Večer posvećena parovima… onim stvarnim i onim nestvarnim…

“HOD PO RUBU, S IVICOM”

Gordana Gadžić, glumica i životna partnerica Ivice Vidovića, sedam je godina upornošću koju možete soigurati samo bezgranična ljubav, skupljala materijale vezane uz Vidovićev rad – kazališni, filmski i televizijski. Mukotrpan posao koji je još jednom pokazao u kakvom kaosu od države živimo i kako institucije ne znaju cijeniti ni ono što im „gurnete pod nos“, a kamoli uložiti malo truda i dobre volje da pomognu. Iako je riječ o pisanju monografije jednog od najvećih glumaca s prostora bivše Jugoslavije. Dovoljan dokaz za to svakome bi trebala biti samo jedna brojka – 221! Jer toliko je uloga Vidović odigrao u životu. A da nije bilo desetljetnog šikaniranja devedesetih, bila bi ta brojka i daleko veća. No svakome tko ga je gledao, jasno je da je time oštećeno hrvatsko glumište, a ne samo Vidović. “Hod po rubu, s Ivicom” sadržajno je bogata i opsežna monografija na 504 stranice s impresivnom arhivskom građom, te više od 800 vizuala. Njegove ključne uloge predstavljene su raskošno, tekstualno i fotografski, kroz eseje, kritike, komentare publike, intervjue, memorabilije.

OLJK2018 - Dvoje

DVOJE

Dvoje je priča o životu. Ili, bolje, priča iz života. Isječci iz života. Nekad veseli, a nekad tužni. Kao što život i jest. Svakodnevno pijemo u café-barovima, ručamo u restoranima sjedeći pokraj nama nepoznatih ljudi o kojima ništa ne znamo i za koje nas nije briga kao, uostalom, ni njih za nas. Dvoje koji “drže” pub, starija gospođa koja redovno navrati na pivce svake večeri nakon što odradi obaveze oko nepokretnog muža, starac kojem nedostaje pokojna supruga, žena koja voli krupne muškarce a udana je za izrazito niskog, i tako dalje i tako dalje. Likovi su to koji kroz sat i pol vremena ulaze u pub. I možda ova predstava Teatra Exit i ne bi bila toliko posebna da sve te uloge ne nosi samo dvoje ljudi – Bojana Gregorić Vejzović i Dražen Čuček. I kapa im do poda. Kao i redatelju Matku Ragužu.

Hrvatska je u polufinalu. Aha, nije to vijest koju od mene očekujete … onda ću vam reći ovako – ja sam odgledala i predstavu i „finale“ utakmice! I? Tko je bolje prošao?

USUSRET VIZUALNIM STUDIJIMA U OSIJEKU

Vizualni studiji zaživjet će u Osijeku od akademske godine 2019/20., kao prvi takvi studiji u Hrvatskoj. Inicijator, Krešimir Purgar, objavio je to na predstavljanju studija, i svoje četiri knjige posvećene toj temi, u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, u sklopu Osječkog ljeta kulture. Za razliku od povijesti umjetnosti, ovaj studij pružat će uvid u puno šire područje, a studentima bi trebao omogućiti suvremen pristup učenju – bez tzv. bubanja činjenica ili nekih godina napamet. Učit će konzumirajući vizualne podražaje i interpretirajući ih na svoj način, a ne kako je netko propisao. Vrijeme u kojem živimo zahtjeva uvođenje ovakvog studija, jer nije u redu baviti se samo „visokom umjetnošću“ s obzirom na svu količinu vizualnih informacija koje tijekom dana upijamo, jedan je od glavnih razloga za pokretanje ovog studija, a osječka Akademija, s obzirom na to da je riječ o jednoj od najmlađih visokoškolskih ustanova tog tipa u Hrvatskoj, idealna je za to.

OLJK2018 - Kad - tad

KAD-TAD

“Kad – tad” svi će naučiti da je bolje izbjegavati stresne situacije (čitaj gledanje čitave utakmice) i da je bolje otići pogledati predstavu oko koje ćeš se zamisliti. Jesi uopće shvatila poantu ili uopće nije ni bitno jesi shvatila kao što su shvatili drugi, ili je poanta u tome da se zapitaš i da razmišljaš. Tri glumice… tri različita lika… ali jesu li to tri različita lika, ili je riječ o “potrojenoj” osobi… i tako, zaokupljene tim mislima, nas 40-ak žena i jedan-dva muškarca koji su ŽELJELI doći u Barutanu, a nisu tamo bili jer su morali, odlazimo dalje svojim putem… s mislima u glavi da ćemo kad-tad shvatiti. Čak ni pobjeda nogometne reprezentacije ne odvlači misli od predstave. Doduše, da nam je to bitno, ostale bi uz nogomet. Bitnije je pokušati shvatiti…

