim temama. Karte i nisu baš nešto promiješane, a ulog je neznatan, tek naš život. No, ako osjećate poriv da se, usprkos čudnoj ambalaži u kojoj se neka novina u vašim životima pojavljuje, ispod te maske ipak krije nešto dobro za vas, slijedite taj poriv. Konvencije, mišljenje drugih, osobni moralni ustroj, intimne želje – sve to neka ode u drugi plan, prepustite se trenutku i uživajte. I možda ćete, ako su atmosferski uvjeti, staza, tempo i ritam pravi, otrčati utrku svog života.
Tomislav Pavković

POST.SYNC

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:38:39 +0000

8. srpnja, PETAK
21 sat POST.SYNC
plesna predstava

GroundFloor Group, Cluj – Napoca, Rumunjska
koreograf i redatelj. Ferenc Sinko
igraju: Szabolcs Balla, Ágota Székely
Dvorište Rektorata (2)

GroundFloor Group presents

POST.SYNC

Synopsis
Imagine a world in which there is no sound. A world in which objects, equipments lose their sounds and the familiar noises of vehicles, electrical appliances around us are gone.
Imagine zero-point. Silence. And a human voice.
This voice defines a schizoid space where fantasy merges with reality, where animation and feature films, sounds of radio emerge from subconscious to surprise, challenge and awaken us to grim reality: what we see or hear – whether it is present, past or future, real or screened – becomes part of our personality. There is no silence. No human voice. No escape.

Trajanje: 50 min bez pauze

Ivica Šimić i Zvjezdana Ladika: KRALJEVNA NA ZRNU GRAŠKA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:29:18 +0000

7. srpnja, ČETVRTAK
20,30 sati Ivica Šimić i Zvjezdana Ladika: KRALJEVNA NA ZRNU GRAŠKA
dječja predstava

Kazalište Mala scena, Zagreb
Tekst: Ivica Šimić
Tekst songova: Zvjezdana Ladika
Songove uglazbio: Ivica Šimić
Lutke izradila: Ana Kraljević
Design plakata: Bane Milenković
Fotografije: Irena Sinković
Igraju:

Vitomira Lončar
Ivica Šimić
Kad smo 1986. započinjali rad na predstavi Pričalo i Malena, željeli smo samo jedno: napraviti predstavu kojom bismo mogli započeti nešto samostalno. Iz te predstave rodila se Mala scena, a s vremenom je Pričalo i Malena postala Kraljevna na zrnu graška.

Danas, nakon preko tisuću odigranih predstava u 25 godina, s ponosom možemo govoriti o našoj Kraljevni na zrnu graška kao kultnoj predstavi. Ona ne samo da je stvorila naše kazalište, nego je odredila i njegovu sudbinu, sudbinu nas kao ljudi i kao umjetnika.

Radujemo se još jednoj sezoni s vama, vašom djecom i s Kraljevnom na zrnu graška.

Predstava traje 50 minuta.

PROJEKT 12/2

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:28:20 +0000

6. srpnja, SRIJEDA
20 sati PROJEKT 12/2
stand-up solilokvij

Stvaralačka mreža Zebra
autorski projekt: Ane Vilenice, Csille Barath Bastaić, Ivane Krizmanić, Tanje Smoje, Marije Tadić, Romine Vitasović, Slobodana Karajlovića i Olje Lozice u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i La Mama teatrom iz New Yorka
igraju: Ana Vilenica, Csilla Barath Bastaić, Ivana Krizmanić Lana Gojak, Marija Tadić i Romina Vitasović
Barutana

Na ZKM-ovu se pozornicu vratila urnebesno šarmantna predstava Projekt 12/2 koju autorski potpisuje duo Slobodan Karajlović i Olja Lozica. Šest talentiranih glumica – Ana Vilenica, Csilla Barath-Bastaić, Romina Vitasović, Tanja Smoje, Marija Tadić i Ivana Krizmanić – u razigranim stand-upovskim solilokvijima cijelih sat i pol publiku drže na rubu suza, ali od smijeha. Projekt 12/2 nastao je kao pokušaj seksteta mladih glumica da nepretenciozno progovore o vlastitoj profesiji i o sebi samima, hrabro se poigravajući granicama vlastite improvizacijske slobode. Ležerna i otkačena, predstava u kojoj glumački rad nadmašuje doseg domaćeg kazališnog zanata, u kojoj imaginativno-glumački potencijal izvođačica omogućuje gledateljima da uživaju u komadu, u kojem plamti želja za zanatskim poboljšanjem te konačno zavođenjem publike – samo su neki od komplimenata kojima je Projekt 12/2 počastila kritičarska i novinarska struka.

Tako je Ana Vilenica izvela žalopojku o svom životu prezaposlene glumice, a pritom se usudila i šarmantno glupirati, dok Csilla Barath-Bastaić duhovito problematizira pitanje mjere u teatru te sasvim ogoljava neminovnu potrebu glumca za podrškom i aplauzom publike.
S druge strane, Romina Vitasović je oduševila neverbalnim performansom u kojem ritam njenog smiješnog seksi plesa otkucava unutarnje glumačke i ljudske nemire koji se katkad srozavaju do prve stepenice očaja, a Tanja Smoje nastupa s intimističkom pričom u kojoj humor budi lavinom izražajnih gesti te besprijekornim ironijskim komentarom koji cijelo vrijeme vreba iz prikrajka.
Predstava je dosegnula vrhunac u komičnim monolozima Ivane Krizmanić čiji je vatromet energije i scenske improvizacije izazvao najveće salve smijeha.

Dodatni začin tog individualističkog ženskog kazališnog pisma osobna je karizma i osebujnost karaktera svake glumice ponaosob iz kojih proizlaze i svi temeljni stupovi predstave. Koloplet lepršavo-dinamičnih scena obojenih snažnom sugestivnom snagom te izrazito iskreno-umjetničkim glumačkim angažmanom izaziva dojam koji se ne zaboravlja, a sat i pol, prođe kao u hipu. Štoviše, poslije posljednje minute želite reprizu pa stoga kod ove predstave piše – obavezno pogledati. (tekst: dalje.com)

Borivoj Radaković: AMATERI

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:27:02 +0000

5. srpnja, UTORAK
22 sata Borivoj Radaković: AMATERI
crna komedija

Kazalište KNAP
redatelj: Petar Veček
igraju: Goran Grgić, Vilim Matula, Petra Dugandžić i Ranko Zidarić
ZBOG NAJAVLJENOG LOŠEG VREMENA PREDSTAVA ĆE SE ODRŽATI U HRVATSKOM NARODNOM KAZALIŠTU

HIT PREDSTAVA NA DASKAMA KNAP-a!

AMATERI

Redatelj Petar Veček i dramaturg Mario Kovač uz sjajnu glumačku ekipu, donose nam na pozornicu KNAP-a Radakovićev tekst u obliku neočekivane, provokativne, ali izuzetno duhovite predstave. Dovedeni na rub egzistencije, antijunaci ove tragikomedije, vodoinstalater papučar, isfrustrirani kukavac, kvartovski ridikul te iskusna prostitutka, odlučili su se na očajnički čin: pokušavaju snimiti porno film “Made in Croatia” koji bi ih izvukao s dna i napunio im džepove. Kako je ovo snimanje teklo i kako je završilo, publika će moći vidjeti na sceni KNAP-a .

Kada je počeo raditi AMATERE redatelj Petar Veček je znao da mu je to zadnja predstava koju postavlja na daske kazališta, kao i da će s time proslaviti 40godina svoga umjetničkog rada. Ono što nije znao je da će datum premijere biti i dan njegove smrti…no zbog te činjenice vrijednost ove odlične predstave nije nikako umanjena, jer Veček kao da je znao da ovo zadnje djelo mora biti sjajno….nešto po čemu će ga ljudi iz struke i publika pamtiti, nešto zbog čega će njegov duh ostati živ i nezaboravljen. Zato ne propustite pogledati odličnu predstavu u kojoj je okupljena još bolja glumačka ekipa i uživajte u posljednjoj režiji našeg Pijera!

Novi dramski tekst Borivoja Radakovića “Amateri” je socijalno angažirana crna komedija koja na izvrnut i ekscentričan način progovara o neuralgičnom punktu naše svakodnevice – siromaštvu koje poput raka izjeda ljudsko dostojanstvo i moral. Radaković je jedan od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih pisaca, publici poznat po romanima “Sjaj epohe” i “Virusi” te proznim djelima “Ne, to nisam ja” i “Porno”.

