• Kategorije:
  • Sve
  • Najava
  • Osvrt
  • Prijevoz
  • Prognoza
  • Vijesti

Programi kazališne umjetnosti uvijek najposjećeniji!

Stolac više uvijek se traži za kazališni dio programa Osječkog ljeta kulture, a uvjereni smo kako će tako biti i ove godine. A upravo kazališnom umjetnošću i otvaramo OLJK 2017. i to domaćom produkcijom, operom “Nabucco” Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Nije premijera, ali prostor jest nov, a samim time i izvedba.

Premijera domaće produkcije uvijek je ono čime se OLJK najviše ponosi i tradicija je to do koje se drži. Za taj dio pobrinut će se i ovoga puta Dječje kazalište Branka Mihaljevića predstavom “James i divovska breskva”. Kako se kaže “bio bi grijeh” imati u svome gradu Umjetničku akademiju, a nemati njihov program u sklopu OLJK-a. Uličnim teatrom “Crveno i crno” svoje umijeće pokazat će nam upravo studenti UAOS-a. Kada je riječ o gostujućim predstavama, ponovno ćemo ugostiti poznata kazališta poput Kerempuha, Teatromana, Teatra Exit, Gavelle s popularnim naslovima.

“Na Drini ćuprija”, abeceda ovih prostora za sva vremena

Osijek je, te tople ljetne večeri 30. lipnja 2016., bio europski grad kulture, tolerancije i budućnosti.

Zahvaljujući gostovanju novosadskog Srpskog narodnog pozorišta, osječka, i ne samo osječka publika, imala je zadovoljstvo pogledati jednu od ponajboljih predstava svih izdanja Osječkog ljeta kulture.
Nešto više od tisuću gledatelja šutke, nijemo, ali istinski duboko i potresno, uživalo je u izvrsnoj izvedbi glumačkog ansambla u kojem je nemoguće izdvojiti najboljeg. Snažne grupne epizode i još snažnije individualne dionice, protkane glazbom i plesom, imali su brojni glumci i odradili su ih besprijekorno. Zapravo, ova predstava nije odglumljena, nije odradjena, već proživljena na sceni. Duboko, istinski proživljena kroz glumački izričaj uz pomoć kojeg smo i mi proputovali kroz vrijeme, zajedničku burnu povijest vodjeni nobelovcem Ivom Andrićem pod maestralnim redateljskim ravnanjem Kokana Mladenovića sa svim svojim suradnicima.

Andrić je te večeri na velika vrata vraćen u jednu od svoje tri domovine (s pravom ga, osim umnih Hrvata svojataju isto takvi Srbi i Bosanci) i pokazao zašto neke stvari, poput ove lektire, jednostavno moraju biti pročitane. Zarobljeni u krugu vremena stoljećima, shvaćamo da vremena nisu ta koja su loša, loši mogu biti jedino ljudi.

Kako reče jedan mladić u predstavi nagovarajući svoju djevojku da odu odavde: “…ne bojim se ja ostati, nego onoga što bih mogao postati, ako ostanem…”.

Snažne poruke izmjenjuju se gotovo tri sata ostavljajući nas tijekom predstave i nakon u nekim svojim promišljanjima, strahovima i vrijednostima.

“Na Drini ćuprija” bila je ne samo osječka, nego i hrvatska premijera budući da je riječ o prvom gostovanju predstave izvan njezine matične kuće.

Kako sam imao zadovoljstvo pogledati ju na daskama Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, valja naglasiti da se isto tako dobro osjećala i na pozornici naše dvorane Gradski vrt za što velike pohvale zaslužuje organizacijski odbor Osječkog ljeta kulture i, posebno, cjelokupna tehnička potpora Oljk-a.

Posebnu, ogromnu, pohvalu zaslužuje publika koja je izvrsno primila predstavu i kako je prokomentirao upravnik Snp-a Milosavljević i direktor drame Gajin,: “…možete biti ponosni, imate isprofiliranu publiku koja zna prepoznati umjetnička djela, bila je fantastična…”.

Zadovoljstvo je bilo vidjeti, osim brojnih uzvanika, velik broj glumaca, redatelja, književnika, novinara, profesora, ravnatelja… poput Gorana Grgića, Aleksandra Bogdanovića, Ivone Kundert, Lidije Helajz, Roberta Raponje, Davora Špišića, Drage Hedla, Ivice Lučića, Jasmina Novljakovića, Dubravke Pađen Farkaš te mnogih drugih. Ako se tko izgubio u tmini dvorane, ispričavam se unaprijed.
Ostatak Hrvatske niti ovaj put nije u cijelosti saznao što se te večeri dogadjalo u Osijeku, no vjerujem kako će “Drina” uskoro doteći i u druge gradove.

Veliko je zadovoljstvo u nečem biti prvi, a Osijek je, još jednom, prvi širom otvorio vrata budućnosti i postao, opet po tko zna koji put, prva i posljednja linija obrane od primitivizma.
Kultura živi u ovom gradu, nada postoji.