Konstelacije

Reprizom večer prije praizvedene predstave „Konstelacije“ završio je osmi dan Osječkog ljeta kulture. Lijepo je bilo vidjeti dugačak red svih onih koji su došli pred Barutanu, i što je vrlo bitno, dobili svoj stolac i odgledali predstavu. Jer to, između ostaloga, znači i da su reakcije onih koji su prvu večer uživali u izvedbi Olge Pakalović i Vladimira Posavca Tušeka, bile izvrsne. Kao i sama predstava. Nadajmo se da će biti još pokoje prigode da je izvedu pred osječkom publikom.

Glumačko sazrijevanje

Mira Perić svoju je novu knjigu nazvala „Glumačko sazrijevanje“ iako i sama kaže da je to proces koji se nikada ne dogodi. Odnosno traje kroz čitav glumački radni vijek. Robert Raponja, koji je u prostorima GISKO-a govorio o knjizi, zaključio je kako je tako i bolje, jer znamo što se dogodi s, primjerice, kruškom kada sazri – otpadne s drveta. Ipak, knjiga će dobro doći kako onim (po godinama) mlađim generacijama glumaca, tako i onima koji bolje žele shvatiti i upoznati glumce. Jer, mišljenja su bili prisutni, u javnosti vlada svijet kako glumci imaju velik ego, i nedovoljno samokritičnosti, s čime se oni koji ih poznaju, i s njima rade, zasigurno ne slažu. Uvijek, naravno, postoje iznimke, ali pravi glumac, svoju veličinu pokazat će i dokazati, recimo, odbijanjem uloge jer je svjestan da ju neće moći „iznijeti“ na pravi način, mišljenje je jednoga od poznatih hrvatskih glumaca koje, između ostlaoga, Mira Perić donosi u svom „Glumačkom sazrijevanju“.

Majstori

Ima li što urnebesnije i smješnije od dva majstora koja pokušavaju nešto napraviti, ali su jaaaaako nespretni? Nema. Ustvari, možda tri nespretna majstora. No i ova dvojica, koja su došla zahvaljujući Teatru To go i Hrvatskom kazalištu Pečuh, bila su sasvim dovoljna da izazovu salve smijeha u prepunom Dječjem kazalištu. I interakciju djece, što je ključno za ovu predstavu koja na vrlo humorističan, ali i poučan, način djecu uči prometnim pravilima i ponašanju u prometu.

Bila jednom jedna… sjajna izložba

I doista jest sjajna. Kako za djecu, tako za i odrasle. Lutke, ilustracije, slikovnice… ne zna se što je bolje i ljepše. Sjajno. Kao i sam Međunarodni festival slikovnice „Čuvari priča“, uostalom, koji je i ovoga puta, u tri dana, zahvaljujući vrijednim djelatnicima Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, koji ga iz godine u godinu organiziraju, donio radionice, izložbe, susrete s ilustratorima i piscima, predstave, performanse i druge sadržaje za djecu i odrasle. Festival je svečano zatvoren, a izložba otvorena u Muzeju likovnih umjetnosti, na prvome katu.

Barutana opet premala

Na koliko načina izgovorena rečenica može biti interpretirana? Na koliko načina shvaćena? Na koliko načina se na nju može odgovoriti? I na koliko životnih puteva vas svaki taj odgovor može odvesti? Predstava „Konstelacije“ nastala prema tesktu Nicka Paynea, u dramatizaciji Marijane Fumić, koja je doživjela svoju hrvatsku praizvedbu u osječkoj Barutani, ne daje odgovore na ova pitanja. Ali vas tjera da dobro razmislite o njima. I još kada u taj odnos dvoje ljudi umiješate i bolest, dobijete zanimljivu predstavu koja je dupke napunila Barutanu. Olga Pakalović, bez koje rijetko koje Osječko ljeto kulture može proći, potpuno se saživjela s prostorom Barutane, ali i osječkom publikom koja joj, kako sama kaže, ulijeva neko posebno samopouzdanje. Ovoga puta s Vladimirom Posavcem Tušekom koji nadugačko i naširoko hvali Osijek i Osječane, i to ne samo kao publiku, već kao grad i kao ljude. Predstava je ovo s kojom, kako su sami rekli, još trebaju saživjeti i glumci, ali i publika. Ne bi bilo loše pogledati je nekoliko puta. Još jednom sigurno možemo i to već sutra.