Režiju predstave je potpisao veliki redatelj Petar Veček.
asistent redatelja i dramaturg je Mario Kovač
Igraju: Goran Grgić, Vilim Matula, Ranko Zidarić i Petra Dugandžić

iz medija:

“Četvorka za peticu – Glumci znalački oblikuju humor situacije, zbog čega će ˝Amateri˝ biti siguran hit kod publike.
Scena Knap još jednom dokazuje koliko je za glumce važno igrati izvan konteksta domicilnog teatra: Goran Grgić u ovoj produkciji nije više HNK-ovski ˝previše odmjereni˝ glumac, kao što ni Ranko Zidarić nije Gavellin zakleti ironist. Obojica su izgradila veoma uvjerljive karaktere osjetljivih, životopisno frustriranih i tužnih ljudi, čiji protest teško dolazi do riječi i jedva se usuđuje do kraja izgovoriti ili pokazati količinu nagomilanih poniženja i frustracija. Ali i Zidarić i Grgić gotovo čehovljanski suosjećajno štite svoje junake, ne dozvoljavaju im da skliznu u ridikuloznost, bdiju nad nijansama međusobne razmetljivosti i povrijeđenosti, a čuvaju se bilo kakve osude ljudskog stradanja. Vrijedno je naglasiti da ni tekst ni redateljski postupak ni glumačka izvedba ne stigmatiziraju ljudsku žudnju (kao ni ljudsku usamljenost); pažljivo se unoseći u situacije oskudice. Izvedbi uvelike doprinosi i Vilim Matula kao neposredni, bezazleni, stripovskim falusom ˝obdareni˝ Kuka. Prava veličina Matule sadržana je u načinu na koji glumačkom igrom spaja hendikepiranost i virtuoznost, nagonski brutalnu žudnju i plač nad egzistencijalnom neimaštinom svog lika, uvjerivši nas da glumački majstor može parirati, svakom zadatku radikalne iznimnosti. Nažalost, Matula u domaćem teatru rijetko ima prilike igrati dobričine ili izrazito emocionalne protagoniste, u čijoj se koži definitivno jednako majstorski snalazi, kao i u rolama negativaca. Njegov intezitet puno je bliži Dostojevskom, no Čehovu. A Petra Dugandžić kao da je Tarantinova glumica: namjerno postavljena kao gorka, pribrana i hladna prostitutka Stela.”
Nataša Govedić “Novi list”

Goran Grgić, Vilim Matula i Ranko Zidarić s puno žara igraju gubitnički trojac. Njihova je glumačka radost zarazna, prelijeva se u gledalište,
stvarajući atmosferu vedrog razumijevanja nesreće. Jedina žena u priči, Petra Dugandžić, unosi ne samo dašak erotičnosti nego i ˝prizemljeni˝
pogled na svijet. Premda mračni u dijagnozi stvarnosti, ˝Amateri˝ su duhovita i zabavna predstava, koja još jednom dokazuje staru istinu: humor je moćno
oružje u obrani od jada i osjećaja nemoći.
Iva Gruić ˝Jutarnji list˝

Ivica Ivanac: ODMOR ZA UMORNE JAHAČE ILI DON JUANOV OSMJEH

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:26:40 +0000

5. srpnja, UTORAK
20 sati Ivica Ivanac: ODMOR ZA UMORNE JAHAČE ILI DON JUANOV OSMJEH
scenska saga

Koprodukcijska predstava Narodnog pozorišta Tuzla i Hrvatskog kazališta Pečuh
redateljica: Nina Kleflin
igraju: Slaven Vidaković, Ivana Perkunić, Elvira Aljukić, Milenko Iliktarević, Midhat Kušljugić i Armin Ćatić
Barutana

PRIČA O PRIJATELJSTVU
Gradovi Tuzla u Bosni i Hercegovini i Pečuh u Mađarskoj upisani su u turističke vodiče
obaju regija kao gradovi prijatelji. Možda to i ne znači puno slučajnim prolaznicima –
namjernicima koji se zagledavaju u lokalne znamenotosti.
Možda to i ne znači puno čak ni kazališnim gledateljima koji su tuzlanske predstave već
više puta gledali u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, kao ni Tuzlacima koji su, na primjer,
uživali u posljednjem gostovanju Hrvatskog kazališta.
No srećom, stvari stoje daleko bolje. Tamo gdje su gradovi prijatelji različiti, počinje
sličnost pravih prijatelja. Dialog, prepoznavanje i vizija – ključne su riječi tog susreta.
Možda je to pitanje sreće. Ili spremnosti na naporan rad. Ili oboje. Pa ipak, Kairos sretnog
trenutka može proletjeti u trenu i treba reagirati brzo. Potom ostaje rad.
Sreća se sastojala u tome što su na čelo obje institucije, u oba grada, došli mladi ljudi
koji žele ozbiljno promišljati kazalište. Uvažavajući obje publike u svojim sredinama.
Narodno pozorište u Tuzli dokazalo se u poslijednje vrijeme velikim predstavama, ističući
kolektivnu igru izvrsnih glumačkih pojedinaca kao svoj glavni adut. Malograđanska
svadba, Gospođa ministarka, Iza kulisa samo su neke od uspješnica koje su dokazale da u
tuzlanskom pozorištu glavnu snagu nose velike glumačke osobnosti. I usprkos financijskim
nedaćama i trošnoj zgradi gledatelji zaboravljaju na sve, uvučeni u čaroliju glumačke igre.
U Hrvatskom kazalištu u Pečuhu, pak, uz vesele pučke komedije za tamošnje Hrvate,
uvijek se razmišljalo i u umjetnički zahtjevnijem pravcu, posebice u posljednjoj predstavi
posvećenoj Krležinom djetinjstvu.
I tako su se, bez velikog propitivanja o namjeri, oba kazlišta našla na istom izazovnom
putu prema pronalaženju pravog naslova, pronalaženju novog projekta koji bi odgovorio
svim razlozima zbog kojih se bavimo ovim poslom.
Tako su komadići slagalice odjednom postali dio zajedničke slike. Izuzetan tekst
hvatskog autora. Pitanja koja se u njemu postavljaju tako su duboko kazlišna, životna i
ljudska da nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Dobar glumački ansambl, redateljica koju
svi dobro poznajemo i pitanje: zašto jednom ne bismo radili ono što nas stvarno zanima?
Zbog čega se bavimo ovim poslom? Da se, kao iskreni kazlišni stvaratelji, podložimo pod
ona teatarska pitanja koja nas čine duboko zagledanima u sebe i u stvarnost koju živimo.
U Mađarskoj, u Hrvatskoj, u Bosni.
To je pitanje susreta koji se događa na sceni, u kazališnoj namjeri i u životu samom.
Tako je došlo do ove koprodukcije. Tehnička je to riječ, adekvatna ovom vremenu toliko
posredovanom tehnikom.
Uistinu tu je riječ o prijateljstvu. Gradovi prijatelji. Ravnatelji prijatelji. Ravnatelj i
direktor, direktor i ravnatelj, Don Huan i Sganarelle, Sganarelle i don Huan, dva suputnika
na posvećenom putu Potrage. Uz zvijezdu vodilju smisla na tamnom nebu oskudice.
Nina Kleflin

više o predstavi pogledajte i na http://narodnopozoristetuzla.org.ba/predstave_img/dojuan.pdf

Mike Bartlett: KONTRAKCIJE

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:26:18 +0000

4. srpnja, PONEDJELJAK
21 sat Mike Bartlett: KONTRAKCIJE
humorna drama

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku
redateljica: Nenni Delmestre
igraju: Oriana Kunčić i Matea Elezović
Dvorište Rektorata (2)

Kontrakcije praizvedene u londonskom Royal Courtu 2008. godine drama su koja progovara o nehumanosti korporacijskog kapitalizma i neoliberalizma u kojem je privatni život uposlenika potpuno u rukama korporacije za koju rade.
Orvelijanska vizija potpune kontrole nad zaposlenicima ovdje je jezivo svjedočanstvo o surovom svijetu profita.
Emma, uposlenica velike korporacije viđa se s Darrenom, kolegom s posla. No uvjete njihove veze ne određuju oni sami, nego menadžerica ‘zabrinuta’ za financijske rezultate uposlenice koja pokušava imati emotivni život. A kako je emocija nešto što može umanjiti efikasnost na poslu korporacija odlučuje preuzeti kontrolu nad njezinim životom …

Michael Bartlett (1980.), mladi je engleski dramatičar, redatelj i umjetnički ravnatelj Shapeshifter Theatre Company. Postao je poznat 2007. dramom Moje dijete praizvedenom u poznatom londonskom Royal Court kazalištu koje promovira novi dramski tekst. Ovak je komad igran na brojnim svjetskim pozornicama, a na Splitskom ljetu 2009. godine režirala ga je Nenni Delmestre.
Dobitnik je prestižne nagrade Olivier za ramu Cock, nagrada Tinniswood i Imision za radio dramu Nepričanje, te Old Vic New Voices Award za Artefakte. Smatra se jednim od najzanimljivijih mladih dramatičara u Engleskoj, a ulaznice za predstave po njegovim dramama redovno su rasprodane.

BRANKO RUŽIĆ

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:25:29 +0000

4. srpnja, PONEDJELJAK
20 sati BRANKO RUŽIĆ
izložba

Galerija Kazamat

J. Buchan, A. Hitchcock, P. Barlow: 39 STEPENICA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:24:39 +0000

3. srpnja, NEDJELJA
21 sat J. Buchan, A. Hitchcock, P. Barlow: 39 STEPENICA
farsa

Kazalište Virovitica
redateljica: Franka Perković
igraju: Filip Juričić, Jelena Hadži-Manev, Goran Koši i Mladen Kovačić
Dvorište Rektorata1

Kad triler postane farsa
39 stepenica, roman škotskog autora Johna Buchana objavljen 1915., prvi je u seriji djela čiji je glavni junak Richard Hannay fini engleski gospodin s neobičnom manom da upada u opasne situacije, ali i s bogom danom sposobnošću da se iz njih izvuče. Uzbudljiv triler koji kombinira političku i osobnu dramu označio je prekretnicu u Buchanovoj karijeri, a o popularnosti romana svjedoče čak četiri filmske adaptacije, od kojih je najpoznatija ona Hitchcockova iz 1935. godine, dok je najnovija sasvim svježa, stara samo dvije godine. Hitchockov klasik umnogome se razlikuje od romana, prije svega po činjenici da uvodi čak dva ženska lika koja u romanu ne postoje. Kako bez žena u priči nema romantike i strasti, a Hollywood je utemeljen upravo na tomu, Hitchcock je znao što romanu nedostaje.

Kad se Patrick Barlow odlučio napraviti kazališnu adaptaciju utemeljio ju je baš na filmu, roman je ostao u drugom planu. No, za razliku od ozbiljnog, dramatičnog filmskog trilera punog političke i kriminalne napetosti, u kazališnoj verziji naglasak je na komičnim efektima i duhovitom korištenju kazališnih sredstava u adaptaciji filmskog predloška. Krajnje ozbiljan špijunski triler o čovjeku koji saznaje informaciju važnu po sigurnost cijele države, da bi se onda našao u situaciji da nevin bježi od policije uvjerene da je baš on ubojica, ali i agenata strane službe koje je razotkrio, u kazališnoj adaptaciji koristi elemente trilera kako bi izazvao komičan efekt. Kazalište u ovom slučaju parodira triler, poigravajući se zakonitostima žanra.