Dražen Alerić
član Organizacijskog odbora OLJK-a 2016.

„AKO LAŽEM – JA MAGARAC“

Ovim riječima završava predstava „Ja magarac“ nastala prema zbirki kratkih priča Zvonimira Baloga, a premijerno ju je na sinoćnjem OLJK-u izvelo Dječje kazalište Branka Mihaljevića.

Nakon teške druge večeri, uz genijalno SNP i „Na Drini ćupriju“ od koje se dojmovi većini još uvijek nisu slegli, dobro je došlo malo razbibrige uz likove iz Balogove mašte. No i uz ovu je predstavu valjalo razmišljati. Jer kako ističe dramaturginja Nives Madunić Barišić, Balog je samo na prvu tako bezbrižan i razigran. Svaka njegova priča, pjesma imaju poruku, dublju, smisleniju. Samo što je glumci donose kroz zabavu – plešući uz scenski pokret Alena Čelića, pjevajući uz glazbu Igora Karlića, krećući se kroz scenu Saše Došen Lešnjaković. A sve pod budnim okom redatelja Dražena Ferenčine. Djeci će se predstava svidjeti – dokazuje to i veseli dječji smijeh koji se orio tijekom premijern izvedbe. A roditelji su ti koji im trebju pojasniti onu pozadinu. I onda je slika kompletna, a predstava u potpunosti uspjela. I na kraju, veliko bravo za Aretu Ćurković, Edija Ćelića, Đorđa Dukića, Tihomira Grljušića, Aleksandru Colnarić i Kristinu Fančović. Iako ih većinu gledamo već godinama na sceni, pokazali su da još uvijek mogu naučiti i nešto novo. I to uspješno. Ako ste propustili pogledati „Ja magarac“, imate novu priliku već u ponedjeljak u repriznoj izvedbi.

Premijera predstave Jonathanov let na Osječkom ljetu kulture

U utorak, 30. lipnja Dječje kazalište Branka Mihaljevića premijerno izvodi predstavu Jonathanov let druge večeri Osječkoga ljeta kulture 2015. Tekst je prema romanu Galeb Jonathan Livingston Richarda Bacha prilagodio Nikola Zavišić. Priču za male i velike letače možete pogledati u Dvorištu Rektorata s početkom u 21,30 sati.

Autorsku ekipu čine redatelj Nikola Zavišić koji potpisuje režiju, prilagodbu teksta i oblikovanje svjetla; kostimografkinja Maja Mirković – koja ovom prvom suradnjom s Dječjim kazalištem obilježava i svoju stotu premijeru; scenografkinja Irena Kraljić, autor glazbe Willem Miličević, scenski pokret – Dunja Jocić, a asistentica redatelja je Areta Ćurković. Naši letači su: Edi Ćelić kao Jonathan, Lidija Kraljić Zavišić je Flip, Đorđe Dukić – Uč-Jang, Snježna Ivković – Mali koralj – Koraljka, Areta Ćurković – Daleka Hrid – Dalia i Mirel Huskić – Saliven.

Priča je to o letenju kaže redatelj Nikola Zavišić… Pomalo onom pravom, uz pomoć krila, koje poštuje zakone fizike i kojim se koriste ptice. Malo više o onom unutarnjem letenju, istraživačkom, koje se događa u nama i koje nam pomaže da upoznamo sami sebe, svijet oko nas i proširimo granice, vanjske i unutarnje. Ovo je priča o ljubavi i strasti prema letu i svakodnevnoj želji za usavršavanjem. Galeb Jonathan od rođenja je drukčiji od svoga jata. Za razliku od njihovog cilja – čistog opstanka, Jonathan ima svoj cilj – letjeti što brže, dostići savršenstvo istražujući granice svojih mogućnosti. Izopćen iz jata postaje usamljenik…

A onda…
Otjeran daleko,
otkrio je istinu
skrivenu u brzini, u visini.
Što je to – san ili java?
Što je to – san ili java?
Al’ ne može zapljusnuti
koraljni otok malen
tisućama malih zlatnih kapljica.
Obasipajući svaki centimetar bića
strujom nebeskih stvorenja
rođenih pred svitanje novog Sunca, novog Sunca.
Svjetlost, toplina, tijelo klizi, upija miris slobode noći.
Napokon sam čist.

Ovo je dakle priča o sukobu stvarnosti i snova, poezije i banalnosti, mašte i straha.

Pozivamo vas da se upustite u let s nama i galebom Jonathanom, da pobijedite svoje strahove i ograničenja, hrabro skočite u more vlastite mašte i zaplivate ka horizontu.
Tko zna gdje će nas to odvesti. Vrijedi pokušati.

Radujemo se vašem dolasku na premijernu izvedbu, a reprizu najavljujemo za 9. srpnja također u Dvorištu Rektorata s početkom u 21,30. Ulazak je besplatan.

JONATHANOV LET – programska knjižica

X