Dva različita svijeta pod istim krovom

Možda bi se upravo tako najkraće moglo opisati dvije izložbe koje su doživjele zajedničko otvorenje, a ne mogu biti različitije međusobno. Pod istim krovom ugostio ih je Muzej likovne umjetnosti, i nemaju nikakve poveznice. Osim da su obje dio Osječkog ljeta kulture 2018. i da su obje plod suradnje s dva potpuno različita grada – Koprivnicom i Suboticom. Prva je izložba Budimskog slikara Ferenca Falkonera koja donosi 24 njegova oltarska pala, nakon što su prošla temeljitu restauraciju. Prema riječima kustosice izložbe Zsuzsane Korhecz Papp ujedno su to i jedina djela koja nisu dijelom oltara i može ih se prenositi. Falkonera se ponajviše može naći u franjevačkim crkvama u Osijeku, Slavonskom Brodu, Našicama i Šarengradu, a ova izložba obuhvaća djela iz crkvenih i muzejskih zbirki iz Srbije, Mađarske i Hrvatske. Izložba je ostvarena u suradnji Gradskoga muzeja Subotica s Muzejom likovnih umjetnosti u Osijeku te muzejima u Baji i Budimpešti u koje će biti prenesena nakon Osijeka.

U prizemlju MLU jedna potpuno druga priča – suvremena umjetnost i promišljanje umjetnika o voi – Drava Art Biennale. Svakodnevica, ekologija, politika, …. sve se može iskazati i prikazati kroz vodu. Voda može proizvesti i glazbu. Voda je nešto što nam prodaju, a trabala bi biti naša, voda pravi blato, ali ga isto tako i može oprati s nas. 18 godina umjetnici promišljaju o vodi i za vodu, te potom rezultate svojih projekata nude žiriju koji izabire najbolje i od njih stvara izložbu. Izložbu koja je stigla i unaš grad, a na kojoj su prikazani i projekti dviju Osječanki.

Vjerujemo kako smo vam dali (barem) dva dovoljno dobra razloga da posjetite Muzej likovnih umjetnosti.

Odjava 6. dana OLJK-a

STREET ART

Suvremena umjetnica, umjetničkog imena OKO, završila je svoje gostovanje u Osijeku. Dva dana u prostorima Galerije Kazamat, okupljenim je uglavnom mladim umjetnicima, prenosila svoje znanje, ali i dijelove vizije kojom se vodi u svom umjetničkom djelovanju. Sve ono što je kroz predavanje teorijski objasnila, na radionicama su zainteresirani imali prilike i provesti u djelo. Tema prvoga dana bila je „Paste up“ dok su drugog dana polaznici nešto više saznali o sticker kulturi.

LAUREA MUNDI

Kako se ono kaže – Osijek i HPD Lipa vole se javno. I doista jest tako. Svoju kvalitetu ovo pjevačko društvo dokazuje diljem svijeta na raznim natjecanjima i nastupima, no po dozu ljubavi trebaju se vratiti kući. Gdje ih Osječani jedva dočekaju. Tako je bilo i na koncertu u Arheološkom muzeju, koji je osim dijela OLJK-a bio i tradicionalni Godišnji koncert koji Lipa, jedan od najtrofejnijih i najboljih pjevačkih zborova u Hrvatskoj, redovito održava krajem svake sezone. Ovoga puta koncertom su obilježili i nov velik međunarodni uspjeh, ostvaren na susretu svjetskih zborskih laureata 3. International Choral Celebration and Laurea Mundi, koji je u svibnju održan u Budimpešti. Na koncertu nazvanom Laurea Mundi, lipašice i lipaši izveli su repertorar s nastupa tijekom boravka u Budimpešti. A cappella ili uz pratnju nekoliko instrumenata (klavir, cajon bubanj, viseće zvono), otpjevali su 15-ak raznovrsnih i stilski različitih skladbi domaćih i inozemnih skladatelja. Primjerice, uz izabrane zborske dijelove iz oratorija Messiah, lipašice i lipaši otpjevali su i nekoliko atraktivnih, ležernijih i opuštenijih pjesama, idealnih za ljetno doba.

U svakom slučaju, još jedna večer koju će svi okupljeni u atriju Arheološkog muzeja rado pamtiti.