Potjera je na filmu jedan od omiljenih žanrovskih oblika i obilježava cijelu povijest filmske umjetnosti. U kazalištu taj je segment, zbog tehničkih ograničenja pozornice, gotovo nepostojeći. Upravo zato 39 stepenica pomak je u tretiranju kazališnih sredstava i mogućnosti pa je na sceni moguće vidjeti dinamičnu scenu potjere u vlaku (i oko njega), automobilsku jurnjavu, sve ono što se na sceni, ili se tako dosad mislilo, ne može realizirati. Da sve bude još zabavnije: brojne sudionike priče u ovoj kazališnoj adaptaciji igra samo četvoro glumaca što je dodatan element uzbudljive scenske igre i izvor duhovitih situacija! Umjesto psihološke drame i špijunskog trilera roman-film 39 stepenica u scenskoj verziji najbliži je farsi, žanru koji zabavlja, ali pred redatelja i glumce postavlja krajnje ozbiljne kazališne zahtjeve. Prateći romanesknu i filmsku priču, scenom juri imaginarni vlak, junaci riskiraju život na mostu, a ne izostaje ni prava filmska jurnjava automobilima, dakle, svi elementi pravog krimića – uz nezaobilaznu ljubavnu priču – i dalje su tu. Jedino što sad rezultiraju – smijehom!

Adaptacija je praizvedena u engleskom Leedsu 2005. godine da bi nakon toga krenule svjetske premijere, koje su uključile i oba centra komercijalnog kazališta West End i Broadway. Na potonjem je predstava od premijere početkom 2008. odigrana 771 put čime je postala najuspješnija dramska produkcija u posljednjih deset godina na Broadwayu. 39 stepenica Barlowea osvojila je niz najpoznatijih svjetskih priznanja za dramu i komediju među kojima su i Laurence Olivier i Drama Desk nagrade.

Ova dinamična produkcija, koja Kazalište Virovitica po prvi put dovodi u koprodukcijsku suradnju s kazalištima u Pečuhu i Ludens teatrom iz Koprivnice u sebi spaja najbolje od filma, romana i kazališta, a vješto preplitanje žanrova te atraktivna glumačka igra na scenu donose originalnu, zabavnu i krajnje duhovitu kazališnu viziju klasika staroga skoro sto godina.

Jasen Boko

Vedrana Balen Spinčić (prema braći Grimm): IZGUBLJENA PRIČA: IVICA I MARICA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:23:44 +0000

3. srpnja, NEDJELJA
20 sati Vedrana Balen Spinčić (prema braći Grimm): IZGUBLJENA PRIČA: IVICA I MARICA
dječja predstava

Gradsko kazalište lutaka Rijeka
redatelj: Serđo Dlačić
igraju: Karin Fröhlich i David Petrović
Vodena vrata(4)

Vedrana Balen Spinčić (prema braći Grimm)
za predškolski i školski uzrast

Autorska ekipa:
Redatelj: Serđo Dlačić
Autorica lutaka i scenografije: Luči Vidanović
Skladatelj: Srđan Badurina
Sudjeluju:
Karin Frohlich i David Petrović
Jedno davno živjela su braća Grimm. I napisali mnogo lijepih bajki koje i dan danas žive i inspiriraju. Jedan od njih je i bajka o bratu i sestri koji se susreću s mnogim nedaćama i fantastičnim bićima i preokretima. Tako su glumci s malim, putujućim kazalištem, iz prašnjavog kovčega izvukli na svjetlo dana tj. pod kazališne reflektore ovu staru priču i osvježenu je ispričali 200 godina nakon njena prvog zapisa. U viđenju “Ivice i Marice” riječkih lutkara, priča zadržava svoju izvornu fabulu, ali djeluje vrlo suvremeno. Osim zabave i napetosti, publika iz predstave može iščitati i plemenitu poruku o zajedništvu i pobjedi dobra nad zlim.
Ovom predstavom inaugurira se tzv. ulično kazalište koje ima tendenciju biti svima dostupno tj. doći u svako selo, mjesto, grad. Logičan odabir prve predstave ovog tipa bio je svjetski klasik dječje književnosti, jedna od najpopularnijih dječjih bajki, “Ivica i Marica”. U dramatizaciji Vedrane Balen Spinčić, s lutkama Luči Vidanović te pod redateljskim čarobnim štapićem Serđa Dlačića, glumci Karin Fröhlich i David Petrović pronašli su i pričaju ovu priču putujući posvuda.

BIG BAND OSIJEK

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:22:18 +0000

2. srpnja, SUBOTA
21 sat BIG BAND OSIJEK
jazz koncert
voditelj: Zlatko Barač
Dvorište Rektorata(6)

PROGRAM

Big Band Osijek, voditelj: Zlatko Barač, gost – Brigitte Fliegner (piano)

AVISO (uvodna špica)

1. On the sunny side (J.Mc Hugh, arr. S.Kalogjera)

2. Hernando’s Cha Cha Cha (R.Adler, J.Ross)

3. Cha Cha Perlen (P. Prado/O. Portal/M. de Jesus, arr. E. Hein)

4. My Cherie Amour (S.Wonder, arr. S.Nestico)

5. Green Onions (A.Jackson,Jr., L.Steinberg, B.T.Jones, S.Cropper, arr. R.Holmes)

6. Li’l Darlin’ (N.Hefti)

7. Back Home (S.Nestico)

8. Blue Moon (W.Hausen)

9. Girl from Ipanema (A.C.Jobim, arr. L.Fidri)

10. Candy (M.David, J.Whitney, A.Kramer, arr. K.Berg)

11. The Shadow of Your Smile (P.F.Webster, J.Mandel, arr. E.Sheldon)

12. Just in time (J.Styne, arr. S.Nestico)

13. The Queen Bee (C.Basie)

14. It’s oh, so nice (S.Nestico)

15. Splanky (N.Hefti)

16. Jamie (C.Basie)

17. Cute (N.Hefti)

18. A string of pearls (G.Miller)

19. Little brown jug (G.Miller)

20. Pennsylvania 65 000 (G.Miller)

21. Patricia (P. Prado)

22. Theme from New York, New York (J.Kander)

23. Stevie Wonder Medley (S.Wonder, arr. Bob Lowden)

24. Birdland (J.Zawinul, arr. M. Sweeney)

25. Oye como va (T.Puente, arr. M.P.Mossman)

Michael Cristofer: PREKIDI

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:21:31 +0000

1. srpnja, PETAK
21 sat Michael Cristofer: PREKIDI
drama

Kazalište Planet Art, Zagreb
Redatelj: Marko Torjanac
Igraju: Nataša Janjić i Amar Bukvić
Dvorište Rektorata¹

‘PREKIDI’ prate jedan par, Stevea i Alice, na putu kroz njihovu ljubavnu vezu prožetu poznatim ljubavnim toponimima: slomljenim srcima, prekidanjem, ponovnim sastajanjem, strašću i samoćom što će bez sumnje prepoznati svatko tko je ikada bio u vezi. Kako im se putovi isprepliću, njihovi susreti su ponekad smiješni, ponekad tužni, ponekad zabavni, ponekad dirljivi, a iznad svega prožeti iskrenom potrebom za pravim odnosom. Uspijevaju li u tome i kuda će ih to odvesti – provjerite u predstavi.

M. Ravel : BOLERO, G. Bizet – R. Ščedrin: CARMEN

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:18:24 +0000

21 sat M. Ravel : BOLERO
balet
koreografkinja: Valentina Turcu

G. Bizet – R. Ščedrin: CARMEN
balet
koreografkinja: Valentina Turcu
Hrvatsko narodno kazalište Split

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE OSIJEK

Maurice Ravel
BOLERO

Koreografija, režija, dramaturgija Valentina Turcu
Asistent koreografkinje Sytze Jan Luske
Kostimografija, scenografija Valentina Turcu
Oblikovatelj svjetla Klaus Garditz
Glazbena voditeljica i inspicijentica Irina Nikolenko
Baletni majstor i pedagog Vlodimir Šuvalov
Suradnica kostimografkinje Vesna Novitovič
Asistent produkcije Gorenka Žižić Jagar

Plešu:
Albina Rahmatullina, Irina Čaban, Julija Pivotskaja, Kristina Luptakova, Jovana Mirosavljević, Sanja Kaliterna, Sonja Gaj
Artjom Žusov, Andrej Kremz, Ajdar Valejev, Doron Perk, Lev Šapošnikov, Remus Dimache, Romulus Dimache