Odjava 5. dana OLJK-a

STREET ART

Likovnost i kazalište vladali su petim danom OLJK-a. Krenuli smo s predavanjem i radionicom suvremene (uglavnom) street art umjetnice Marine Mesar koja je u prostorima Galerije Kazamat pokazala zainteresiranim Osječankama i Osječanima čime se bavi i kako prebaciti na papir svoje osjećaje i razmišljanja. Umjetnica koja djeluje pod imenom OKO poznata je po svojim tetovažama i činjenici da je „ne drži mjesto“ kaže kako s veseljem uvijek dolazi u naš grad. A boravit će u njemu i sutra, stoga ako želite nešto više saznati o sticker kulturi, navratite u dvorište Kazamata od 17 sati.

PICASSO U OSIJEKU

Da, Picasso u Osijeku, i to ne onaj na promenadi na kojeg također trebamo biti ponosni, jer rijetki su (ako ih uopće i ima) gradovi van Španjolske koji su odlučili iskazati počast velikom Picassu postavljenjem spomenika. A mi ga imamo od 1972. A u idućih desetak dana, točnije do 13. srpnja, imamo i izložbu njegovih grafika u Kulturnom centru. Stigle su iz Ljubljane, iz fundusa obitelji Vujić, a zahvaljujući suradnji Osijeka i Novog Sada, točnije Srednjoeuropskog kulturnog centra Novog Sada. Osječki Kulturni centar otvara vrata svakodnevno, od 18 do 21 sat, do 13. srpnja, kako biste mogli razgledati 40-ak grafika slavnog Pabla Picassa, nastalih između 30-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. I kako je rekao gradonačelnik Ivan Vrkić na otvorenju – otvorite um da biste shvatili ljepotu Picassovih djela. A mi bismo dodali – i mnogih drugih stvari.

LJUB…AV-AV

Av-av se čuo u ranim večernjim satima, u neposrednoj blizini Tvrđe, gdje je kod Školjke odigrana nagrađivana predstava Dramskog studija za srednjoškolce Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića. A gdje je av-av, obično ima i ljubavi napretek. Dodaju li se u tu priču volonteri Udruge Pobjede i njihovi „štićenici“, sve je jasno. Promocija ljubavi, nesebičnog davanja i brige za sve oko sebe, nešto je po čemu se prepoznaje rad volontera u Azilu čiji cilj, da sva skloništa imaju predznak „no kill“, postaje i cilj ove predstave.

VRZINO KOLO

I za sam kraj petog dana – opet ljubav. Ali ovaj put drugačija – ljubav muškarca prema ženi. Ili možda bolje reći, u početku ljubav muškarca prema ženama. Djelo Joze Ivakića, koje je stajalo u ladici više od 80 godina, Gradsko kazalište iz Vinkovaca koje nosi njegovo ime, ponovno je postavilo na daske koje život znače. Djelo koje istok Hrvatske pokazuje u jednom drugom svijetlu – urbanom, za razliku od stereotipnog prikazivanja tradicije i kulture kroz ruralnu prizmu. Stereotipno je jedino da ljubav pobjeđuje. Pa čak i kada je u pitanju okorjeli neženja koji je, dok nije naletio na onu pravu, imao za cilj u životu samo trčati za suknjama. A takav stereotip uvijek je dobrodošao.

Dobrodošli ste i vi na programe šestog dana OLJK-a, na kojima vas s veseljem očekujemo.

Odjava 4. dana OLJK-a

DJEČJI RADOVI U GISKO-u

270. izložba i 34. zemlja u kojoj je otvorena. Nije, naravno, riječ uvijek o istim djelima, čak štoviše. Na tisuće ih svake godine dolazi na natječaj kojega raspisuje Mihailo Lišanin, a 30-ak ih je odabrao za izložbu koja je postavljena u prizemlju i na prvome katu Gradske i sveučilišne knjižnice. Likovni radovi djece iz cijeloga svijeta i raznih uzrasta, a zajednički im je motiv tradicija njihove domovine. Kroz dugi niz godina koliko se bavi dječjom likovnošću, otkrio je Lišanin na otvorenju izložbe, shvatio je da se podneblje u kojem djeca odrastaju oslikava na njihovim djelima kroz boje – oni iz toplijih krajeva koriste jarke kolorite, dok su oni iz hladnih skloniji nešto slabijim, pastelnim nijansama.