Bolero ili majstorstvo orkestracije
Bolero je nastao na poticaj plesačice Ide Rubinstein, premda je ona molila Ravela da napiše baletnu partituru koja bi se temeljila na orkestraciji skladbi za glasovir iz Albenizove Iberije. No, Ravel odustaje od prvobitne zamisli i odlučuje napisati vlastitu skladbu. Djelo, koje je najprije naslovio Fandango, završio je za pet mjeseci, a prvi je put izvedeno 22. studenoga 1928. godine u pariškoj Operi pod naslovom Bolero.
Cijeli je Bolero jedna jedina duga melodija s dvjema polovicama, koja se neprestano ponavlja u dugom crescendu (Ravel je odredio trajanje 17 minuta). Mijenjaju se jedino glasnost i boja orkestra -čak i prateći ritam i tonalitet (sve do pred sam završetak) ostaju nepromijenjeni. Djelo je eksperiment stupnjevanja napetosti vrlo ograničenim sredstvima, izveden izvanrednom kontrolom i, prije svega, majstorskom orkestracijom.
Velik uspjeh na premijeri Bolero je doživio u izvedbi Rubensteinove i Anatolea Vilzaka u glavnim ulogama, s koreografijom Bronislave Nižinske, uz scenografiju i kostimografiju Alexandrea Benoisa te pod dirigentskim vodstvom Walthera Strarama. Nižinska je na Ravelovu glazbu koreografirala jednostavnu priču u kojoj u prigušeno osvijetljenoj kavani mlada žena počinje plesati polagani bolero. Plesom privlači goste, oni ustaju i pridružuju se plesu, koji ih svojim ritmom sve više opija, da bi sve završava općom ekstazom. Ravel je bio skloniji drugačijem koreografskom postavljanju koje bi uključivalo otvoreni prostor s tvorničkom pozadinom, kako bi se što više naglasile mehaničko-repetitivne glazbene odrednice. Popularnost Bolera iznenadila ga je u svakom pogledu. Umjesto, kako je on očekivao, da bude scenski postavljan, a glazbeno izbjegavan, radi čega je i radio prerade za glasovir, dogodilo se obrnuto, pa je Bolero već do 1930. ne samo doživio brojne gramofonske zapise s nekoliko orkestara i dirigenata, nego je već 1934. prema njemu snimljen i film s Carole Lombard i Georgeom Raftom u glavnim ulogama. Ni Ravelov konflikt s dirigentom Arturom Toscaninijem koji je po Ravelovom mišljenju previše ubrzavao Bolero pri kraju, nije također skladbi mogao nauditi jer se ona u sve većem broju verzija vrtjela na svim radio stanicama…
Kasnije koreografije Bolera nisu uspijevale nadmašiti kreativnost Nižinske sve do 1961. kada Bolero koreografira Maurice Bèjart, značajno više naglašavajući važnost muške dionice solističkog para, a samim time pojačavajući u koreografiji momente senzualnosti. Dvadeset godina kasnije uloga najmilijeg Bèjartova plesača zabilježena je i u filmu Claudea Leloucha iz 1981. pod nazivom Les Uns et les Autres, a desetak godina ranije (1973) Bolero je i glavna tema nagrađenog dokumentarnog filma Williama Fertika, sa Zubinom Mehtom I članovima Filharmonije Los Angelesa u glavnim ulogama… Pohod Bolera u sve segmente masovne kulture nastavio se i dalje, pa on biva i glazbenom podlogom za ples pobjedničkog para (Jayne Torvill i Christopher Dean) u umjetničkom klizanju na Zimskoj olimpijadi u Sarajevu 1984. godine. U svijetu pop-rock kulture fenomen Bolera variran je mnogo i često, a najintrigantnije od tih varijacija pripadaju Keithu Emersonu (EL&P) i njegovoj skladbi Abaddon’s Bolero iz 1972. te Franku Zappi pod čijim se humorističnim ravnanjem Bolero pojavljuje kasnih osamdestih na albumu naslova tako tipičnog za Zappu: The Best Band You Never Heard in Your Life. Treba li dalje nabrajati, onda se ne smije zaboraviti ni impresivnu jazz verziju Bolera u izvedbi čuvenog Stenleya Jordana (1994), kao ni onu animiranu, poznatog tvorca crtanih filmova Ivana Maximova (1992). No teško da bi ijedna od njih dvije, barem po duljini, bila po volji Ravelu: Jordanova naime traje čak 22 minute, a Maximovljeva svega 5!
Maurice Ravel (1875 – 1937)
Premda ne treba podcijeniti ništa od onoga što je godinama učio na Konzervatoriju koji ga je stajao brojnih konflikata, živciranja i frustracija; ipak je pouzdano da su Ravelu za njegovo doživljavanje glazbe bili mnogo značajniji njegovi baskijski korijeni (po majci) i poznanstvo s ekscentričnim Satiejem nego sveučilišna “maltretiranja” proučavanjem fuge…
Za mladoga Ravela Satie je bio važan prije svega zato što mu je pokazao put k novoj, egzotičnoj jednostavnosti do koje je došao istraživanjem starogrčkih tonskih načina (prijelaza) i uporabom nerazriješenih harmonijskih progresija.
Sve je to tijekom idućih nekoliko godina našlo svoje mjesto u Ravelovoj glazbi, baš kao i književnost koju je pohlepno gutao. Riječi za svoje pjesme godinama je, naime, uzimao iz djela svojih suvremenika, predstavnika francuskoga simbolizma i dekadencije.
Prekidanje studija i povratak na nj nije ugasio Ravelovo zanimanje za egzotiku, pa se 1899. publici predstavlja uvertirom nedovršene opere Šeherezada, pridružujući se tada modernim glazbenim stremljenjima čiji je neprijeporni vođa bio Debussy.
Iako već s Pavanom za preminulu infantkinju (Pavane pour une infante défunte) počinje stjecati i ime i popularnost, dio kritičara bio je toliko mrzovoljan da su pisali kako će, ako već ne netko, i od Ravela jednom možda biti nešto, nastavi li marljivo raditi barem desetak godina. U javnosti to nije imalo nikakva odjeka. Već godine 1901. Ravel piše svoje prvo glasovirsko remek-djelo Jeux d’eau (Igra vode) i posvećuje ga Fauréu, s kojim je ostao u prisnom prijateljstvu unatoč isključenju s nastave, a u sljedećih nekoliko godina skladao je još nekoliko izvanrednih djela poput Gudaćeg kvarteta u F-duru (1903), Ogledala (1905), Španjolske rapsodije (1907)…
Kroz cijelo to vrijeme nastavljaju se Ravelovi sukobi s konzervativnim dijelom akademske zajednice, no također i drugovanja s nešto starijim i utjecajnijim Debussyjem kao i borba s njim za primat u svijetu glazbenih inovacija kojima su obojica bili skloni, a često ih i istodobno ili naizmjenično primjenjivali.
A kad su se obojica zahvaljujući operno-baletnoj trupi Djagiljeva, preko koje su se upoznali s Musorgskim i Stravinskim, još zainteresirali i za Schönberga, slijedilo je i postavljanje prvog Ravelovog baleta Daphnis i Chloé (1912), da bi potom Prvi svjetski rat Ravelu kao i mnogima donio brojne nedaće i razočaranja, pa i smrt majke. Raspoloženja prožeta tim vremenom možda su najbolje ostala zabilježena u djelima poput Le tombeau de Couperin (Couperinov grob) i Le Valse (Valcer)…
Iz poratnog povlačenja i osamljivanja Ravela je poprilično trgnuo jazz pristigao dvadesetih godina iz Amerike, koji se kao inspiracija provlači i kroz brojne njegove naredne radove, a osobito je to zamjetno u lirskoj fantaziji L’enfant et les sortilèges (Dijete i čarolije, 1920 – 1925) iz koje je kasnije nastala i opera na libreto novelistkinje Colette. Nakon brojnih i uspješnih europskih koncerata polovicom dvadesetih, Ravel sve više shvaća i važnost novih tehničkih dostignuća za popularnost glazbe pa svoj Gudački kvartet dopušta snimiti na gramofonsku ploču, žaleći što te mogućnosti nisu doživjeli Chopin ili Debussy. Slijedi potom 1928. godine, kao vrhunac njegove slave, američka turneja na kojoj se upoznaje s Gershwinom, druguje s njime i sopranisticom Evom Gauthier, posjećuje harlemske jazz koncerte, sluša Dukea Ellingtona, vraća se iscrpljen, ali te iste godine sklada i svoje najpoznatije djelo. No slava Bolera (ex Fandanga) toliko ga je iritirala da je sarkastično prokomentirao kako je autor “samo jednog glazbenog remek djela, koje nažalost nije glazbeno“! Time je Ravel aludirao na način njegova nastanka. Naime, jednoga je jutra sjeo za glasovir i samo jednim prstom počeo svirati melodiju upitavši prijatelja: “Ne čini li ti se ta melodija nekako ustrajnom?! Pokušat ću je ponavljati bez ikakva razvoja i pritom izvući iz orkestra sve njegove mogućnosti.“ To mu je nesumnjivo i pošlo za rukom tako da je to djelo u kojemu je možda najviše došla do izražaja važnost ritma kao jednog od temeljnih elemenata glazbenog djelovanja, te instrumentalni kolorit kao sredstvo glazbenog izlaganja. Zato i nije neobično da su i mnoge Ravelove klavirske skladbe kasnije koreografirane i izvedene kao baleti u njegovoj blistavoj orkestraciji.
Valentina Turcu
Valentina Turcu solistica je baletnog ansambla Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru koja bilježi brojne značajne uloge klasičnog i modernog repertoara. Njezin je solistički potencijal prepoznat i nagradom Društva baletnih umjetnika 1999. godine za ulogu u Tangu Edwarda Cluga, kao i brončanom medaljom na međunarodnom natjecanju baletnih umjetnika u Nagoji 2003. godine. Istodobno, posljednjih desetak godina, ona u matičnom kazalištu kreira i scenski pokret za čak dvadesetak dramskih i nekoliko opernih predstava, da bi u svijet koreografije u još širem smislu zakoračila od 2003. kada započinje njena suradnja sa slovenskom glazbenom etno skupinom Katalena. S baletnim duetom na njihovu skladbu pod nazivom Rožmarin, osvojila je 2007. i nagradu za najbolju koreografiju na Natjecanju baletnih umjetnika Slovenije, da bi se u matičnom kazalištu u sezoni 2007/08. predstavila i svojim prvim cjelovečernjim autorskim projektom La Callas, kojega karakterizira raskošna paleta svih ansambala: orkestra, pjevača, plesača, glumaca i čarobnih kostima.
Za taj je projekt i opet nagrađena najvišom strukovnom nagradom 2008. godine, jer je kritika u njemu prepoznala istodobno rijetku profinjenost, bogato iskustvo i znanje, uz potpunu predanost pozivu.