„GNIJEZDO“

Dok se juha na štednjaku, ali stvarno, polako krčka, krčka se i zaplet radnje predstave HNK u Mostaru „Gnijezdo“. Šestero braće i sestara okupljaju se u rodnoj kući na godišnjici smrti majke. Od bockanja, preko prepirki do pravih žučnih svađa – svakodnevica vjerojatno svake obitelji u ovim krajevima, dodatno podgrijana ratnim zbivanjima i postratnim životom. Prepliću se komični trenuci i teške riječi koje vas tjeraju da se uozbiljite. I iako se u jednom trenutku čini kako će sve završiti svađom i raskolom, bratska ljubav ipak pobjeđuje. Predstava „Gnijezdo“ specifična je po tome što se igra u malim prostorima, čak puno manjim od osječkog Dječjeg kazališta, jer publika je u nju uključena. Ne nekom posebnom interakcijom, ali ipak tu. Sve počinje serviranjem čaja, kave i keksića, a završava svježe skuhanom, domaćom juhom.

KONCERTI

Uz ova dva događja svakako valja dodati i dva koncerta, koja povezuje jedino mjesto odvijanja, Tvrđa. Naime, u Crkvi sv. Križa, četvrtoga dana OLJK-a, koncert je održao Zbor muzičke akademije u Krakowu, dok je u kasnovečernjem terminu dvorištem Rektorata odzvanjao zvuk pravog punk-rocka na domaći način, zahvaljujući Gužvi u 16-ercu.

Odjava 3. dana OLJK-a

RAZLOZI ZA VESELJE

Čini se kako je ova nedjeljna večer izrodila dvije odlične vijesti – osim one vezane uz najvažniju sporednu stvar na svijetu, druga, ništa manje bitna, a kako bi se to reklo „na lokalnoj razini“ kulturoljupcima još i bitnija – dobili smo odličnu predstavu. Voljet će ju one nešto starije generacije jer vraća sjećanja na dobra stara vremena, ali trebale bi ju voljeti i ove novije, jer iz nje će moći naučiti dosta o tome kako su njihovi roditelji, ali i bake i djedovi živjeli. Jedina zamjerka koja se može pronaći za „Osječki long, long play“ (a i ona je uvjetovana isključivo atipično niskom ljetnom temperaturom) jest da je doista long long play. Više vam nećemo otkrivati, jer „Osječki long, long play“ i na OLJK-u treba doživjeti još jednu reprizu. A o kazališnim daskama da i ne govorimo.

UKRAJINSKI DJEČACI

Njih 35-orica uspjeli su zagrijati srca svih okupljenih u Crkvi svetog Križa u Tvrđi. Izvrsnim repertoarom članovi i vodstvo Dječjeg muškog zbora Mukachevo pokazali su i dokazali da ovakvi glazbeni događaji moraju imati svoje mjesto u sklopu Osječkog ljeta kulture. Publika zasigurno postoji, a neupitno je i da su tu mladi talentirani ljudi koji će im osigurati glazbeni užitak. Ako ste propustili današnji koncert, može vam biti žao, no nova prilika pruuža se već sutra.

FILMSKE VEČERI

Volimo nogomet, ali nije da baš svi živimo za njega. Tako bi se moglo opisati odličan odaziv u „kino pod zvijezdama“ i tijekom druge filmske večeri. Ovaj projekt Savjeta mladih grada Osijeka pokazao se kao pun pogadak i nadamo se da će i iduće godiine ostati dijelom OLJK-a. Možda čak i u nekoj dužoj inačici.

Pred nama je nekoliko dana odmora od nogometa, iskoristite ih za uživanje u kulturi

Drugi, programima prebogat dan OLJK-a

Eh, da je više večeri u Osijeku kakva je bila ova subota, posljednji dan lipnja. Samo u sklopu OLJK-a zabilježili smo četiri genijalna programa, svaki poseban na svoj način. A OLJK-u još valja dodati i Osječku ljetnu noć. Osječani se ne mogu požaliti da im je večeras bilo dosadno.
OLJK je ponešto ponudio i ljubiteljima likovne, i glazbene, i kazališne i filmske umjetnosti. Počeli smo sa suvremenom umjetnošću, u Galeriji Waldinger, gdje je otvorena izložba, jedan od najznačajnijih projekata vizualne umjetnosti kojima se suvremeni umjetnici predstavljaju na međunarodnoj sceni. Riječ je o „Horizontima očekivanja“ kojima se Hrvatska predstavljala na prošlogodišnjoj, 57. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – La Biennale di Venezia. Osječka kulturna javnost do kraja srpnja imat će priliku razgledati instalacije umjetnika Tine Gverović i Marka Tadića prema koncepciji Branke Benčić, kustosice i povjerenice hrvatskog paviljona. Izložba Horizont očekivanja okupila je dvije umjetničke pozicije koje se bave različitim stanjima i pitanjima, poput neizvjesnosti, nesigurnosti ili kolapsa, pri čemu umjetnici koriste različite medije – od instalacije, preko objekta, videa, animacije, slikarstva, kojima stvaraju niz međuodnosa, a dramaturgija postava zamišljena je tako da angažira ulogu promatrača i artikulira njegovo kretanje kroz prostor.