CARMEN

Glazba: Georges Bizet- Rodion Ščedrin
Koreografkinja i redateljica: Valentina Turcu
Asistent koreografkinje: Leo Mujić
Kosimografkinja: Michal Negrin
Asistentica kostimografkinje: Vesna Novitovič
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Baletni majstori: Albina Rahmatullina, Vladimir Šuvalov
Baletni pedagozi: Leo Mujić, Leon Kjellsson, Giovanni Di Palma
Asistentica produkcije: Gorenka Žižić Jagar

CARMEN

Carmen: Irina Čaban
Jose: Vlad Ilcenco
Escamillo: Artjom Žusov
Zuniga: Lev Šapošnikov
Fernanda: Sanja Dimache
Muškarci:
Scott Pascal, Nathan Bland, Remus Dimache, Romulus Dimache, Igor Gluškov, Alan Alberto, Daniel Jagar, Davor Čakarić, Mario Buličić
Žene:
Sanja Dimache, Jovana Mirosavljević, Julija Pivotskaja, Korana Bilan, Sanja Kaliterna, Matea Milas, Yurie Tanaka, Caitlin Seither, Simona Caputo, Sonja Gaj, Nikol Marčić

Carmen je vezana uz uzavrelo španjolsko podneblje i vruću cigansku krv, za koju su Mérimée i Puškin dali libretističke poticaje, a Bizet je svojim glazbenim majstorstvom pretvorio u vrhunsku operu. Kao takva praizvedena je u Parizu 1875. no malo je znano da je kao balet (neovisno o Bizetovoj glazbi) u Petipaovoj koreografiji Carmen praizvedena u Španjolskoj još 1845. Nakon Drugog svjetskog rata (1949) za najpoznatiju koreografiju na Bizetovu glazbu zaslužan je francuski koreograf Roland Petit, no ona je vjerno slijedila glazbu i činove same opere, sve dok ruski skladatelj Rodion Ščedrin (1932) nije Bizetovu glazbu posve prilagodio baletu i stvorio jednočinku (za svoju suprugu Maju Pliseckaju) u koreografiji Alberta Alonsa. Splitsku pak Carmen koreografirat će Valentina Turcu, autorica prošlogodišnjeg Bolera, dočekanog s odobravanjem publike i kritike. U autorskom timu ističe se ime kostimografkinje Michal Negrin, čuvene izraelske dizajnerice, čije kreacije nose i najveće zvijezde svjetskog show-businessa.

Carmen

Balet Carmen ruskog skladatelja Rodiona Ščedrina (rođen 1932) za gudački orkestar i udaraljke nastao 1967. spada među najkreativnija i najuspjelija djela u njegovom opusu. Ščedrin, diplomant Moskovskog konzervatorija jedna je od najprominentnijih figura u sovjetskoj i post-sovjetskoj glazbi. Najpoznatiji je upravo po svojim baletima, od kojih je mnoge napisao za suprugu Maju Pliseckaju, jednu od najvećih balerina dvadesetog stoljeća. Njegova smjelo prerađena orkestracija, inteligentne alteracije ritmičkih detalja, uz povremene humorističke detalje – primjerice, grubo umetanje suite Farandola iz Arležanke, ili iznenadni počeci i zaustavljanja u Toreadorovoj pjesmi – doprinijeli su ikonoklastičnom, ali vrhunski zabavnom prepričavanju Bizetove opere. Premda je Ščedrinova verzija uvrijedila brojne čistunce, branitelja je pronašla u samom Šostakoviču koji ju je smatrao oglednim primjerom umjetnosti transkripcije i blistavim slavljem plesa. Zanimljivo je pritom napomenuti da je upravo od Šostakoviča, pa onda i Hačaturjana Boljšoj naručio da prerade Bizetove glazbu da bi, nakon što su njih dvojica odbili, posao prihvatio Ščedrin.

Rođena u Zagrebu, balerina i koreografkinja Valentina Turcu već kao dijete je osjetila veliku strast i ljubav prema baletu i kazalištu. Njeni roditelji, vrhunski umjetnici baleta Maja Srbljenović i Marin Turcu u njenim su najranijim godinama unijeli ljubav, predanost i odgovornost prema plesu. Kultura pokreta, posebnost i ležernost obilježile su njene prve plesne korake, kao i nadarenost u traženju i širenju novih i drugačijih umjetničkih izričaja.
Sa devetnaest godina ulazi u slavnu plesnu kompaniju Béjart Ballet Lausanne. Tri ključne godine umjetnički se usavršava kod velikog Mauricea Béjarta i ostvaruje niz uloga širokog dijapazona u kreacijama jednog od najznačajnjih koreografskih i autorskih imena suvremenog plesa.
Valentina je trenutno angažirana kao solistica u Slovenskom Narodnom Gledališču u Mariboru. Posljednjih godina sve više se bavi koreografijom. Niz godina radila je sa slavnim slovenskim redateljem Tomažem Pandurom, a Janusz Kica, Vito Taufer, Nenni Delmestre, Alexandar Popovski, Samo Strelec, Krešimir Dolenčić neka su od imena redatelja i umjetnika s kojima već godinama surađuje i stvara.
Njen cjelovečernji autorski projekt La Callas 2007/08 jedinstveno je i senzibilno putovanje kroz život Marije Callas u kojem je pomaknula granice plesnog izričaja, spojivši na sceni glumce, plesače, operne dive, baletni ansambl i orkestar.
Splitska je publika njen strastven koreografski rukopis upoznala prošle godine, kad je s Baletom Hrvatskog narodnog kazališta Split postavila Ravelov Bolero.
Dobitnica je brončane medalje World Dancing Competition u Japanu, Nagoya 2002; na festivalu Zlatni lav 2006. dvije godine za redom dobila je nagradu publike, i to za predstavu Tango 2006, a slijedeće godine za predstavu Lacrimas. Iste godine na Slovenskom baletnom takmičenju njena moderna koreografija Rožmarin dobila je nagradu kao najoriginalnija. Godine 2008. Društvo Baletnih Umjetnika Slovenije nagrađuje Valentinin rad na području baleta, opere i drame, obrazlažući nagradu slijedećim riječima:
Kazalište je dom njenog stvaralaštva.
Uz mnoge pohvale, kritika i publika zajedno smatraju, da je Valentina Turcu balerina vrhunskih vrijednosti, istančanog pokreta, magnetične osobnosti i čarobnog senzibiliteta. Brojni kazališni umjetnici i kritičari s oduševljenjem primaju Valentinine radove i kreacije u predstavama tvrdnjom; da su njeni sjajni rezultati plod dugogodišnjeg iskustva, bogatog znanja i apsolutne ljubavi i predanosti tom poslu.
“Valentina Turcu stvara profinjeno, a ujedno i dominantno. Za svoje uloge dobiva brojne pohvale kritike, kao i publike. Duboko interpretativna i emotivno intenzivna dovela je svoj plesnokazališni izraz, pokret i stanje svijesti do vrhunskog stupnja scenske zrelosti.
Njena karizmatična osobnost bogati baletni prostor. Govor njenog tijela naprosto otvara nove dimenzije razumijevanja plesne umjetnosti.”
Društvo baletnih umjetnika Slovenije

Svoj jedinstveni lifestyle Michal Negrin stvara već više od dva desetljeća vlastitim kreacijama nakita, modne odjeće i predmeta kućnog dekora nadahnutim prošlim vremenima.
Rođena 1957. u Izraelu, u kibucu Naan, Michal je uvijek bila uvjerena u vlastitu viziju, svjesna svoje jedinstvenosti, unatoč tome što je odrastala u okruženju koje je propovijedalo grupnu uniformnost. Slijedeći svoju strast za samoizražavanjem djetinjstvo je provela dizajnirajući. Majka joj je bila inspiracija i podrška u ostvarivanju vlastitih snova, usprkos konvencijama kibuca.
Michal se 1984. udaje za Meira Negrina. Njihov se odnos razvijao, osim na privatnom, i na poslovnom planu. Meir je danas direktor tvrtke Michal Negrin Designs. Zajedno su 1988. lansirali svoju prvu kolekciju na glasovitoj tržnici na otvorenom u Tel Avivu, rasadniku talentiranih dizajnerskih nada. Nakon uspjeha koji je uslijedio, otvorili su konceptni dućan u modnoj četvrti u telavivskoj ulici Shenkin.
Oblikovana u toplom obiteljskom i romantičnom ozračju, ova je udobna prodavaonica postala inspiracijom i uzorom koji se poštivao i pri uređenju na slijedećim lokacijama branda.
Slijedeći rastući uspjeh kompanije, u Bat Yamu 1996. počeo je raditi tvornički studio.
Michal Negrin zainteresirala je poduzetnike širom svijeta i konceptni su dućani otvoreni u Japanu, Sjedinjenim Državama, Izraelu, Južnoj Africi, Meksiku, Australiji i drugdje. Jedinstveni duh Michal Negrin proširio se i na druga područja, postavši danas svojevrsni lifestyle.
Nadahnuta objedinjavanjem starog i novog kao i korištenju iznimnih kombinacija boja, Michel Negrin osobno dizajnira svaki komad nakita, odjeće i kućnog dekora koji nosi njeno ime. Svoje artefakte oblikuje koristeći različite tehnike i objedinjujući razne stilove, dizajne i boje kako bi stvorila svijet čarolije, romanse i starinskog stila.
Michalin jedinstveni stil pozitivno je odjeknuo i očarao ljude širom svijeta. Njen dizajn privlači brojne medijske i druge javne ličnosti, uključujući i selebritije i voditelje talk showa.
Tijekom posljednjih dvadeset godina brand Michal Negrin proširio se na nove kategorije proizvoda i otvorio desetke trgovina i konceptnih dućana širom Izraela i svijeta u gradovima kao što su Tokio, Moskva, Boston, Sofija, Tel Aviv, uključujući i konceptne dućane u Dubrovniku i Zagrebu, te najnoviju u Splitu.
Svakoga dana pokušavam reinterpretirati ono što me uzbuđuje i što mi pomaže da ostvarim svoje snove. Vjerujem kako su znatiželja, entuzijazam i vjera dnevni podsjetnici na to da je sve moguće i da moramo održati živim dijete u nama. To nas vodi prema kreativnosti i pomaže nam da postignemo samoostvarenje.
Vjerujem kako je u ovom našem složenom svijetu važno sjetiti se naše suštine i sačuvati njeno dublje razumijevanje. Nije važno u kojoj smo životnoj dobi, koje smo rase niti odakle dolazimo; ono što je uistinu važno su optimizam, ljubav i radost koji nas hrani. Te osobine osnažuju našu hrabrost i usmjeruju nas prema boljem, mirnijem životu ispunjenom kreativnim otkrićima.

ANDREA PALLADIO

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:15:00 +0000

30. lipnja, ČETVRTAK
20 sati ANDREA PALLADIO
izložba
Galerija Waldinger

Andrea Palladio je rođen 1508. godine u Padovi gdje je započeo svoju umjetničku karijeru kao kamenoklesar. Nakon što se preselio u Vicenzu ušao je u službu plemića i humaniste, ali i arhitekta amatera, Giangiorgia Trissina, koji je Andrei dao nadimak “Palladio” po grčkoj božici mudrosti Ateni Pallas i rimskom književniku iz 14. stoljeća – Palladiju.
Palladio je naučio latinski na Trissonovoj maloj akademiji i pratio je svog mecenu na njegovim putovanjima u Rim, gdje je pravio crteže antičkih rimskih spomenika. Tijekom godina uredio je više knjiga kao što su Vodič za rimske starine i ilustrirano izdanje Vitruvijeve “10 knjiga o arhitekturi, ali i originalno djelo: “Četiri knjige o arhitekturi”. Njegove knjige su se pokazale praktičnijima od svih prijašnjih (vjerojatno zbog njegovo iskustva kao kamenoklesar) jer je znao problemima prići s tehničke strane, ali i s estetske uz puno razumijevanje za idealne proporcije (tzv. zlatni rez).
Godine 1559., kada se nastanio u Veneciji, već je bio najpriznatiji arhitekt u Italiji. Dosta njegovih projekata izvedeno je nakon njegove smrti 1580. godine, ali su se svi pridržavali njegovih originalnih nacrta.

U Vicenzi i okolici, te u Veneciji, izgradio je mnogobrojne monumentalne građevine skladnih proporcija kao što je crkva San Giorgio Maggiore iz 1566. godine u Veneciji. Crkvu je komponirao kao dva rimska hrama, jedan u drugom, različitih veličina i visina. Unutra je komponirao otvoreni zaslon na istočnom kraju, te prema oltaru zakrivljene transepte i visoku kupolu tako da bi stvorio dojam što većeg prostranstva.
Iste godine započeo je svoju slavnu vilu La Rotonda ili Vila Rotonda u neposrednoj blizini Vicenze. Ona je primjer suburbanog tipa koji se može usporediti s rimskim carskim vilama (Hadrijanova vila u Tivoliju ili vila u Frascatiju), ali koji je u Venetu rjeđi. Iako je Palladio očito bio inspiriran rimskom arhitekturom, njegova fino proporcionalna i skladna vila je bila potpuno originalna.
Palladijeve vile (npr. vila Barbaro) su bile praktična, aktivna gospodarstva za velike venecijanske obitelji koje su ponovo tražile napuštenu zemlju u Venetu i istodobno osiguravale osvježavajuća utočišta za ljeto. Upravo su ove paladijske vile poslužile kao uzor za engleske i američke ladanjske dvorce u 18. stoljeću. [1].
Palače Thiene, Chiericati i kazalište Teatro Olimpico u Vicenzi, Palladio je izveo prema načelima rimskog arhitekta Vitruvija, a pregradio je i staru gotičku vijećnicu, tzv. Basilicu. Palladio opremio veličanstvenim renesansnim lađama koje se sastoje od toskanskih-dorskih i iznad njih toskanskih-jonskih stupova, lukova poduprtih manjim dvojnim stupovima, balustrada i okruglih otvora, grupiranih tako da proizvedu uzbudljive efekte svjetla i sjene. Ovo rano remek-djelo, građeno od 1546. do 1614. godine, pribavilo mu je glas genijalnog graditelja.
Napisao je “Četiri knjige o arhitekturi” kojima je znatno utjecao na razvoj europske arhitekture, osobito u engleskoj gdje se u 17. i 18. stoljeću arhitektura po njegovim načelima smatrala samostalnim pravcem – paladijanizam, koji je bio preteča neoklasicizma u umjetnosti.

GALA KONCERT OPERNIH ARIJA

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:11:34 +0000

29. lipnja, SRIJEDA
20,30 sati GALA KONCERT OPERNIH ARIJA
koncert

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
dirigent: Filip Pavišić
Trg Ivana Pavla II

G A L A K O N C E R T

1. G. Rossini: SEVILJSKI BRIJAČ Izvode: Ljubomir Puškarić i orkestar
Arija Figara (Largo al factotum)

2. G. Rossini: SEVILJSKI BRIJAČ Izvode: Jelena Štefanić i orkestar
Arija Rosine (Una voce poco fa)

3. G. Rossini: SEVILJSKI BRIJAČ Izvode: Berislav Puškarić i orkestar
Arija Don Basilia (La calunnia)

4. V. Bellini: NORMA Izvode: Vesna Baljak, zbor i orkestar
Arija Norme (Casta diva)

5. F. Cilea: ARLEŽANKA Izvode: Božimir Lovrić i orkestar
Arija Federica (E’ la solita storia)

6. L. Delibes: LAKME Izvode: Jasna Komendanović, Iskra
Duet Lakme i Mallike Stanojević i orkestar

7. G. Puccini: TOSCA Izvode: Sanja Toth i orkestar
Arija Tosce (Vissi d’ arte)

8. G. Verdi: NABUCO Izvode: zbor i orkestar
“Va pensiero”

9. G. Donizetti: LJUBAVNI NAPITAK Izvode: Robert Adamček i orkestar
Arija Belcorea

10. V. Bellini: LA SONNAMBULLA Izvode: Vesna Baljak, zbor i orkestar
Arija Amine (Ah! Non giunge)

11. V. Bellini: LA SONNAMBULLA Izvode: zbor i orkestar
“Qui la selva piu folta”

* * * * *

12. G. Verdi: TRUBADUR Izvode zbor i orkestar
Zbor Cigana

13. G. Verdi: TRAVIATA Izvode: Božimir Lovrić i orkestar
Arija Alfreda (Lunge da lei)

14. G. Puccini: LA BOHEME Izvode: Sanja Toth i orkestar
Arija Mimi

15. G. Verdi: TRAVIATA Izvode: Ljubomir Puškarić i orkestar
Arija Germonta

16. G. Puccini: LA BOHEME Izvode: Jelena Štefanić i orkestar
Arija Mussete

17. A. L. Webber: CATS Izvode: Danijela Pintarić i orkestar
“Memory”

18. V. de Crescenzo: LA RONDINE AL NIDO Izvode: Ladislav Vrgoč i orkestar
arr. C. Contini

19. H. Mancini: MOON RIVER Izvode: Berislav Puškarić i orkestar
arr. C. Contini

20. E. De Curtis. NON TI SCORDAR DI ME Izvode: Claudio Contini i orkestar
arr. C. Contini

21. F. Sartori: TIME TO SAY GOODBYE Izvode: Danijela Pitarić, Božimir
Lovrić i orkestar

22. Napuljska kancona: O, SOLE MIO! Izvode: solisti i orkestar

Dirigent / Filip Pavišić

Solisti:
Vesna Baljak, sopran
Jasna Komendanović, sopran
Danijela Pintarić, sopran
Jelena Štefanić, sopran
Sanja Toth, sopran
Iskra Stanojević, mezzosopran
Claudio Contini, tenor
Božimir Lovrić, tenor
Ladislav Vrgoč, tenor
Robert Adamček, bariton
Ljubomir Puškarić, bariton
Berislav Puškarić, bas

Zbor i orkestar HNK u Osijeku

Koncertni majstor / Ioan Pauna
Korepetitori / Damir Šenk i Igor Valeri
Zborovođa / Ljubica Vuletić
Inspicijentica / Irena Budak

SVEČANO OTKRIVANJE SKULPTURE BRANKA RUŽIĆA: LJUDI

damir — Tue, 07 Jun 2011 14:09:54 +0000

29. lipnja, SRIJEDA
20,15 sati SVEČANO OTKRIVANJE SKULPTURE BRANKA RUŽIĆA: LJUDI
Trg Ante Starčevića