U Crkvi svetog Mihaela – „A capella“, koncert Komornog zbora „Ivan Filipović“ iz Zagreba. Ovaj zbor, osnovan 1998. jedan je od najuspješnijih a capella ansambala u Hrvatskoj. Izvrsna vokalno-tehnička sprema omogućuje mu stilski diferencirano izvođenje i vrlo zahtjevnih djela zborskog repertoara od 16. do 21. stoljeća. Te odlike donijele su Zboru nagrade na svim hrvatskim i prestižnim svjetskim zborskim natjecanjima. Osječani su imali prilike uživati u djelima Brucknera, Lauridsena i Whitacrea.

Središnji događaj drugog dana zasigurno je mjuzikl „Violinista na krovu“, nastao u koprodukciji Srpskog narodnog pozorišta i Novosadskog pozorišta. SNP se prije dvije godine predstavio u našem gradu izvrsnom predstavom „Na Drini ćuprija“. Violinista, ili hrvatski „Guslač na krovu“ na uzbudljiv, potresan, ali i humorističan način govori o tradiciji i napretku, o mukama Židova u Rusiji i njihovoj nadi u bolji život. Iako radnjom smješten na početak prošlog stoljeća, kao i sva bezvremenska djela, odlično oslikava i današnju sliku suvremenog društva. Posebice u onome dijelu koji ljubavi i obitelji pretpostavlja tradiciju, vjeru i „što će selo reći“ način života, naćalost ponovno sve više prisutan u hrvatskoj svakodnevici. Posebnu dozu emotivnosti donosi upravo tzv. klezmer glazba, koja potiče od istočnoeuropskih Židova Aškenaza. U predstavi svira i čuveni Budapest klezmer bend. 60 članova ansambla, kroz glumu, pjesmu, ples izvrsno je prenijelo emociju gledateljima i još jednom pokazalo što znači biti veliko kazalište. S nestrpljenjem očekujemo neki novi uradak kojim će doći na neko od idućih Ljeta.

I na kraju – filmska večer! Usprkos mokrome tlu od kiše koja nas je zalijevala proteklih desetak dan, i prilično niskim temperaturama za posljednji dan lipnja, gledatelji su oduševili brojem onih koji su odlučili iskusiti drugačiji način gledanja filmova. Bravo za Savjet mladih o čijem je projektu riječ i bravo za sve koji su došli.

I vidimo se ponovno sutra!

Otvoren OLJK 2018.

Najveći glazbenici i kompozitori današnjice uveli su Osječanke i Osječane kroz „Noć filmske glazbe“ u Osječko ljeto kulture 2018. Počevši od glazbe iz filma Jurski park, preko Ratova zvijezda, do Titanica i mnogih drugih, orkestar HNK u Osijeku, pod ravnanjem Mladena Tutavca podjsetio je okupljene na brojne filmske klasike.

Tijekom kratke svečanosti otvorenja istaknuto je još jednom da je naglasak ovogodišnjeg OLJK-a stavljen je na suvremeni umjetnički izričaj u kazališnoj umjetnosti, no kao i uvijek visokokvalitetnim programima “pokrit” ćemo gotovo sva područja kulture i umjetnosti, od dramskog programa, plesa, glazbenog i likovnog programa, književnog te filmskog. 18 je programa koje smo vam pripremili u kazališnome dijelu, osam koncerata, sedam promocija knjiga, kataloga i monografija, pet izložbi, četiri filma te jedan ali vrijedan Festival slikovnice.

S posebnim ponosom i nestrpljenjem iščekujemo vlastite produkcije kojih je, kada je riječ o kazališnoj umjetnosti, čak tri – “Osječki long, long play”, “Konstelacije” te predstavu “Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom”. Uz nemjerljiv doprinos osječkih kulturnih ustanova i udruga, svoj doprinos kvaliteti OLJK-a svakako će dati i brojni gostujući programi, bilo oni s područja Hrvatske ili pak inozemni. Podsjetimo, ulazak na sve programe i ove je godine biti besplatan, jer Grad Osijek svjestan je koliko njegovi građani vole kulturu i vesele se ovim osječkim ljetnim kulturnim danima.

Kad podvučemo crtu, dobijemo 49 programa, u 15 dana, na 20-ak lokacija i nadamo se barem 11 tisuća vas, naših najdražih sugrađana, s kojima ćemo uživati u svakom od spomenutih programa.

Pismo zahvale – Goran Grgić

U nemogućnosti da prisustvuje svečanosti zatvaranja OLJK.a 2017., izbornik kazališnog dijela programa i član OO OLJK-a 2017. Goran Grgić poslao je kratko pismo zahvale:

“Osječko ljeto kulture svojim bogatim programom, već dugi niz godina postavlja visoke kriterije sličnim festivalskim događajima diljem Hrvatske. Siguran sam da se ovakvog programa ne bi posramile niti najpoznatije europske kulturne destinacije. Vođen jednim jedinim kriterijem, kriterijem izvrsnosti, organizacijski tim OLJK-a postavlja „letvicu“ vrlo visoko i svake godine nastoji nadmašiti samog sebe. Nadam se da je uigrani tim, kojem sam se ove godine pridružio, opravdao velika očekivanja i da je osječka publika dobila uvid u najvrjednija umjetnička ostvarenja u ovoj sezoni. Siguran sam da ću iduća svoja ljeta organizirati tako da odgledam barem dio ljetnih kulturnih događaja u mom Osijeku.”

Goran Grgić
član OO OLJK-a 2017.

Govor zatvaranja OLJK2017

Poštovane sugrađanke i sugrađani!

Došli smo do samoga kraja Osječkog ljeta kulture 2017., jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, koja je kroz protekla dva tjedna svima vama i vašim gostima donijela kvalitetne kulturne programe. Donijeli smo niz visokokvalitetnih programa iz područja kazališne, glazbene i plesne, književne, likovne, filmske i novomedijske kulture, s posebnim naglaskom na suvremeni izričaj u svim vrstama umjetnosti.

U dva tjedna kroz naš je grad prošlo petstotinjak umjetnika, od toga 200 gostujućih, koji su u Osijek došli iz svih krajeva Hrvatske i svijeta – od Zagreba i Dubrovnika, preko Beograda i Austrije, do Japana, Malezije, Indije, Australije, Konga, Kenije…
Posebne zahvale moramo uputiti gradovima St. Poeltenu, koji nam je omogućio gostovanje Europaballeta, te Gradu Zagrebu, zahvaljujući kojemu smo gledali Ustav Republike Hrvatske, ali i Savjetu mladih Grada Osijeka za filmske večeri.

41 program ovogodišnjeg OLJK-a, od čega je bilo osam premijera, popratilo je približno 10.500 gledatelja, na 17 različitih lokacija. Često smo svi skupa trčali s jednog mjesta na drugo kako bismo pogledali što više programa, što svjedoči o tome da Osječko ljeto kulture ima izuzetno mjesto u cjelokupnoj kulturi našega grada. Utječemo na podizanje razine kulturnog života, povećanje međunarodne vidljivosti, turističku aktivnost i atraktivnost čime doprinosimo i mijenjanju imidža grada koji postaje vidljiviji na međunarodnoj sceni. Jer i ove godine, svi strani umjetnici otišli su zadovoljni i sretni iz Osijeka.

Na kraju, hvala još jednom svima koji su bili dijelom OLJK-a 2017., bilo na pozornici, bilo u gledalištu, jer svi ste jednako vrijedni i važni. Pripreme za OLJK 2018. već su započele. Stoga ćemo na kraju reći – doviđenja do nagodinu!

Ljerka Hedl
predsjednica Organizacijskog odbora OLJK-a 2017.

Zatvoren OLJK 2017.

Velikim glazbenim spektaklom Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva “Osijek 1862.” i violončelistice Ane Rucner završili su programi Osječkog ljeta kulture 2017. Program se sastojao iz dva dijela. Prvi, pod nazivom „U san mi dođu tambure“, izveden je u čast 170. obljetnice osnivanja Prvog tamburaškog zbora, a sastojao se od pjesme, ali i pripovijedanja i recitiranja, te završio upravo pjesmom „U san mi dođu tambure“. Drugi je dio uglavnom bio plesni, a kulminacija je izvođenje Priče o bećarcu. Svečano zatvaranje ipak je održano u prepunom Hrvatskom narodnom kazalištu, a dio gledatelja pratio je program na video-zidu.

„James i divovska breskva“

Samo par stotina metara dalje, potpuno drukčija atmosfera – dvorištem rektorata odzvanjao je zvonki dječji smijeh, a ni odrasli nisu bili ozbiljni. Dobru zabavu iskusili su svi zahvaljujući tekstu Roalda Dahla koji nas je poveo u avanture malog dječaka Jamesa i jedne velike breskve. I svih onih usputnih likova na koje naiđu. Izvrstan posao odradio je redatelj Dragoslav Todorović, a na sceni jednako dobro sve u djelo proveli Ivica Lučić, Edi Ćelić, Maja Lučić Vuković i Aleksandra Colnarić.