Branko Ružić rođen je u Sl. Brodu 4. ožujka 1919. Već zarana iskazuje crtački talent u osnovnoj školi u Vinkovcima. Poslije završetka osnovne škole njegov učitelj Pavao Divić upozorava profesora crtanja Vinka Pajalića na Ružićevu darovitost te ohrabruje talent mladoga Ružića koji zajedno sa svojim starijim školskim kolegama, Slavkom Kopačem i Rudolfom Sablićem odlazi na slikanje u prirodu. 1935. pokreće list «Svjetlost» kojem je urednik, i u kojem zajedno sa svojim kolegama objavljuje vlastite priloge. Ružić je u tri godine od 1937. do 1940. promijenio nekoliko studija koji su ga privlačili: strojarstvo, arhitektura, povijest književnosti, povijest umjetnosti. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti studira kiparstvo od 1940. do 1944. Diplomirao je kod Ive Lozice i Frana Kršinića s kojim je bio veoma blizak. Kod prof. Tomislava Krizmana upisuje grafiku od 1944. do 1945. Iako je stekao diplomu kipara, odlučuje se i za studij slikarstva u klasi prof. Marina Tartaglie koji pohađa između 1945. i 1948. Te iste 1948 po prvi puta je nazočan na IV izložbi ULUH-a, gdje je privukao pozornost kritike. Njegovi prvi zapaženi radovi odražavaju poslijeratno doba i tematiku koja je tada prevladavala. Španjolska i manetovska tradicija vidljiva je u njegovom velikom platnu «Zlodjela okupatora»(1948.) U ciklusu «Cigani» likove još više stilizira udaljavajući se od tada sveprisutnog realizma. 1951. u Vinkovcima mu je priređena prva samostalna izložba a iste godine Udruženje likovnih umjetnika u Zagrebu dodjeljuje mu atelje u Voćarskoj 76 u kojem je radio do svoje smrti. Bavio se pedagoškim radom te pisao o umjetnosti. Imao je šezdeset i sedam samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Njegovi radovi bili su izloženi na više od dvije stotine skupnih izložaba. Autor je spomenika: Moša Pijade (Beograd, 1969), Korablja (Zagreb, 1970), Ljudi (Osijek, 1977), Vinkovačke jeseni (Vinkovci, 1978), Čudo u Milanu (Fallersleben, 1978), Fontana s pticama (Wolfsburg, 1978), Spomenik palim Zagrepčanima (Zagreb — Dotrščina, 1981), Provincijalat Bosne Srebrene (Sarajevo, crkva Sv. Križa, 1981). Izlagao je na XXXII.bijenalu u Veneciji 1964. gdje mu međunarodni žiri dodjeljuje nagradu za internacionalnu skulpturu „David Bright Fondation“. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade općine Rovinj (1967, 1972), Nagrade grada Zagreba (1968) i Republičke nagrade za životno djelo “Vladimir Nazor” (1986). Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu, a najveći broj u Galeriji Ružić, koja je — zahvaljujući njegovoj donaciji od više od četiri stotine djela — otvorena 15. lipnja 2004. godine u kompleksu Tvrđave Brod u Slavonskom Brodu. Osim u mnogobrojnim katalozima, njegovo je stvaralaštvo prikazano i u dvjema monografijama — Mladenka Šolman: Branko Ružić (Moderna galerija Zagreb, Grafički zavod, Zagreb 1977) i Mladen Pejaković: Branko Ružić (Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb 1996). Branko Ružić umro je 27. studenog 1997. godine u Zagrebu.

NOVA ENERGIJA ZA NOVO OSJEČKO LJETO KUTLURE

damir — Tue, 17 May 2011 08:40:33 +0000

Energija izvođača, energija posjetitelja, energija organizatora ono je što će „nositi“ ovogodišnju najznačajniju kulturnu manifestaciju na istoku Hrvatske! Osječko ljeto kulture ove se godine održava po 11. puta u gradu na Dravi, a tijekom godina ova je manifestacija postala je prepoznatljiva na festivalskoj karti Hrvatske. Program ovogodišnjega «ljeta» ponudit će građanima Osijeka i gostima grada 26 programa, u 18 dana i na 9 pozornica, uglavnom u starom dijelu grada – Tvrđi. Želja nam je bila ove godine povezati i tri povijesne gradske cjeline: Gornji grad, Tvrđu i Donji grad. Glavna festivalska pozornica bit će u dvorištu Rektorata u Tvrđi, svečano otvorenje vezat ćemo uz Trg Ante Starčevića, a premijera dječje predstave „Emil i Detektivi“ odigrat će se u Donjemu gradu. Osječani, Slavonci i Baranjci, te gosti grada na Dravi uživat će u dramskim predstavama, književnom, glazbenom i likovnom programu uz atraktivna gostovanja umjetnika iz zemlje i inozemstva.

Svake godine trudimo se ponuditi kvalitetne programe koji će zadovoljiti visoke kriterije gledatelja koji u velikom broju posjećuju „ljeto“. Izbornik programa ove je godine priznati hrvatski redatelj Robert Raponja, dok organizacijski odbor čini već „uigrani tim“ na čelu s predsjednicom Jasminkom Mesarić, članovi organizacijskog odbora su: dogradonačelnik Osijeka Ivan Vrdoljak, pročelnik za društvene djelatnosti Gradske uprave Dražen Alerić, voditeljica Odsjeka za kulturu Ljerka Hedl i intendant Hrvatskog narodnog kazališta Božidar Šnajder. I ove godine možemo obećati najgledanije predstave, kako za odrasle tako i za djecu, gala koncerte i zanimljive izložbe, a uz moto ENERGIJA, na ovogodišnjemu ljetu prevladavat će male atraktivne forme.

Osječko će ljeto kulture, 11. put za redom, svojim sugrađanima donijeti nov doživljaj gradskih prostora, trgova i ulica koje će u 18 dana održavanja ljeta postati pozornice. Veselimo se novom ljetnom kulturnom druženju! (tg)

TRIJUMF ZA PJEVAČKI ZBOR BREVIS, TUZLANSKO NARODNO POZORIŠTE I STUDENTE KUTLUROLOGJE!

damir — Wed, 21 Jul 2010 22:52:23 +0000

Na sinoćnoj završnoj večeri 10. jubilarnog Osječkog ljeta kulture trijumfirao je pjevački zbor “Brevis” sa predivnim koncertom Karla Jenkinsa “Adiemus”, tuzlansko Narodno pozorište sa predstavom “Malograđanska svadba” i studenti Kulturologije za koncept urbane provokacije “Kultura grada”.

Prosudbenoj povjerenstvo osvtom završava ovogodišnju ljetnu manifestaciju koju je sinoć svečano zatvorio osječki dogradonačelnik Ivan Vrdoljak.

OSVRT PROSUDBENOG POVJERENSTVA NA PROGRAME OSJEČKOGA LJETA KULTURE 2010.

Od 29. Lipnja do 21. Srpnja održano je, na 15 različitih lokacija u našemu gradu, 44 različita programa koje je vidjelo čak 11 tisuća gledatelja od djece do onih u najboljim godinama. Osječko ljeto kulture manifestacija je koju grad Osijek daruje svojim građanima, u ove ljetne vruće dane gledamo i slušamo prave kulturne poslastice, a pod geslom – Osijek grad prijatelja – imali smo što i ponuditi.

Prijatelji su kao sjena oni su uvijek tu kad ih trebaš, a jedini način da imaš prijatelje je biti prijatelj. Osijek to i jest. „Osijek se voli kroz osmijeh“ – rekao je gradonačelnik u najavi ovogodišnjega ljeta osmjehe smo razmijeniti sa prijateljima iz šest zemalja, a i naši su se umjetnici predstavili u njihovim zemljama.

Iz grada prijatelja Maribora mnogobrojnu publiku na trgu sv. Trojstva oduševio je balet «Grk Zorba» Mikisa Theodorakisa. Iako je predstava zbog kiše izvedena u nešto skraćenom obliku oduševila je prepuno gledalište koje je pljeskalo u ritmu sirtakija ispraćajući vrsne balerine i baletane.

Iz slovačke Nitre došla nam je lutkarska predstava zadivljujuće animacije i neobične estetike: «Palčica», koja je razveselila mališane i njihove roditelje u Dječjem kazalištu.

Iz Subotice nam je stigao «Čovječuljak» – izvrsno posjećena lutkarska predstava subotičkog dječjeg kazališta namijenjena najmlađima, a dječica su u prepunoj Barutani uživala u ovoj neverbalnoj izvedbi. Da je bogata kazališna tradicija u Subotici svjedoči predstava subotičkog Narodnog pozorišta koji su došli s razigranim i raspjevanim «Razboynicima» rađenima po Schilerovom dramskom tekstu u režiji Nikole Zavišića. Mlad energičan ansambl, inventivna i nadahnuta režija puna iznenađenja plijenila je pažnju osječke publike koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor Vege gdje su se događale sve velike predstave na ovogodišnjem ljetu.

Iz grada soli Tuzle došao nam je ansambl Narodnog pozorišta Tuzla s predstavom Bertolta Brechta «Malograđanska svadba». Pod redateljskom palicom Jovice Pavića ostvarili su živu, duhovitu i potresnu predstavu o raspadu obitelji koja se tek ima stvoriti. A već tada bili smo sigurni da smo gledali jedno od ponajboljih ostvarenja na Osječkome ljetu kutlure.

Lutkarsko kazalište iz Ploiestija po prvi puta u Osijeku s lutkarskom predstavom «Pinocchio» razgalila je mališane koji su okupirali Barutanu, pa čak ni jezik nije bio preprekom da pratimo avanture nestašnog drvenog lutka.

Laussane je švicarski grad francuskog govornog područja kojemu je suvremeni ples na vrlo visokoj umjetničkoj razini. U tom gradu Maurice Bejart ima svoj trg, stoga ne čudi da se iz tog grada predstavila međunarodna trupa Companie Linga pod vodstvom Marca Cantalupa sa plesnim projektom No.Thing. Šestoro plesača zadivilo je Osječane plesnim umijećem koje nedostaje na našim scenama.

Upravo ova koncepcija Osijek grad prijatelja omogućila nam je da vidimo ponajbolja ostvarenja u protekloj sezoni iz gradova s kojima ćemo i dalje njegovati dobru i prijateljsku, gospodarsku i kulturnu suradnju.

Ovo ljeto Umjetnička akademija iz Osijeka s predstavom Pravo na rad gostovala je na gradskom festivalu u Laussani, studenti su predstavu izveli četiri puta pred mnogobrojnim gledateljima. Hrvatsko narodno kazalište iz Osijeka sa svojom uspješnicom mjuziklom «Jalta, Jalta», umjetničkoj prijestolnici kulture, gradu prijatelju Pečuhu odaslalo je iz Osijeka poruku „neka cijeli ovaj svijet još zove se bajka“. Dječje kazalište Branka Mihaljevića nakon uspješne premijere i reprize predstave Ferenca Molnara „Dječaci Pavlove ulice“ u režiji Janosa Szikore, koju su pripremili u kooprodukciji s pečuškim hrvatskim kazalištem, također je uspješno prikupilo simpatije i na pečuškoj premijeri.