Ni kiša nam ne može ništa, vol. 2

U dva navrata, netom prije 20 sati i početka koncerta kod Vodenih vrata, spustili su se ljetni pljuskovi. No, kako je već dokazano tijekom ovog OLJK-a, to nije rastjeralo publiku koja je željno čekala uživati u zvukovima 16 gongova koje sviraju tri žene – Silvana Leskovar, Mirjana Maksimović i Rinalda Rusjan. Lijepo je bilo vidjeti kako se više od stotinu okupljenih opustilo, neki čak i potpuno, da su utonuli u san. Jer upravo to i jest jedan od ciljeva sviranja gongova – prije svega svirati za sebe i otkriti novi put samorazvoja, a zatim i drugim osobama pružiti iskustvo svih dobrobiti ovog instrumenta.

The route / Školica

Ljiljana Mihaljević se nedavno osječkoj publici predstavila performanceom Gozba u Galeriji Waldinger. Ovoga puta, u dvorište Kulturnog centra Eurodoma, došla je s performanceom “The Route”. Okosnica je dječja igra „školica“, koja simbolizira životni ciklus. Za razliku od prave školice nema na kraju onog polukružnog polja, tzv. neba, jer takav je život. Čim završi jedna životna situacija, započinje druga… i tako u krug. Kao i školica Ljiljane Mihaljević. U “igru” ulazi sama, no nakon nekog vremena priključuju joj se i gledatelji koji tako postaju sudionicima performancea.

Grad, klub i mi

60-ak onih kojima ni nesnosna vrućina nije smetala okupili su se u Lapidariju Muzeja Slavonije kako bi poslušali predstavljanje knjige “Grad, Klub i Mi” autora Siniše Bjedova. Bjedov je u knjizi interdisciplinarno analiziraa književne pojave i kulturni identitet Osijeka s početka 20. stoljeća. S obzirom na činjenicu da su u Tvrđi bile njemačke postrojbe, a službeni jezik u školama u to vrijeme latinski, hrvatski je jezik u takvim okolnostima bio na razini stranoga jezika u vlastitoj zemlji, a služio je komunikaciji hrvatskoga stanovništva. O knjizi su govorili sam autor, te Tatjana Ileš i Helena Sablić Tomić, a sve je bilo začinjeno nastupom Osječkog puhačkog trija i čitanjem odlomaka književnih djela s početka 20. stoljeća.

World Youth Choir

Prije nekoliko smo dana zaključili kako nam kiša ne može ništa, no čini se kako granična policija i carina ipak mogu dobro zakomplicirati stvari. Svjetski zbor mladih sa svojim je koncertom kasnio sat i pol vremena, zbog komplikacija na graničnome prijelazu. No to je razlog više za veliku pohvalu osječkoj publici koja se, nakon što smo objavili okvirno vrijeme njihova dolaska, ipak vratila u dvorište Rektorata i poslušala program koji su pripremili. U Skraćenoj varijanti, ali koncert je ipak održan.

Room No7

Gledatelji u Barutani bili su, pak, svojevrsni voajeri. Naime, Dance company &M u suradnji s Juditom Franković uključili su gledatelje u svoju plesnu predstavu kao promatrače događaja u jednoj motelskoj sobi. Čitava je priča insirirana istinitim događajem iz New Yorka, gdje je vlasnik dva motela 30 godina kroz rupice u stropu promatrao goste. Tijekom tog promatranja svjedočio je i ubojstvu koje nije nikada prijavio. “Room No7” govori, dakle o voajerizmu kao nečemu sveprisutnom ovih dana, nečemu što se događa htjeli mi to ili ne. Nakon predstave dio publike ostao je sudjelovati i u razgovoru s plesačima kojega je o ovoga puta moderirala OLJK-ova Anđela Vidović.

Škola života Brune Šimleše

Iako se Osijek jučer, čak i u večernjim satima, grijao na vrućih 33 Celzijeva stupnja u hladu, to nije omelo brojne obožavateljice Brune Šimleše da se i pola sata uoči početka druženja uz knjigu, počnu okupljati u dvorištu Gradske i sveučilišne knjižnice. Šimleša je, kroz razgovor s okupljenima, u svome stilu dijelio savjete, govorio o knjigama i onome što je u njima počeo otkrivati unatrag nekoliko godina, a što je naišlo na izvrstan prijam kod čitatelj(ic)a.

X