29. lipnja nakon svečanosti otvaranja i nakon što je gradonačelnik Bubalo otvorio Art republiku Tvrđu u kojoj su osječke kulturne institucije zajedno s gradovima prijateljima ravnopravno isplele osječku ljetnu kulturnu mrežu, vidjeli smo produkcijski najzahtjevniju predstavu, ambijentalnu izvedbu opere za tri groša Bertolta Brechta u režiji Željka Vukmirice, pod dirigenstkom palicom Berislava Šipuša. Sva tri ansambla Hrvatskog narodnog kazališta predstavila su se pjevajući i glumeći Brechta. U intimnoj i maloj pak formi Hrvatsko narodno kazalište promoviralo je i svoju Noćnu scenu gdje je Mira Perić Kraljik izvela svoj autorski uradak «Zašto se muhe lijepe na ono». Ove godine nas nisu uznemiravale muhe, a uz pomoć gradskih službi savladali smo čak i najezde komaraca.

Osijek se u protekla tri tjedna pretvorio i u grad lutaka! Na kulturnoj karti Hrvtske Osijek je velikim slovima upisan kad je lutkarstvo u pitanju, jedini u zemlji i bližoj regiji imamo studij glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji. Mogli smo nazočiti na Canape promociji u Manježu na prostorima Campusa atraktivnom lutkarskom «Stvaranju svijeta».

Za predstave namjenjene djeci vlada veliki interes, cijele obitlji i po nekoliko puta gledaju reprizne predstave.

Uz predstave gradova prijatelja, tri puta je iznimno uspješno u dvorištu Prehrambeno- tehnološkog fakulteta premijerno i reprizno izvedena već spomenuta ambijentalna predstava «Dječaci Pavlove ulice» u dramatizaciji Matka Botića i režiji Janosa Szikore, a koja nas je podsjetila na jedno od najomiljenijih dječjih štiva koje smo kao klinci iznova iščitavali kroz igru u svome naselju. Najmlađa publika na sceni u predstavi «Glumci u zamci» i veselju nije bilo kraja. I sa glumačke i sa dječje strane, a bio je to i cilj ove izvrsne studentske interaktivne produkcije.

Mlade snage grada Osijeka pokazale su svoju kreativnost i prepoznale mogućnost učenja od najboljih na radionici pod mentorstvom svjetski poznatog, vrhunskog umjetnika samozatajnog Davora Vrankića gdje su vjerujemo usvojili dragocjena znanja. 17 je polaznika probuđena znanja pokazalo i na svojoj prvoj izložbi koja je uslijedila odmah po završetku radionice.

73 autora izlagala su pak na umjetnički „jakoj“ izložbi X. Memorijal Ive Kerdića, Triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike, na kojoj je predstavljen pregled suvremenog hrvatskog medaljerstva i male plastike, te velikani ovih izraza Branimir Crlenjak i Vjenceslav Richter.

Studenti i profesori Umjetničke akademije na izložbi 1+1 utemeljenoj na aktualnoj likovnoj produkciji, obuhvatili su sve suvremene oblikovne varijacije i izražajne forme; od medija štafelajne slike, crteža, grafike, skulpture, instalacije, do video rada i fotografije. Goran Petercol i Robert Sošić angažirani konceptualni umjetnici u Galeriji Waldinger svojom intrigantnom izložbom «Dva, dva» uzburkali su publiku osječkoga ljeta. Ria Trdin, pak prevela je pjesnički jezik Dobriše Desarića u crtež, objasnila umjetničkim djelom drugo umjetničko djelo na izložbi «Crtom kroz Cesarića». Željka Fuderer Levak svojim nas je intimnim zapisom upozorila na potencijal prostora Manježa u sveučilišnom Campsu koji će u slijedećim godinama zasigurno biti jedno od od središnjih mjesta za kulturna događanja na ljetu. Njezine «Metamorfoze prostora» tetovažama su ukrasile zidove Manježa baš kao što ljudi tetovažom ukrašavaju svoje tijelo.

A ako ste se upitali čemu ove životinjske skulpture pomno slušaju kip Franje Asiškog, riječ je još otvorenoj izložbi skulptora docenta Denisa Kraškovića sa Umjetniče akademije u Osijeku.

Glazbeni je program Osječkoga ljeta kulture donio nevjerojatnu mladalačku svježinu i originalnost kroz izvedbe pjevačkog zbora Brevis koji nam je pod umjetničkim vodstvom Antoanete Radočaj Jerković priredio nezaboravan, čaroban koncert posut vilinskom prašinom.

3000 koncerata koje je do sada održao orkestar Zagrebački solisti bila je preporuka koju nije zanemarila ni osječka publika. Izvedena su recentna i visoko zahtjevna djela kojima se ovaj ansambl proslavio diljem svijeta te su posjetitelji mogli čuti djela u stilskom rasponu od baroka do 20. Stoljeća.

Uslijedio je Big band Art kluba Osijek, koji je u nepune dvije godine postojanja postao miljenikom osječke publike, ponudivši nam na ljetu kulture jazz standarde uz izvrsnog vokalnog solistu Igora Delača prošetavši nas glazbenom promenadom kod pješačkoga mosta.

Tri bisa za Orkestar mladih svjedočila su o iznimnoj kvaliteti programa koji su nam izveli mahom mladi perspektivni glazbenici uvjerljivi u svojoj izvedbi. Koncertom je ravnao Mihael Raff koji imponira pojavom mladog dirigenta. Njegovu osobnost označavaju izvrsno poznavanje orkestralne literature, izbor skladbi i kvalitetna suradnja s orkestrom, napisala je i ugledna glazbena kritičarka Branka Ban.

Najljepše su se pak arije iz opera i opereta zaorile prepunim Arheološkim muzejom na glazbeno književnoj večeri «Ljubav se zove imenom….», a zapamtit ćemo izvedbe mladih solistica Veronike Hardy, Ivane Horvat i Margarete Matišić uz izbor stihova iz domaće i svjetske literature koje intepretirao Ivan Čačić.

Novim kazališnim formama predstavili su se studenti treće godine Umjetničke akademije u Osijeku pod mentorstvom Alena Čelića. U duhovitom mimskom «Cabaretu tur retur» tražili su i pronašli kazališni metajezik koji nadrasta sve jezične barijere, kao što ljubav nadrasta sve predrasude o nepomirljivim i sukobljenim mentalitetima različitih naroda. Angažirana i provokativna bila je, satiričkom oštricom nabijena, predstava «Pravo i zapravo», koja je autorski rad studenata uz budno oko mentora Željka Vukmirice i asistenta Berislava Cimermana. Zadivljuća je energija dobro uigrane i sinkronizirane ekipe mladih i preciznih glumaca koji poput stroja bubnjajući po aluminijskim jestvama traže svoje pravo na rad. Fascinantnom uvjerljivošću su pak svoje životne priče izveli po tramvajima, ulicama i trgovima Tvrđe.

U svijet snova i čarolije odveli su nas pak studenti likovne umjetnosti, glume i lutkarstva prve godine koji su uprizorili vizualno atraktivnu predstavu «Vodeni snovi» pod mentorstvom likovne i kazališne umjetnice i asistentice na Akademiji Saše Došen, a na glazbu profesora Davora Dobića i Kristijana Funarića, i koreografiju Ilijane Lončarić.

Većina ovih program održana je u dvorištu Kazamata, koje je postalo gotovo pretijesno na prvoj filmskoj večeri kad su se predstavili osječki autori. Oljk je imao i svoju filmsku premijeru – prikazan je dokumentarni film Marije Petrović NSK – «Krećemo na vas» dokument, zapis o vremenu kada je Osijek u jeku ratnih zbivanja bio kulturni centar Hrvatske.

Filmski ciklus «Pula u Osijeku», prikazivan u kinu Uranija privukao je mnogobrojnu publiku, a Osijek se u ovih pet dana pribiližio središtu hrvatskog filmskog svijeta Puli.

Književni susreti na kojima smo ugostili gradonačelnika Tuzle i književnika Jasmina Imamovića, izdavača Branka Čegeca koji je predstavio slovenske i mariborske autore, naslanjali su se na nit vodilju Osječkog ljeta kulture – Osijek grad prijatelja. U potpuno nesposrednom i intimno iskrenom, prijateljskom otvorenom razgovoru, bez dlake na jeziku predstavila nam se i Mani Gotovac sa svojim književnim uratkom «Fališ mi». Posve originalnom i živom promocijom zbornika studentskih radova pod geslom pokrenimo kulturu grada, predstavili su nam se studenti Kulturologije Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Jasminka Mesarić, Božidar Šnajder i Robert Raponja od izvrsnih izabralo je najbolje. Grad Osijek stoga dodjeljuje Nagradu s poveljom:

1. Narodnom pozorištu Tuzla, Bosna i Hercegovina, za izvedbu dramske predstave

“Malograđanska svadba” Bertolta Brechta u režiji Jovice Pavića;

2. Pjevačkom zboru Brevis i Umjetnickoj akademiji u Osijeku za izvedbu koncerta “Adiemus” Karla Jenkinsa pod umjetničkim vodstvom Antoanete Radočaj Jerković

3. Studiju kulturologije za koncept urbane provokacije “Kultura grada” u sklopu predstavljanja zbornika “Probudi se, protuho, znaš li koliko je sati?” u produkciji Osječkoga ljeta kulture i Sveucilišta Josipa Jurja Strossmayera.

Sve tri nagrade Osječkoga ljeta kulture ravnopravne su, a uz povelju nose i novčani iznos od 5000 kuna.

Na kraju zahvala kolegama novinarima koji su zdušno i s velikim zanimanjem pratili programe Osječkoga ljeta i izvještavali javnost o našim lijepim ljetnim događanjima. Lijepo vas pozdravljamo do godine na 11. Osječkome ljetu kutlure. (tg)